Tjedna ritmička proizvodnja za unaprjeđenje proizvodnje prasadi

Jedan od najvažnijih uzroka izrazito lošeg stanja u hrvatskom svinjogojstvu, koje se iz godine u godinu kontinuirano pogoršava, jest niska produktivnost. To je posebno izraženo u području proizvodnje prasadi.

Osim daleko premale proizvodnje za potrebe domaćeg tržišta, ovakvo stanje je, zbog niske dohodovnosti i financijskih gubitaka, krajnje problematično za opstanak preostalog broja privatnih uzgajivača prasadi. Naime, hrvatski proizvođači proizvode dvostruko manje prasadi po krmači godišnje (15 prasadi manje/godinu) u usporedbi sa svojim kolegama iz Njemačke, a čak 58% manje (20 prasadi manje/godinu) od danskih proizvođača (tablica 1).

Tablica 1: Usporedni prikaz produktivnosti proizvodnje prasadi u nekim zemljama EU

Trošak se drastično povećava smanjenjem proizvedene prasadi

Kako slikovito prikazuje studija Biotehničkog fakulteta u Ljubljani (tablica 2), trošak proizvodnje jednog praseta drastično se povećava sa smanjenjem broja proizvedene prasadi po krmači; pri konstantnom godišnjem proizvodnom trošku krmače od 1.095 EUR, proizvodna cijena jednog praseta će varirati od 13,04 EUR (proizvodnja 28 prasadi/krmača/god) do 36,50 EUR (proizvodnja 10 prasadi/krmača/god). To znači da će po trenutnim otkupnim cijenama prasadi od 62,50 EUR (30. tjedan, Reiffeisen Viehverbund) proizvođač s 28 proizvedene prasadi krmača/godišnje uprihoditi 1.750 EUR/krmači, a onaj s 10 prasadi krmača/godišnje tek 365  EUR.

Tablica 2: Usporedni prikaz proizvodne cijene jednog praseta u ovisnosti od broja proizvedene prasadi po krmači/godinu

Vjerojatno najvažniji razlog ovako niske niske produktivnosti i dohodovnosti hrvatskih svinjogojaca jest njihova tehnološka zaostalost. Tehnološki jednostavni i lako provedivi sustavi uzgoja, koji se u stočarski razvijenim zemljama rutinski primjenjuju već četrdesetak godina, kod nas su za mnoge još nepoznanica. Kao temeljna tehnološka metoda tu svakako spada proizvodnja prasadi u tzv. tjednim ritmovima.

Ovako organizirana proizvodnja omogućuje velike uštede rada i novca i znatno povećava efikasnost proizvodnje. Zahtjevne tehnološke operacije, kao osjemenjivanje, odbiće ili porodi, koncentrirane su pri ovakvoj organizaciji na točno određene dane (vidi shema 1.), pa im se farmer može posvetiti s punom koncentracijom i angažmanom. U ostale su dane, naprotiv, obaveze farmera puno manje – svode se samo na hranjenje i kontrolu. Na taj način farmer ostvaruje ogromnu uštedu vremena; on se u te dane može mirno posvetiti drugim poslovima na farmi. Što više, uz dobru organizaciju, ovako postavljeni poslovi na farmi se mogu uskladiti i s dodatnim zaposlenjem u poduzeću.

Kako se provodi proizvodnja u tjednim ritmovima?

Proizvodnja prasadi u tjednim ritmovima odvija se na način da se krmače na farmi raspodjele u ravnomjerne skupine, te da se u svakoj pojedinoj skupini reproduktivno-proizvodni ciklus, u trajanju od 22 tjedna, sinkronizira. To znači da će unutar skupine tako organiziranih krmača sve 4 pojedine faze tog ciklusa (vidi shema 1.) nastupiti na isti dan pripadnog  tjedna, po sljedećoj shemi: 1. tjedan → O = osjemenjivanje; 17. tjedan → P = prašenje; 21. tjedan → Od = odbiće; 22. tjedan → O = osjemenjivanje (vidi doljnju shemu). Sljedeća skupina započinje istu shemu nakon 3. tjedna (4. tjedan na doljnjoj shemi), i tako dalje svaka 3 tjedna.

Shema 1: Shematski prikaz 3-tjednog ritma proizvodnje

Osnovna fiziološka pretpostavka za ritmičku proizvodnju jest osobitost spolnog ciklusa svinja; kod krmača s urednom reprodukcijskom funkcijom spolni ciklus traje 3 tjedna, a njegove pojedine faze su vremenski ujednačne unutar skupine životinja. Kao fiziološko (endogeno) sredstvo sinkronizacije ciklusa služi dan odbića krmače od prasadi. Odbijemo li skupinu krmača na isti dan, njih 85 – 95% će doći u estrus nakon (3) 4 do 6 (7) dana. Tada započinje 1. faza tehnološkog procesa, a to je osjemenjivanje. Međutim, među krmačama u pogledu nastupa i trajanja estrusa postoje individualne vremenske razlike, a te se razlike poklapaju s nastupom i duljinom trajanja ovulacije.

Tako postoje tzv. „rane“ krmače. To su one koje će se početi goniti već 4. dana po odbiću. U njih će estrus, tj. proces ovulacije i najduže trajati, pa će zbog toga takve krmače trebati osjemeniti 3 puta tijekom estrusa, i to započevši 24 sata nakon njegovog početka, a osjemenjivanja ponoviti nakon 16, te još jedan put nakon 12 sati. Sljedeća se skupina krmača po duljini trajanja estrusa može nazvati „normalna“; one se počinju goniti 5. dana po odbiću.

Iz istih razloga kao i one „rane“, ova skupina krmača se najčešće osjemenjuje 2x tijekom estrusa, i to započevši 24 sata nakon početka gonjenja, uz ponovljeno osjemenjivanje nakon 16 sati. Pojedine farme prakticiraju i 3. osjemenjivanje u skupine ovakvih krmača, no stavovi o opravdanosti te prakse su podijeljeni među stručnjacima. I konačno – „kasne“ krmače, dakle one koje se počinju goniti 6. dana i kasnije, osjemenjuju se također dvokratno – 1. puta odmah po uočavanju znakova estrusa uz ponovljeno osjemenjivanje nakon 16 sati.

Na dobro vođenim farmama će se nakon 1. osjemenjivanja preganjati 7-8% krmača, uz stopu prašenja od cca 87%.

Na farmama u zemljama našeg bližeg i daljeg susjedstva s razvijenim svinjogojstvom najčešće se primjenjuje 3-tjedni ritam. To je iz razloga što je ovaj ritam primjenjiv na manjim i srednje velikim farmama (42 do 56 krmača – vidi tablicu 3).

Tablica 3: Potreban broj krmača/veličina farme za pojedine vrste tjedne proizvodnje

Ritmička proizvodnja i ulaganja

Organizacijski preduvjet za ritmičku proizvodnju jest da farma ima mogućnost prostornog odjeljivanja pojedinih skupina krmača, po shemi – koliko skupina toliko zasebnih prostorija (tablica 3) . Naravno da zbog toga organizacijska prilagodba zahtijeva ulaganja, ali ona se uz potporu kvalificiranih stručnjaka i racionalnost pri izvođenju radova mogu izvesti uz angažiranje skromnijih sredstava. Budući da ritmička proizvodnja pruža mogućnost osjetnog povećanja produktivnosti i dohotka, investicija u ovakvu prilagodbu objekata može se vrlo brzo vratiti.

Uzme li se kao baza za kalkulaciju citirana studija Biotehničkog fakulteta u Ljubljani (vidi gore), farma s 56 krmača (trotjedni ritam) proizvest će uz prosječnu proizvodnju od 28 prasadi po krmači 1.568 prasadi na godinu. Pri tome može, uz aktualnu cijenu prasadi (62,50 EUR – vidi gore) ostvariti prihod od 98.000 EUR. Uz proizvodni trošak proizvedene prasadi od 20.500 EUR (vidi tablicu 2; 1.568 x 13,04 EUR) i nakon uračunavanja ostalih troškova, rezultat ovog tehnološkog unapređenja za svakog farmera je sigurno vrlo interesantan i poticajan. Ovo saznanje bi trebalo biti poticajno i za one koji su odgovorni za unapređenje svinjogojstva da donesu konkretne mjere, uključujući financijsku potporu,  za tehnološko osposobljavanje farmera da primjene ove tehnološke metode.

Zanima li vas nešto više, obratite se autoru na mail adresu: branimir.kampl@gmail.com

Foto: Shutterstock