Mediteranske ljekovite vrste obuhvaćaju širok spektar biljaka koje se tradicionalno koriste u medicinske svrhe. Među poznatijima su lavanda (Lavandula angustifolia) i ružmarin (Rosmarinus officinalis).
Lavanda je vrlo omiljena ukrasna biljka, a sve se više uzgaja i plantažno. Nema velikih zahtjeva u pogledu kvalitete tla, uzgoj joj je vrlo ekonomičan, a može poslužiti i kao dobra ispaša za pčele. Eterično ulje prave lavande upotrebljava se za proizvodnju parfema i kolonjske vode. Za proizvodnju sapuna upotrebljava se jeftinije eterično ulje hibridne lavande. Ljekovito svojstvo lavande sastoji se u smanjenju živčane napetosti pri migreni i neuralgiji. Ublažava grčeve i pomaže u zacjeljivanju rana.
Prava lavanda (Lavandula angustifolia) raste u obliku sitnog grma visokog 40-60 cm i promjera 80-120 cm. Cvjetne su grane jednostavne, duge 20-40 cm, listovi su nasuprotni, uski, cjelovitog ruba i sivozelenkasti, a na naličju dlakavi. Cvjetovi su plave boje, plod je kalavac s 4 jajaste sjemenke.
Hibridna lavanda
Hibridna lavanda (Lavandula hybrid) nastala je spontanim križanjem uskolisne i širokolisne lavande. Zbijeni je grm visok 80-100 cm, promjera više od 150 cm. Cvjetne su stabljike razgranate, duge 60 do 90 cm, listovi nasuprotni, zeleni, slabo dlakavi, a cvijet je kao i kod prave lavande nešto svjetlije boje. Hibridna lavanda je sterilna i plodovi nisu upotrebljivi.
Sve vrste lavande imaju svojstven jak, prepoznatljiv miris koji potječe od nakupljenog eteričnog ulja. Eterično ulje se dobiva destilacijom cvijeta. Cvijet prave lavande sadrži od 0,5 do 1,5 % eteričnog ulja, a hibridne lavande 0,9 do 5 %. Eterično ulje uglavnom se nakuplja u žlijezdama smještenim do same cvjetne čaške. Glavni sastojci ulja su linalilacetat i linalol. Pojedina vrsta ima poseban sastav eteričnog ulja, pa tako prava lavanda sadrži linalilacetata 35 do 60 %, a hibridna lavanda samo 7-16 %. Prava lavanda počinje cvjetati u lipnju, a hibridna nešto kasnije. Kada je hladno vrijeme, cvjetanje kasni i po dva tjedna, a kada je toplo počne cvjetati mnogo prije. Puni cvat traje 6-8 dana i tada cvjetovi sadrže eterično ulje najbolje kakvoće. Plod sazrijeva postupno tijekom kolovoza, a sklon je osipanju.
Ružmarin
Ružmarin (Rosmarinus officinalis) je trajni, razgranati zeleni grm, visok i do 2 m. Listovi su čvrsti, vrlo uski i na stabljici se razvijaju po dva nasuprotno. Mlade stabljike su četverobridne, a starije drvenaste. Između listova, na kratkim ograncima, razvijaju se maleni, dvousnati cvjetovi, svijetloplave do plavoljubičaste boje. Ružmarin cvate gotovo cijele godine, no ipak najviše u proljeće, od ožujka do lipnja. List ružmarina sadrži 1,2-2,5 % eteričnog ulja s glavnim sastavnicama: 15-30 % 1,8 %-cineola, 15-20 % kamfora, do 25 % kamfena, 10-20 % (+)-borneola s bornilacetatom i limonenom te drugim monoterpenima. Kemijski sastav eteričnog ulja ovisi o podrijetlu biljnog materijala, razvojnom stadiju biljke i vremenu sabiranja. Uz eterično ulje ružmarinovo lišće sadrži i u porodici Lamiaceae rasprostranjenu ružmarinsku kiselinu, gorki karnozol i karnozolnu kiselinu te triterpenske alkohole.
Ružmarin je u starom vijeku osim kao ukrasna biljka bio i začin, a manje se rabio za liječenje. Tek u srednjem vijeku ružmarin postaje važnija ljekovita biljka. Ljekoviti oblici primjenjuju se oralno i lokalno. Djeluju kao stomahik i karminativ, kod tromosti želuca i digestivnih smetnji ali poboljšavaju apetit i lučenje želučanog soka. I ružmarinovo eterično ulje primjenjuje se oralno i lokalno. Izvrstan je antiseptik za probavni trakt. Djeluje kao stomahik i karminativ. Proširuje krvne žile i time utječe na bolji krvotok, pa se često i u kombinaciji s drugim tvarima rabi u liječenju reumatskih bolesti i tegoba cirkulacije. Ružmarinovo ulje se zbog antiseptičkog učinka rabi za inhalaciju pri prehladi. Osim u fitofarmaciji ulje se primjenjuje i u kozmetičkoj industriji kao sastavnica i mirisna komponenta mnogih parfema i preparata za njegu kose.
Foto: Shutterstock
 i ružmarin (Rosmarinus officinalis).){kind=link}