Osim uljane repice i suncokreta u Hrvatskoj se kao uljarice uzgajaju uljna buča, konoplja, uljani lan, mak, a mogu se uzgajati podlanak i šafranika.

Uljna buča

Uljna buča je jedna od rijetkih kultura koja se može uzgajati bez ili s minimalnom primjenom pesticida i mineralnih gnojiva te sve više postaje zanimljiva, ne samo s ekonomskog, već i ekološkog stajališta. Buča iznimno dobro reagira na organska gnojiva, a vrlo je pogodna za izmjenu u plodoredu, što je čini pogodnom za ekološku proizvodnju. U našem uzgojnom području, osobito u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, uglavnom su povoljni klimatski i zemljišni uvjeti za uzgoj uljnih buča. S obzirom na suvremene trendove u ljudskoj prehrani, vrlo je izražena potražnja za kvalitetnim nerafiniranim bučinim uljem, pretežno za salate, ali je traženo i u farmaciji te alternativnoj medicini.

Uljna buča Foto: Shutterstock

Konoplja

U Hrvatskoj se konoplja uzgaja za sjeme, većinom namijenjeno za proizvodnju konopljina ulja. Konopljino ulje po sastavu masnih kiselina pripada skupini najkvalitetnijih jestivih ulja. Konopljino ulje sadrži skoro idealni omjer (1 : 3) omega 3 i omega 6 masnih kiselina koje su bitne za zdravlje srca i krvnih žila. Vrlo je tražena sirovina za farmaceutske, kozmetičke, prehrambene i tehničke svrhe. Nakon procesa proizvodnje ulja prešanjem, ostaju uljane pogače koje su kvalitetna hrana (konopljino brašno) s oko 20 – 25 % bjelančevina. Osim za ulje, sjeme se koristi u makrobiotičkoj prehrani, proizvodnji visokoproteinske hrane za ljude, konopljinog piva, čokolade, sladoleda, hrani za ptice i ribe.

Industrijska konoplja   Foto: Damir Špehar – Pixell

Uljani lan

Uljani lan se uzgaja zbog sjemena, odnosno vrlo kvalitetnog ulja. Laneno sjeme se koristi u prehrani ljudi i životinja, a laneno ulje u kemijskoj i prehrambenoj industriji. Laneno ulje se zbog omega 3 masnih kiselina sve više koristi kao zdrava i blagotvorna namirnica. Lanene pogače, kao nusproizvod u proizvodnji ulja, vrijedan su koncentrirani, proteinski sastojak stočne hrane, osobito za preživače. Mlinska i pekarska industrija trebaju lan, ali nažalost svoje potrebe podmiruju uvozom. Uljani lan, koji se obično uzgaja kao jari usjev, ali se može uzgajati i kao ozimi, uspijeva u područjima s nešto više topline. U usporedbi s drugim ratarskim kulturama, uzgoj lana zahtijeva manje gnojiva i herbicida.

Uljani lan  Foto: agroinfonet.com

Uzgoj konoplje i lana za sjeme, odnosno ulje je isplativ ako uzgajivač ima vlastitu preradu ili sklopljen ugovor s prerađivačem koji se nalazi u blizini mjesta uzgoja.

Mak

Posljednjih nekoliko godina u Hrvatskoj je primjetan interes za uzgoj maka. Procjenjuje se da su potrebe za sjemenom maka u nas između 200 i 300 tona, a podmiruju se uvozom. Najvećim dijelom se uvozi sjeme maka za kućanstva (kolače), ali se sjeme maka koristi u pekarskoj i konditorskoj industriji. U kontinentalnom području mak se pretežno uzgaja kao jara kultura, a manjim dijelom kao ozima (ozime sorte). Jesenska sjetva osigurava veći prinos sjemena.

Mak Foto: bodieko.si

Podlanka

Sjeme podlanka (sin. lanik) sadrži 33 – 42 % vrlo kvalitetnog ulja s više od 45 % omega-3 masnih kiselina te antioksidanse koji ovo ulje čine vrlo stabilnim i otpornim na visoke temperature i ranketljivost. Ulje se može koristiti ne samo kao izvor omega 3 masnih kiselina nego i kao vrlo zdravo ulje za kuhanje. Danas se sve više govori o korištenju ove kulture za proizvodnju biodizela. S obzirom da ima male zahtjeve prema agroekološkim uvjetima, može se uzgajati na marginalnim površinama te ne predstavlja konkurenciju kulturama koje se koriste u prehrani ljudi.

Podlanak veliki  Foto: lokvina.hr

Šafranika

Šafranika se uzgaja zbog sjemena koje sadrži 30 – 45 % ulja. Ulje se koristi za ljudsku prehranu i u tehničke svrhe. Trenutno na tržištu ulja dominiraju sorte šafranike čije sjeme ima visok sadržaj oleinske kiseline i vrlo nizak sadržaj zasićenih masnih kiselina. Ulje ovog tipa šafranike koristi se za prženje npr. čipsa, u kozmetici i za proizvodnju dječje hrane. Ulje s visokim sadržajem linolenske kiseline, zbog svojeg svojstva da ne žuti, koristi se kao agens sušenja u bojama. Nakon ekstrakcije ulja dobiju se pogače koje se koriste za stočnu hranu. Sjeme šafranike odlična je hrana za ptice, osobito srednje i velike papige te golubove. Industrija ptičje hrane prednost daje tipovima s bijelom ljuskom, premda tipovi s prugastom ljuskom obično imaju veći sadržaj ulja i bjelančevina. Šafranika se koristi i u tradicionalnoj medicini (snižava kolesterol, djeluje laksativno, diuretički, potiče znojenje) te kao začin (cvjetovi i sjemenke). Iznimno je tolerantna na sušu.

Prethodni članakAgrarna politika u nas – ili malo drugačiji pogled
Sljedeći članakPrinosi iznad očekivanja, ali i izazovi pred ratarima
prof. dr. sc. Milan Pospišil
Redoviti profesor Sveučilišta u Zagrebu Agronomskog fakulteta. Uža specijalnost: tehnologije proizvodnje industrijskog bilja za različite namjene, očuvanje starih populacija/sorata industrijskog bilja, uzgoj medonosnog bilja. Rođen je 1962. godine u Starom Petrovom Selu. Osnovnu školu završio je u rodnom mjestu, a srednju poljoprivrednu u Slavonskom Brodu. Diplomirao je 1987. na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Na istom fakultetu je završio poslijediplomski studij „Specijalna proizvodnja bilja – ratarske kulture“ obranom magistarskog rada 1990. godine. Akademski stupanj doktora znanosti stekao je 1996. godine također na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Nedugo nakon završetka studija, zapošljava se na Agronomskom fakultetu, Zavodu za specijalnu proizvodnju bilja, gdje i danas radi. U znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora u trajnom zvanju izabran je 2013. godine. Od početka zaposlenja, aktivno sudjeluje u nastavi te u znanstveno-istraživačkom radu. Trenutno je voditelj preddiplomskog studija Biljne znanosti te koordinator više predmeta na preddiplomskim, diplomskim i doktorskom studiju Agronomskog fakulteta. Težište znanstvene i stručne djelatnosti prof. dr. sc. Milana Pospišila je unapređenje tehnologije proizvodnje industrijskog bilja za različite namjene. Kao autor ili koautor objavio je 90 znanstvenih i 76 stručnih radova u domaćim i stranim časopisima te veći broj studija i idejnih projekata. Autor je sveučilišnog udžbenika „Ratarstvo II. dio - industrijsko bilje“ te koautor sveučilišnog priručnika „Ratarstvo – praktikum“, znanstvene knjige „Suncokret Helianthus annuus L.“ i srednjoškolskog udžbenika „Specijalno ratarstvo“. S rezultatima svojih istraživanja sudjelovao je na 20 međunarodnih i 27 nacionalnih znanstvenih skupova. Bio je voditelj dva i istraživač suradnik na pet domaćih te jednom međunarodnom znanstvenom projektu. Član je nekoliko stručnih Povjerenstava osnovanih od strane Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske. Dobitnik je Nagrade za uzoran rad i posebno vrijedan doprinos u radu (2009.) i medalje Sveučilišta u Zagrebu Agronomskog fakulteta (2014.).