Područje Republike Hrvatske na kojem se uzgajaju agrumi, jedno je od najsjevernijih uzgojnih područja agruma u cijelom svijetu. Poglavito zbog niskih zimskih temperatura, komercijalni uzgoj agruma moguć je samo u priobalnom području od Trogira do Konavala te na otocima.

Svakako najvažniji agrumi u Hrvatskoj su mandarina, limun i naranča. Agrume tijekom vegetacije napadaju brojne vrste štetnih kukaca i grinja. Značajnu skupinu štetnika agruma predstavljaju štitasti moljci, kolokvijalno poznatiji pod imenom „bijele mušice“. Odrasli stadiji i ličinke štitastih moljaca uzrokuju izravne štete sisanjem floemskih sokova na naličju listova agruma, što u slučaju jačeg napada može imati za posljedicu žućenje i otpadanje lišća. Neizravne štete očituju se u izlučivanju medne rose, posebice obilnom u stadiju ličinke, koja prekriva nadzemne biljne dijelove. Ona je povoljan medij za sekundaran razvoj gljivica čađavica, što utječe negativno na fiziološke procese biljke i onečišćuje plodove. Prijenos virusa također je važna neizravna šteta koju na agrumima mogu uzrokovati određene vrste štitastih moljaca. Tri vrste štitastih moljaca imaju status gospodarski važnih štetnika agruma na području Hrvatske.

U nas je najštetnija vrsta štitasti moljac agruma (Dialeurodes citri). U Hrvatskoj je prisutan od 1977. i  uzrokuje štete na agrumima u svim uzgojnim područjima od Istre do Konavala. Osim D. citri, značajnije štete uzrokuje i vunasti štitasti moljac (Aleurothrixus floccosus) te odnedavno na području Dubrovačko-neretvanske, Splitsko-dalmatinske i Šibensko-kninske županije te na otoku Krku i narančin trnoviti štitasti moljac (Aleurocanthus spiniferus). Sporadično, lokalno se pojavljuju na agrumima u manjim populacijama još i dvije manje štetne vrste štitastih moljaca znanstvenog imena Parabemisia myricae i Aleuroclava aucubae.  

Opasan i za rajčicu

U rujnu 2023. na otoku Visu je na mandarini i naranči pronađena do sada nepoznata vrsta, gnjezdasti štitasti moljac (Paraleyrodes minei). To je tropska vrsta koja potječe iz srednje i Južne Amerike. Trgovinom biljnog materijala proširila se Afrikom, Azijom i Europom. Prisutna je u većini država Mediterana. Hrani se na mnogobrojnim, uglavnom drvenastim biljnim vrstama iz 19 botaničkih porodica, a štete uzrokuje na ukrasnom bilju, tropskom voću i rajčici. Ipak najčešće napada različite vrste agruma. Engleski naziv za ovu vrstu je “Nesting whitefly” iz razloga što ženke kod odlaganja jaja na naličju lista izlučuju voštane bijele pahuljaste tvorevine (Slika 1), dok ličinke posljednjeg razvojnog stadija izlučuju iz složenih pora duge, prozirne štapićaste voštane niti koje pucaju i formiraju strukturu nalik gnijezdu (Slika 2).

Odrasla ženka gnjezdastog štitastog moljca na naličju lista naranče (Foto: M. Šimala)
Ličinka gnjezdastog štitastog moljca na naličju lista naranče (Foto: M. Šimala)

Odrasli gnjezdasti štitasti moljci su sitni kukci, dugi oko 1,2 mm, žute do svijetlo narančaste boje i prekriveni bijelim voštanim prahom. Ličinke su također vrlo sitne, žućkaste, elipsoidnog oblika i duge oko 0,9 mm u posljednjem razvojnom stadiju. Svi razvojni stadiji ličinke, kao i jaja te odrasli stadiji obitavaju na naličju listova biljaka domaćina. Na agrumima se gnjezdasti štitasti moljac pojavljuje često istovremeno u mješovitim populacijama s drugim vrstama štitastih moljaca.

Na Visu je na istom stablu naranče zabilježen suživot gnjezdastog štitastog moljca s vunastim štitastim moljcem, štitastim moljcem agrumai karantenskom vrstom, narančinim trnovitim štitastim moljcem. Napad ličinki gnjezdastog štitastog moljca na naličju listova agruma može se vizualno vrlo lako zamijeniti sa zarazom ličinkama vunastog štitastog moljca. Međutim, detaljnijim pregledom pomoću povećala mogu se uočiti razlike u izgledu voštanih bijelih tvorevina koje su kod ličinki gnjezdastog štitastog moljca rahle i nitaste poput štapića (Slika 3), dok su u slučaju napada ličinki vunastog štitastog moljca te nakupine vrlo guste i sastavljene od kovrčavih niti voska (Slika 4).   

Ličinke gnjezdastog štitastog moljca na naličju lista naranče (Foto: M. Šimala)
Ličinke vunastog štitastog moljca na naličju lista naranče (Foto: M. Šimala)

Štetnik vjerovatno uvezen iz Italije

Vrsta P. minei ima više generacija tijekom godine, od 3 u laboratoriju pa sve do 10 u prirodnim uvjetima Izraela. Pretpostavlja se da u Hrvatskoj godišnje razvija nekoliko preklapajućih generacija. Izvor zaraze na Visu nije poznat, ali se može pretpostaviti kako je štetnik unesen zaraženim biljnim materijalom podrijetlom vjerojatno iz Italije, otkuda se mnogo sadnog materijala uvozi u Hrvatsku i gdje je štetnik recentno nađen. Također se pretpostavlja kako se iz vrtnog centra štetnik proširio u obližnji nasad mandarine letom odraslih stadija pa se očekuje i njegovo daljnje širenje na otoku Visu, a vrlo su izvjesni i novi unosi vrste, što predstavlja potencijalni fitosanitarni rizik, poglavito za agrume u ostatku obalne Hrvatske.

Simptomi napada na biljkama koje uzrokuje gnjezdasti štitasti moljac isti su kao i kod drugih vrsta štitastih moljaca pa su posljedično i izravne te neizravne štete identične. Važna spoznaja je da ova vrsta ne prenosi virusna oboljenja biljaka. Prema literaturnim podatcima umjereni je štetnik agruma na području Mediterana, na Kanarima šteti palmama, a u Kaliforniji je gospodarski štetnik avokada.

Simptomi napada gnjezdastog štitastog moljca na naličju lista mandarine (Foto: M. Šimala)

Važno je uključiti sve integirane mjere za zaštitu

Kod suzbijanja ovog novog štetnika agruma kao i kod ostalih vrsta štitastih moljaca potrebno je uključiti sve raspoložive integrirane mjere koje podrazumijevaju primjenu žutih ljepljivih ploča, adekvatnu agrotehniku (pravilna rezidba, balansirana gnojidba dušikom, zalijevanje „kap po kap“) te po potrebi pravovremenu kemijsku zaštitu. Kako se radi o novo zabilježenoj vrsti štitastog moljca na agrumima, razumljivo je da u Hrvatskoj trenutno nema registriranih pripravaka za ciljano suzbijanje. Međutim, zbog sklonosti istovremenoj zarazi gnjezdastog štitastog moljca s drugim vrstama, u slučaju mješovite zaraze agruma, suzbijanjem neke od vrsta štitastih moljaca za koje postoje dozvoljeni insekticidi, osim ciljane vrste suzbiti će se temeljem ekstrapolacije učinkovito i vrsta P. minei (Tablica 1).     

Tablica 1. Pripravci registrirani za suzbijanje štitastih moljaca (Aleyrodidae) na agrumima u RH (izvor: https://fis.mps.hr/fis/javna-trazilica-szb/, 20. 2. 2025.)
SZBa.t.AleyrodidaeDialeurodes citriAleurothrixus floccosusAleurocanthus spiniferusParabemisia myricaeParaleyrodes minei – mješovita zaraza (ekstrapolacija)
MOVENTOspirotetramat  ++ +
PROXIMOpiriproksifen   + +
PREV-GOLDnarančino ulje   + +
FLIPPERmasne kiseline K soli +++++
AZATIN ECazadiraktin +++++
NEEMIK TENazadiraktin +++++
ASSET FIVEpiretrini+    +
Prethodni članakBerba lavande u Vodnjanu
Sljedeći članakPozivamo voćare da nam se pridruže i saznaju zašto naši članovi imaju isplativu proizvodnju voća
dr. sc. Mladen Šimala
Rođen je u Zagrebu, gdje je i diplomirao. Magistrirao je 1994. na Agronomskom fakultetu u Zagrebu, a doktorirao 2008. na Poljoprivrednom fakultetu u Osijeku. 1989. se zapošljava u Institutu za zaštitu bilja na Fakultetu poljoprivrednih znanosti u Zagrebu, a kasnije na Zavodu za zaštitu bilja u okviru Hrvatskog centra za poljoprivredu, hranu i selo, gdje radi do danas. Dr. sc. Mladen Šimala, rođen je u Zagrebu 1963. Diplomirao je 1989. na Fakultetu poljoprivrednih znanosti u Zagrebu, magistrirao 1994. na Agronomskom fakultetu u Zagrebu, a doktorirao 2008. na Poljoprivrednom fakultetu u Osijeku. 1989. se zapošljava u Institutu za zaštitu bilja na Fakultetu poljoprivrednih znanosti u Zagrebu, kasnije Zavodu za zaštitu bilja u poljoprivredi i šumarstvu Republike Hrvatske, tj. Zavodu za zaštitu bilja u okviru Hrvatskog centra za poljoprivredu, hranu i selo, gdje radi do danas. Od 1989. do 2006. aktivno sudjeluje u provođenju bioloških istraživanja insekticida, akaricida i nematocida u ratarskim kulturama, povrću te na ukrasnom bilju. Stečenim iskustvima koristi se danas pri ocjenjivanju dokumentacije iz područja učinkovitosti u postupku registracije sredstava za zaštitu bilja. Postupak ocjene dokumentacije SZB sukladno jedinstvenim načelima specijalizirao je tijekom 2005. i 2006. u instituciji PSD u Yorku, Velika Britanija. U razdoblju od 2001. do 2016. koordinirao je provođenje 8 programa Ministarstva poljoprivrede vezanih uz poseban nadzor štetnih organizama, te je surađivao na 15 programa. Specijalizirao je u Nizozemskoj dijagnostiku štitastih moljaca (Aleyrodidae), tripsa (Thysanoptera) i lisnih buha (Psyllidae), te području biološke zaštite kultura u zaštićenom prostoru. Od 2010. do 2012. rukovoditelj je Odjela za dijagnostiku, a od 2012. do 2013. predstojnik Zavoda za zaštitu bilja kao ustrojstvene jedinice HCPHS-a. Rukovoditelj Laboratorija za zoologiju je od 2013. Objavio je 38 znanstvenih i više od 40 stručnih radova, samostalno ili u suautorstvu. Publicirao je 7 brošura i niz popularnih članaka. Krajem 2009. u znanstvenom zvanju stječe status znanstvenog suradnika. Član je Hrvatskoga entomološkog društva i Hrvatskog društva biljne zaštite.