Razmnožavanje reznicama jedna je od najčešćih i najsigurnijih metoda za dobivanje novih biljaka koje su genetički identične matičnoj biljci. Ova tehnika posebno je korisna kod ljekovitih i aromatičnih vrsta koje se teško razmnožavaju sjemenom ili ga uopće ne stvaraju. Za razmnožavanje vrsta poput lavande, ružmarina, kadulje, bosiljka, matičnjaka, timijana i origana najčešće se koriste zelene i poludrvenaste reznice, jer se lako zakorjenjuju i omogućuju brz i uspješan razvoj novih biljaka.
Reznice se razlikuju prema vrsti biljnog tkiva i stupnju zrelosti izbojka s kojeg se uzimaju. Zelene reznice potječu s mladih, još uvijek zeljastih i neodrvenjelih izbojaka koji su u fazi aktivnog rasta. Uzimaju se u proljeće ili rano ljeto, kada su izbojci još mekani, svjetlozelene boje i lako savitljivi. Zahvaljujući svojoj nježnoj strukturi i aktivnom rastu, lako razvijaju korijen, bilo u vodi ili u laganom, prozračnom supstratu. Poludrvenaste reznice uzimaju se krajem ljeta ili početkom jeseni s jednogodišnjih izbojaka koji su pri vrhu još uvijek zeleni, a pri bazi djelomično odrvenjeli. Takvi izbojci čvršći su od zelenih, ali i dalje dovoljno elastični i vitalni da uspješno razviju korijen. Zbog svoje strukture, ove reznice otpornije su na isušivanje i mehanička oštećenja. Odrvenjele reznice uzimaju se s potpuno odrvenjelih dijelova jednogodišnjih ili starijih grana, najčešće u jesen ili zimu, dok je biljka u fazi mirovanja. Najčešće se koriste za razmnožavanje listopadnih vrsta.
Pravilno uzimanje reznica
Za uzimanje reznica koristi se oštar i čist alat kako bi rez bio precizan i gladak, čime se smanjuje mogućnost oštećenja tkiva i infekcija. Najčešće se koriste oštre vrtne škare, nož ili skalpel koji prije upotrebe moraju biti dezinficirani. Reznice se uzimaju s mladih, zdravih izboja bez cvjetova koji nemaju znakove bolesti ni štetnika. Zelene reznice obično su duge oko 10 cm, dok poludrvenaste mogu biti nešto duže, do 15 cm. Izboji se režu ispod koljenca, zadebljanog mjesta na izboju. Donji listovi se uklanjaju, a gornji se mogu skratiti kako bi se smanjilo isparavanje vlage.
Ukorjenjivanje reznica
Ukorjenjivanje reznica može se uspješno provesti na dva najčešća načina – u prozračnom supstratu i u vodi. Prozračni supstrat, poput mješavine treseta i perlita ili pijeska, idealan je jer zadržava vlagu, ali istovremeno omogućuje dobru cirkulaciju zraka oko korijena. Prije sadnje, donji dio reznice preporučuje se umočiti u hormon za ukorjenjivanje, koji potiče brži i kvalitetniji razvoj korijena. Nakon toga, reznicu treba pažljivo do polovice duljine zabosti u vlažan supstrat. Vrste poput bosiljka, matičnjaka, kadulje i ružmarina lako se ukorijene i u vodi. U tom slučaju, reznicu treba staviti u čistu vodu sobne temperature, pazeći da se listovi ne nalaze u vodi kako ne bi trulili. I u ovom slučaju, prije stavljanja u vodu, donji kraj reznice može se prethodno umočiti u hormon za ukorjenjivanje.
Njega reznica nakon sadnje
Nakon sadnje, reznice treba smjestiti na svijetlo mjesto, ali zaštićeno od izravnog sunca. Supstrat mora biti stalno lagano vlažan, ali ne smije biti previše mokar kako bi se izbjeglo truljenje. Preporučuje se prekriti reznice prozirnom vrećicom ili plastičnom bocom kako bi se održala visoka vlažnost zraka. Svakih nekoliko dana treba provjetravati kako bi se spriječio razvoj plijesni. Ako se reznice ukorjenjuju u vodi, redovito mijenjanje vode sprječava razvoj bakterija i osigurava zdrav rast korijena. Idealna temperatura za ukorjenjivanje je 20 – 25 °C. Ukorjenjivanje može trajati od 2 do 6 tjedana, ovisno o vrsti. Kada se reznice dobro ukorijene i razviju nove izboje, presađuju se u veće posude ili izravno na trajno mjesto u vrtu.
