Na godišnjem okupljanju Društva agrarnih novinara Hrvatske, održanom na Medvednici na dijelu koji pripada Krapinsko-zagorskoj županiji, jedna od ključnih tema bila je upravljanje šumama i rastući problem bioloških invazija.
Uvodno je na radionici okupljene pozdravio predsjednik DANH-a, Vedran Stapić i ukratko predstavio aktivnosti Društva, od kojih je najznačajnija organizacija Svjetskog kongresa agrarnih novinara čiji će domaćin po prvi put biti Hrvatska, a koji će se održati od 16.-20. rujna 2026. u Osijeku.
Štetnici mijenjaju krajolik i gospodarstvo
Radionicu je predvodio dr. sc. Dario Ivić, stručnjak za zaštitu bilja iz Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu (HAPIH), koja u suradnji s Europskom agencijom za sigurnost hrane (EFSA)provodi kampanju PlantHealth4Life odnosno Zdravlje biljaka za život čiji je ciljeducirati šire građanstvo da s putovanja izvan Europske unije sa sobom kući ne nose neobične biljke, uključujući sjeme, koje može skrivati zaraze opasnim uzročnicima bolesti ili štetnike.
Ivić je upozorio na sve izraženije prijetnje koje donosi globalna trgovina.
–S otvorenim granicama i brzim prometom roba dolazi i neizbježan rizik—nepoznati štetnici ulaze u naš ekosustav, nekontrolirano se šire i uzrokuju štete koje teško saniramo, kaže Ivić, ističući kako klimatske promjene dodatno pogoršavaju situaciju.
Među najalarmantnijim primjerima je hrastova mrežasta stjenica (Corythucha arcuata), koja se rapidno proširila Hrvatskom.
–Građani je možda primijete tek kad im se pojavi u domovima, kad ih eventualno i malo pikne, ali za šume je to ozbiljan problem. Stjenica isisava sokove iz listova hrasta, oslabljuje ga i remeti ekosustav. Hrast lužnjak je ključna gospodarska vrsta i njegov gubitak imao bi dugoročne posljedice. Osim hrastove mrežaste stjenice, prijetnju predstavljaju brojni drugi nametnici poput jasenovog krasnika koji uzrokuje odumiranje jasena, te crvene palmine pipe, koja je poharala palme u Dalmaciji. Ti štetnici mijenjaju krajolik i gospodarstvo. upozorava Ivić, te nastavlja:
–Pogledajte imena tih nametnika koji su ušli: južnoamerički moljac rajčice, palmin drvotoč iz Urugvaja, crvena palmina pipa iz Malezije, pa narančin trnoviti štitasti moljac iz Japana i Kine, znači sve došljaci nepoznati našoj flori. Prema njegovim riječima, najčešći put ulaska štetnika je međunarodni promet biljnog materijala.
–Uvoz biljaka ne može se u potpunosti kontrolirati, a problem stvaraju i građani koji nesvjesno donose biljke iz inozemstva. Mnogi misle da je to bezazleno, no svaki takav unos može donijeti nove prijetnje našoj flori, kaže Ivić.
Naglašava i kako kombinacija globalne trgovine i klimatskih promjena mijenja ekosustave.
–Kad pomislimo da nešto što se događa tisućama kilometara dalje nema veze s nama—pogrešno mislimo. Primjerice, otapanje ledenjaka na Aljasci mijenja temperature i, posredno, utječe na poljoprivredu u Slavoniji. Sve je povezano!, napominje HAPIH-ov stručnjak.
Kako bi se spriječila daljnja devastacija šuma, nužno je jačati stručne kapacitete i infrastrukturu, kao i podizati svijest o rizicima koje donose uvezeni štetnici.
–Prevencija je uvijek bolja od sanacije. Zato edukacija igra ključnu ulogu, zaključujeIvić.
Privatne šume – neiskorišteni potencijal za održivi razvoj
Uz biološke invazije, sudionici su raspravljali o gospodarenju privatnim šumama. Hrvatska je zemlja bogata šumama, koje pokrivaju gotovo polovicu njezine kopnene površine. Od tog područja 30 posto čine privatne šume, odnosno 660 tisuća hektara. Iako su one važan prirodni i gospodarski resurs, velik dio privatnih šuma ostaje neiskorišten, zbog pravnih i administrativnih prepreka.
–Procjenjuje se da u hrvatskim šumama imamo 2,8 milijardi stabala, što znači da svaki građanin ‘posjeduje’ oko 770 stabala. No, da bi šume ostale održiv resurs, nužno je unaprijediti politiku njihova upravljanja, istaknuo je mr. sc. Zdenko Bogović, predsjednik Hrvatskog saveza udruga privatnih šumoposjednika (HSUPŠ).
Za razliku od mnogih europskih zemalja koje su prešle na umjetni uzgoj šuma, Hrvatska je zadržala 97 posto prirodnih šuma, što doprinosi biološkoj raznolikosti i otpornosti ekosustava.
–U Njemačkoj je 60 posto šuma monokultura, što uzrokuje ozbiljne probleme s insektima i bolestima. Hrvatska se, pak, ističe bogatstvom – imamo 94 drvnate vrste, od kojih svaka ima svoj ekosustav – od ptica do mikroorganizama koji čine stabilan habitat, objasnio je Bogović.
Mrtvi kapital?
Unatoč prirodnim prednostima, Bogović upozorava na prereguliranost zakonodavstva, koja otežava upravljanje privatnim šumama.
-U Austriji vlasnik može dovesti drva iz svoje šume, dok se kod nas to smatra nelegalnim zbog prekomplicirane administracije. Čak i za branje gljiva ili transport drva potrebna je licencirana dokumentacija, što često stvara nepotrebne prepreke, rekao jeBogović, istaknuvši potrebu za reformom zakonskih okvira.
Kako bi se razumjelo šumarsko gospodarstvo Hrvatske, važno je sagledati i regionalne specifičnosti. Dok su privatne šume u nekim dijelovima zemlje značajnije zastupljene, situacija u Slavoniji bitno se razlikuje.
Slavonija, poznata po bogatim šumskim resursima, gotovo u cijelosti ovisi o državnim šumama. Privatno vlasništvo ovdje čini tek 3 posto ukupnih šumskih površina. Ta neravnomjerna raspodjela odražava se i na organizaciju šumarskog sektora, jer je upravljanje privatnim šumama znatno zastupljenije u drugim regijama Hrvatske. HSUPŠ okuplja 18 udruga diljem zemlje, a njihov broj ovisi o količini privatnih šuma u pojedinom području. Stoga u Slavoniji niti nema udruge jer ondje dominiraju državne šume, tek nešto malo privatnih šuma ima oko Vinkovaca, istaknuo jeBogović.
Iako je pristup privatnim šumama administrativno složen, njihova ekološka vrijednost ne može se zanemariti. Osim što su ključne za bioraznolikost, one igraju i važnu ulogu u borbi protiv klimatskih promjena.
Šume nisu samo izvor drvne mase, već i prirodni spremnici ugljika, čime značajno doprinose smanjenju emisija stakleničkih plinova. Njihova sposobnost vezanja ugljika u tlu i drvnoj tvari otvara nove ekonomske prilike za privatne šumoposjednike.
Šume otpuštaju tone kisika u zrak, a ugljik vežu u drvnu tvar i šumsko tlo. Privatni vlasnici sada mogu birati hoće li koristiti šumu za proizvodnju drva ili će prodavati ugljične proizvode, što postaje sve važnija gospodarska prilika, objašnjava Bogović.
Natura 2000 – ekološka zaštita ili gospodarsko ograničenje?
Predsjednik HSUPŠ-a se osvrnuo i na izazove koje donosi ekološka zaštita unutar europskog programa Natura 2000.
–Prvotno je bila pozitivna inicijativa, no administrativne odluke počele su ograničavati gospodarenje šumama, što dovodi do depopulacije ruralnih područja. Dok zapadne zemlje u zaštitu uključuju oko 8 do 13 posto svojih šuma, Hrvatska je zaštitila čak 37 posto, uključujući gospodarske šume od strateške važnosti, što može imati dugoročne posljedice, upozorio je Bogović.
Sudionici radionice obišli su šumske površine na Medvednici, gdje su imali priliku vidjeti primjere održivog gospodarenja privatnim i državnim šumama. Hrvatski model omogućava godišnji prirast od 11 milijuna kubnih metara drvne mase, dok je moguća godišnja sječa 8,4 milijuna kubnih metara.
Nova Uredba o deforestaciji – prilika za domaće proizvođače?
Jedna od aktualnih tema bila je i nova Uredba EU o deforestaciji, odnosno krčenju šuma radi širenja poljoprivredne proizvodnjekojom se uvode stroža pravila za trgovinu poljoprivrednim proizvodima iz zemalja koje sustavno uništavaju šumske ekosustave. Globalna devastacija šumskih ekosustava izravno utječe na klimatske promjene, emisiju stakleničkih plinova i gubitak bioraznolikosti.
Ova uredba postavlja 2020. godinu kao referentni datum—sve površine koje su tada bile pod šumom moraju ostati nepromijenjene. Time se sprječava daljnje krčenje šuma i njihovo pretvaranje u obradiva zemljišta. Regulacija obuhvaća ključne proizvode koji doprinose deforestaciji, među kojima susoja, kava, kakao, drvo, guma, palmino ulje i goveda. Europska komisija odlučila je da proizvodi dobiveni na području zahvaćenom deforestacijom neće moći biti plasirani na tržište EU.
Prema dr. sc. Draganu Soliću, načelniku Sektora za uzgoj, testiranje i genetsko vrednovanje u HAPIH-u, jedan od mogućih negativnih efekata uredbe jest rast cijene stočarskih proizvoda, posebicemesa, mlijeka i jaja. Naime, ako sojina sačma, kao glavni izvor proteina za hranidbu domaćih životinja, poskupi zbog ograničenog uvoza iz područja zahvaćenih deforestacijom, to bi se moglo odraziti na troškove proizvodnje u EU. Istovremeno, uredba otvara priliku za povećanjem konkurentnosti europskih proizvođača goveđeg mesa, s obzirom na to da bi se smanjivao uvoz iz Latinske Amerike, gdje je deforestacija raširena.
–Hrvatska, s obzirom na svoje specifične proizvode poput drvne građe, soje i goveda, relativno je spremna za provedbu ove uredbe. Već postoje detaljni podaci o lokacijama proizvodnje i uzgoja stoke, što će olakšati usklađivanje s novim pravilima. No, izazov će predstavljati administrativni proces, budući da svaki proizvođač, bez obzira na veličinu, mora svoje proizvode prijavljivati kroz europski informacijski sustav. Kako bi olakšala ovaj proces, Europska komisija omogućila je angažiranje ovlaštenih zastupnika koji će prijavljivati podatke u ime proizvođača, kažeSolić. Iako uredba donosi određene izazove, njezina dugoročna svrha ostaje jasna—zaštita okoliša i suzbijanje globalnog zagrijavanja.
Europska unija odlučila je staviti održivost na prvo mjesto, jer nastavak deforestacije neizbježno vodi povećanju emisija stakleničkih plinova. S obzirom na sve češće klimatske ekstreme, jasno je da borba protiv gubitka šuma ostaje jedan od ključnih izazova današnjice.
