Zasjenjivanje biljaka u rasadniku je mjera njege koja se provodi zbog smanjenja zagrijavanja površinskog sloja tla ili supstrata i zaštite biljaka od izravnog sunčevog zagrijavanja.
Mjeru zasjenjivanja primjenjujemo u više situacija.
Zasjenjivanje klijanaca u sijalištu
Klijanci osjetljivih vrsta biljaka se zaštićuju od direktnog sunca i mehaničkih oštećenja koja se javljaju na osjetljivim i još neodrvenjelim klijancima. Uglavnom ovu mjeru provodimo u sijalištu ili sjemeništu rasadnika odmah nakon završetka nicanja i gotovo kod svih četinjača čiji su klijanci osjetljiviji od listača. Zbog jakog izravnog sunca može se javiti bolest polijeganja ponika ili druge bolesti kao što je gljiva Sparotia sp. koja uz kombinaciju visokih temperatura uzrokuje prstenovanje klijanca u području vrata korijena sadnica i njegovo ugibanje. Bez zasjenjivanja visoke temperature površinski zagrijavaju crne organske supstrate kao što je treset, ali se toplina ne prenosi u dublje slojeve već se akumulira na površini i ukoliko se neka grudica supstrata nađe uz stabljiku neodrvenjele biljke ona mehanički strada od visokih temperatura.
Temperature na površini mogu se kretati od 47 do čak 66 °C. Bolest sliči polijeganju ponika s razlikom da su ovdje štete od solarne radijacije na stabljici ponika tik do tla (supstrata). Na starijim biljčicama nastaju simptomi u vidu bijelih točki (mrlja) na južnoj i jugo zapadnoj strani stabljike. Često se simptomi od topline miješaju s polijeganjem ponika. Kod polijeganja ponika korijen je smeđ ili crn te se raspada (guli) zbog truleži, dok je kod šteta od sunca korijen bijele boje. Reakcija biljke na zasjenjivanje je općenita i specifična za svaku vrstu i s fiziološke strane još uvijek slabo istražena.
Općenita reakcija na povećanje zasjene sve do potpunog zamračivanja očituje se u povećanom visinskom rastu ili izduživanju biljke, većim koeficijentom vitkosti, manjim promjerom vrata korijena i površinom poprečnog presjeka vrata korijena, većim internodijima, većom lisnom površinom, tanjim lišćem, manjom specifičnom biomasom po jedinici površine lista i blijedom bojom lišća sve do etioliranog ili potpuno bijelog lišća i stabljike.
Etiolacija se koristi kao čimbenik boljeg zakorjenjivanja biljaka, ali biljke s potpuno bijelom bojom lišća se ne mogu uzgojiti i propadaju. Kod zasjenjenih biljaka mijenja se prioritet u rastu nadzemnog dijela biljke u odnosu na korijen. Za zasjenjivanje se koriste PVC mreže s točno definiranom propusnošću direktnog svjetla u % a to ovisi o dimenzijama oka mreže. Svakoj vrsti odgovara određeni raspon propusnosti svjetla, tako na primjer brekinja najbolje raste u uvjetima 50 %-tne propusnosti.
Ukoliko nam iz literature nije poznata točna propusnost za neku vrstu, utoliko su potrebna vlastita istraživanja na manjem uzorku biljaka.
Standardne mreže su zelene boje ali sve više se primjenjuju one fotoselektivne (bijele, žute, crvene,…) preuzete iz voćarstva. Reakcija na fotoselektivne mreže je specifična za svaku vrstu ili kultivar i još sasvim neistražena u rasadničkoj proizvodnji šumskih i hortikulturnih sadnica. Mreže štite i od napada ptica, kukaca i tuče. Kako djeluju fotoselektivne mreže? Kod proizvodnje mreža za zasjenjivanje u materijale se dodaju specijalni kromatski dodaci. Biljka dobiva uz „zaštitni SPF faktor“ od direktnog sunčevog zračenja i najpovoljniju kvalitetu svjetla za rast.
Upravljanje sunčevim spektrom način je da se u biljkama poboljša ili kontrolira:
– vegetativni rast i veličina biljke
– grananje i patuljasti rast
– vrijeme i kvaliteta cvjetanja
– plodonošenje i obojenost plodova
– sadržaj šećera i kiselina naročito u voću
– sprječava se palež
– smanjuje se trošak vode za navodnjavanje
Upotreba obojenih mreža za zasjenjivanje ima pozitivan ekološki i ekonomski utjecaj na proizvodnju u voćarstvu. Nema primjene fitoregulatora i drugih kemijskih sredstava, a posao oko rezidbe i prorjeđivanja je značajno smanjen. Istraživanja su pokazala da crvene i žute mreže u proizvodnji stimuliraju vegetativni rast i vigor biljaka. Plave mreže potiču patuljasti rast, sive povećavaju grananje i grmolik izgled te smanjuju veličinu lista. Fotoselektivne mreže smanjuju primjenu insekticida i poboljšavaju kakvoću ploda u suvremenom voćarstvu. Crvena fotoselektivna mreža povećava prosječnu masu ploda, prirod i smanjuje sunčeve ožegotine. Štiti od tuče te poboljšanja prirode i kakvoće plodova, zbog manje veličine oka u usporedbi s klasičnom crnom mrežom protiv tuče. Stvara barijeru štetnim insektima ako se postave i na bočnim stranama voćnjaka.
Učinkovitost bijelih Agritenax fotoselektivnih mreža u zaštiti voća
Bijele Agritenax fotoselektivne mreže pokazale su se učinkovite u smanjenju brojnosti populacije breskvina savijača i moljca. Fotoselektivne mreže promjenom spektralnog sastava svjetlosti pozitivno djeluju na razvoj boje kožice ploda, masu plodova te pozitivno utječu na prirod i u konačnici na ekonomsku isplativost proizvodnje. Drvodelić i dr. (2020.), po prvi puta u Republici Hrvatskoj koriste fotoselektivne mreže različitih boja (crvena, žuta, bijela) u rasadničkoj proizvodnji sadnica ukrasnog popularnog kultivara kao što je Photinia X fraseri ‘Red Robin‘. Drvodelić i dr. (2022.) pišu o utjecaju fotoselektivnih mjera na uspijevanje sadnica lovorvišnje u rasadniku. Rezultati na fotiniji su varijabilni, a kod lovorvišnje se pokazalo kako je standardna zelena mreža za zasjenu bolja od fotoselektivnih.
Prednosti prirodnih zasjenjivača u odnosu na PVC mreže
Od prirodnih materijala za zasjenu biljaka koristi se pletena trstika ili bambus također s određenim stupnjem propusnosti svjetla, drvene letve, rešetke ili štitovi. Trajnost pletene trstike je vrlo duga ako se s njom pravilno manipulira i skladišti. Plate se u raznim širinama i reže po željenim dužinama. Prirodni materijali su se pokazali kao bolji od PVC mreža jer zrake sunca ispod prirodnih materijala tijekom dana stvaraju različiti kut loma svjetla prema biljci. To pozitivno utječe na rast i razvoj biljke. Ukoliko se proizvodnja klijanaca obavlja u Dunemannovim lijahama, utoliko se zasjena postavlja na nosače ili ramove pod kutem (bolje) ili vodoravno na otprilike 50 cm od tla što ovisi o visinama uzgajanih biljaka.
Gredice se zasjenjuju samo za toplih i sunčanih dana dok se za vrijeme kišnih i prohladnih dana uklanjaju. Kao što je istaknuto, previše dugačko zasjenjivanje nije korisno jer ometa razvoj klijanca, posebno korijena. Sa zasjenjivanjem se prestaje u trenutku kad klijanci očvrsnu i na korijenovom vratu odrvene. U tom trenutku su manje osjetljivi i na polijeganje ponika. Iskustveno se za kontinentalni dio Republike Hrvatske sa zasjenjivanjem prestaje nakon polovice mjeseca kolovoza. Klijancima treba ostaviti dovoljno dugo vremena kako bi u potpunosti odrvenili do zime i kako bi se formirali spavajući ili dormantni pupovi koji su nam sigurnost za njihovo preživljavanje preko zime.
Zasjenjivanje odraslih (adultnih) biljaka u rasadniku
Adultne biljke se također pojedinačno zasjenjuju tijekom ljeta, a one manje drže se u kontejnerištu pod zasjenom. S time sprječavamo ranije otpadanje lišća, spržotine na varijegiranom lišću s manje klorofila, žućenje i nekroze lišća. Skiofilne vrste poput obične jele i tise podnose najveći stupanj zasjene.
Način zasjenjivanja moramo prilagoditi svakoj vrsti ili kultivaru. Zasjenjivanje je pozitivna mjera njege biljaka samo ako se pravilno provodi.rezervna Foto: grekkon-eldoret.co.ke
