Vrijeme je za jesenski rok sjetve krmnih kultura (lucerna, djeteline, djetelinsko-travne i travno-djetelinske smjese te različite travne vrste i njihove smjese). Ljetno-jesensku sjetvu treba obaviti tako da mladi usjev ima minimalno 40-50 dana za razvoj nakon nicanja, a prije zimskog razdoblja.
Datum sjetve ovisi o vanjskim uvjetima (temperatura zraka i tla, vlaga tla, očekivane oborine…) te o odabranoj vrsti ili smjesi. Optimalan rok sjetve naročito je važan kod vrsta koje imaju sporiji početni rast i razvoj. Djetelinske vrste sporije niču i imaju sporiji početni razvoj u odnosu na travne vrste pa kasnija sjetva može imati za posljedicu smrzavanje mladih, nedovoljno razvijenih biljčica. Lucerna, da bi dobro prezimila, treba prije zimskog razdoblja imati barem 7 (najbolje 10) razvijenih listova. Travne vrste koje brzo niču i imaju brz početni rast i razvoj (npr. talijanski i engleski ljulj) mogu se sijati kasnije tijekom rujna. U nekim godinama čak i početkom listopada.
No, i među travnim vrstama ima onih koje su osjetljive na zakašnjeli rok sjetve (npr. mačji repak). Sjetvu krmnih kultura može se obaviti u jesenskom i proljetnom roku. Oba roka sjetve imaju prednosti i nedostatke. Klimatske promjene kojima svjedočimo imaju za posljedicu sve manji broj zima u kojima ima snijega koji se dulje zadržava na tlu. Tijekom vegetacije sve su učestalija razdoblja niza vrućih dana bez oborina. Stoga rok sjetve, ali i odabir vrsta/smjesa treba prilagoditi uvjetima.
Odabir vrsta i smjesa prema uvjetima proizvodnje
Izbor krmnih kultura za sjetvu ovisi o potrebama svakog pojedinog gospodarstva te o svojstvima tla i agrookolišnim uvjetima proizvodnje. Prilikom planiranja sjetve, potrebno je poznavati vijek trajanja zasijanih vrsta (jednogodišnje ili višegodišnje), očekivani urod i kakvoću proizvedene krme te mogućnost nabave kvalitetnog sjemena. Životni vijek ovisi, ne samo o svojstvima zasijanih krmnih vrsta, nego i o mjerama njege: učestalosti košnje/napasivanja, visini košnje, gnojidbi i brojnim okolišnim čimbenicima. Za uspješnu proizvodnju krme važno je na vrijeme pripremiti tlo za sjetvu i pribaviti kvalitetno, čisto i zdravstveno ispravno sjeme. U čistoj kulturi uglavnom se siju djetelinske vrste: lucerna (kraljica krmnih kultura) i crvena djetelina, a od travnih vrsta talijanski ljulj, engleski ljulj, vlasulja livadna i klupčasta oštrica.
Utjecaj namjene korištenja na izbor biljnih vrsta
Za odabir pogodne vrste/smjese više različitih vrsta namijenjenih proizvodnji krme važno je znati namjenu biljne mase: za košnju, napasivanje ili kombinirano korištenje (i košnja i napasivanje). Pri izboru vrsta i sorti, odnosno različitih smjesa koje se planira posijati treba voditi računa o svojstvima tla, klimatskim čimbenicima, načinu korištenja, opremljenosti gospodarstva mehanizacijom i opremom te o intenzitetu korištenja. Odluku o izboru vrsta za sjetvu lakše će se donijeti ako se raspolaže rezultatima analize tla za parcele na kojima se planira sjetva. Većina vrsta iz botaničke porodice mahunarki (lucerna, crvena djetelina,…) ne podnosi kisela tla.
Neke krmne kulture imaju velike zahtjeve prema tlu (npr. lucerna), ali ima i onih vrsta koje uspijevaju na tlima niže plodnosti. Travne vrste uspijevaju na tlima niže pH vrijednosti i pogodne su za uzgoj u vlažnijim područjima. Odabir krmnih kultura treba prilagoditi tlu: različit sastav smjesa pogodan je za sjetvu na težim tlima lošijih vodo-zračnih odnosa, a različit za sjetvu na laganijim i propusnim tlima. Vlasulji livadnoj pogoduje visoka vlaga u tlu. Vlasulja nacrvena podnosi različite uvjete vlažnosti tla (dobro podnosi sušu, siromašna tla i niske temperature, a tolerantna je na poplavljenost tijekom zime).
Vlasnjača livadna pogodna je za umjerenu i relativno vlažnu klimu. Vlasulja trstikasta ponosi poplavna tla i visoke podzemne vode, ali joj staništa pod vodom manje odgovaraju. Mačji repak, engleski ljulj i talijanski ljulj dobro uspijevaju na vlažnim područjima i mogu se sijati samostalno ili u smjesama u različitim kombinacijama. Botanički sastav posijane smjese podložan je promjeni, ovisno o vremenu košnje, godini korištenja, ali i o načinu korištenja i mjerama njege.
Travne vrste imaju plići korijen, trebaju više vlage, „vole“ obilnu gnojidbu dušičnim gnojivima pa je njihov udio u biljnoj masi prvog proljetnog otkosa veći u odnosu na djetelinske vrste. Ljeti, u nedostatku vlage, u biljnoj masi dominiraju djetelinske vrste. Na botanički sastav utječe gnojidba: ako se usjev tijekom korištenja isključivo gnoji dušičnim gnojivima, djetelinske vrste će biti potisnute od strane travnih vrsta. Na mjestima gdje je došlo do propadanja zasijanih vrsta, vrlo često niču različite jednogodišnje i višegodišnje korovne vrste: muhari, koštan, svračica, maslačak, kiselice…
Foto: mr. sc. Tatjana Martinović
