Crna pomoćnica (Solanum nigrum) jednogodišnja je korovna vrsta iz porodice Solanaceae (pomoćnice), kojoj pripadaju i brojne kultivirane biljne vrste poput rajčice, patlidžana, paprike i krumpira. Zbog taksonomske srodnosti s rajčicom, suzbijanje ove vrste selektivnim herbicidima često je otežano jer postoji povećan rizik od fitotoksičnih učinaka na samu kulturu.

Crna pomoćnica poznata je i pod brojnim narodnim nazivima: crni zrnež, pesja jagoda, munica, mračnjak, torica, pesje grožđe i dr. Biljka je istovremeno otrovna i ljekovita, ovisno o varijetetu, zrelosti ploda i načinu pripreme. Rani razvojni stadiji i nezreli zeleni plodovi sadrže glikoalkaloide (solanin, solamargin). Oni mogu izazvati mučninu, povraćanje, glavobolju, pa i teže neurološke simptome. S druge strane, zrele crne bobe nekih varijeteta – osobito u Aziji, Africi i Latinskoj Americi – koriste se u prehrani, ali isključivo nakon termičke obrade, poput kuhanja, sušenja ili fermentacije. U narodnoj medicini ekstrakti listova, plodova i korijena koriste se za liječenje upalnih i kožnih bolesti, jetrenih tegoba, astme i raka. Ipak, zbog potencijalne toksičnosti, samoliječenje ovom biljkom nije preporučljivo bez stručnog nadzora.

Štete kod proizvodnje rajčica

Crna pomoćnica predstavlja problem u poljoprivrednoj proizvodnji zbog izravnih i neizravnih šteta koje nanosi usjevima, osobito onima iz iste porodice, poput rajčice. Istraživanja provedena u Kanadi pokazala su da visoka zakorovljenost ovom vrstom može uzrokovati smanjenje prinosa rajčice uzgojene iz sjemena i do 95 %, ovisno o gustoći populacije. Iako rijetko preraste visinu stabljike rajčice, prisutnost S. nigrum narušava unutarnju strukturu usjeva i negativno utječe na fotosintetsku aktivnost.

Već dvije biljke po dužnom metru mogu smanjiti fotosintetsku sposobnost biljke. Kod gustoće od 16 biljaka crne pomoćnice po metru reda, zabilježeno je smanjenje fotosintetske aktivnosti rajčice za više od 75 %. Ono značajno utječe na razvoj plodova i ukupni prinos. U rajčici uzgojenoj iz presadnica učinci su nešto blaži, ali su gubici i dalje značajni, 30 do 35 %.

Štete u usjevima soje

U kontekstu neizravnih šteta u proizvodnji, plodovi crne pomoćnice predstavljaju dodatni izazov – osobito u soji. Bobe se lijepe za mehanizaciju i uzrokuju začepljenja, zastoje i kontaminaciju usjeva. Osim toga, S. nigrum može biti alternativni domaćin brojnim biljnim patogenima i štetnicima. Jedna biljka može proizvesti do 500 sjemenki, a u jednoj bobi nalazi se od 15 do 60 sjemenki. Masa 1000 sjemenki iznosi između 0,75 i 1 g.

Morfološki, biljka nalikuje ostalim vrstama iz porodice pomoćnica. Cvjetovi su mali, bijeli, zvjezdasti, promjera 5–10 mm, sa žućkastim prašnicima u središtu. Najosjetljiviji stadij za suzbijanje je stadij kotiledona i prvih pravih listova. Kotiledoni su dugi oko 5 mm, jajasti do okruglasti, s cjelovitim rubovima te plavoljubičastim hipokotilom i naličjem – što je važna morfološka značajka za ranu determinaciju.

Zbog štetnosti, toksičnih svojstava i sličnosti s kultiviranim vrstama, S. nigrum zahtijeva pažljivo praćenje i pravovremene mjere suzbijanja, osobito u osjetljivim povrćarskim usjevima poput rajčice.

Tablica 1.  Relativna osjetljivost crne pomoćnice (S. nigrum) na herbicide( na dnu stranice)
Djelatna tvarbentazonklomazonklopiraliddikambamezotrionmetamitronrimsulfuronnapropamid
Učinkovitost (%)85–9570–85<7085–95>95>95<7050–70
Sjeme crne pomoćnice (izvor: V. Šoštarčić, 2020)

Odrasla biljka crne pomoćnice

Prethodni članakO čemu sve ovisi otkupna cijena pšenice?
Valentina Šoštarčić, mag. ing. agr.,
Diplomirala na Agronomskom fakultetu u Zagrebu, smjer Fitomedicina. Stručno se usavršava u Italiji, na Sveučilištu u Padovi. Od 2016. zaposlena je na Sveučilištu u Zagrebu, a od 2017. doktorand je na Zavodu za herbologiju gdje izrađuje doktorsku disertaciju na temu mogućnosti prognoze nicanja korova u usjevu kukuruza. Područje interesa: biologija i ekologija korova, prognozni i bio-ekonomični modeli, primjena smanjenih doza herbicida, adjuvanti, integrirano suzbijanje korova. Valentina Šoštarčić rođena je 1993. u Zagrebu. Srednjoškolsko obrazovanje završava u Općoj gimnaziji u Ivanić Gradu. U rujnu 2014. sjteče titulu sveučilišne prvostupnice inženjerke zaštite bilja obranom završnog rada pod nazivom: “Učinak reduciranih doza topramezona u kombinaciji s adjuvantima na korovne vrste Chenopodium album (L) i Echinochloa crus-galli (L) u usjevu kukuruza”. U sklopu Erasmus programa stručne prakse provodi tri mjeseca (lipanj – rujan 2014.) na Sveučilištu u Padovi, Department of Agronomy, Food, Natural Resources, Animals and Environment (DAFNAE). U lipnju 2015. osvaja Rektorovu nagradu za rad po nazivom „Biološki parametri toplopljubivih korovnih vrsta transfer AlertInf modela iz Italije u Hrvatsku“. Tijekom listopada 2015. godine postaje stipendistica Zaklade Agronomskog fakulteta, a u veljači 2016. godine osvaja nagradu iz Zaklade Milan Maceljski, Hrvatskog društva biljne zaštite na 60. Seminaru biljne zaštite u Opatiji. U veljači 2016. godine završava diplomski studij Fitomedicina obranom diplomskog rada: “Utjecaj razvojnog stadija, doze topramezona i adjuvanata na osjetljivost koštana”. Zaposlena je na Sveučilištu u Zagrebu Agronomskom fakultetu na radnom mjestu asistenta. U siječnju 2017. godine upisuje poslijediplomski doktorski studij Poljoprivredne znanosti. Područje interesa: biologija i ekologija korova, prognozni i bio-ekonomični modeli, primjena smanjenih doza herbicida, adjuvanti, integrirano suzbijanje korova. Članica je Hrvatskog društva biljne zaštite (HDBZ), Društva za zaštitu bilja Srbije te European Weed Research Society (EWRS).