Zelena krma predstavlja važan izvor proteina biljnog podrijetla, vitamina A, C i E, ugljikohidrata te makro i mikroelemenata. U suvremenoj stočarskoj praksi sve se više primjenjuje pregonsko napasivanje, koje podrazumijeva napasivanje stoke na ograđenim travnatim površinama, podijeljenima u pregone. Te površine mogu biti ograđene električnim pastirom ili fiksnom ogradom, a stoka se unutar njih planski rotira tijekom vegetacijskog razdoblja.
Kod proizvodnje mesa postoji jasna razlika u kvaliteti u odnosu na farmski način uzgoja. Meso stoke uzgojene na ispaši često sadrži viši udio zdravih masnih kiselina i manje masnog tkiva. Ovakav način napasivanja značajno smanjuje potrebu za spremanjem voluminozne krme – sijena, sjenaže i silaže, što u štalskom uzgoju često čini i do 60 % ukupnih troškova proizvodnje. Hranidba u zatvorenim objektima uglavnom je vezana uz hladni dio godine, dok pregonski sustav omogućuje optimalno korištenje pašnjaka tijekom toplijeg dijela godine. Za razliku od slobodnog pašnjarenja, pregonsko napasivanje je planski organizirano. Životinje tada prirodno biraju ukusnije i hranjivije travnjačke vrste, dok loše korovske biljke, kao i poludrvenaste i drvenaste vrste, izbjegavaju, što pogoduje njihovom širenju ako se pašnjaci ne održavaju pravilno.
Rotacija stoke na pregonima provodi se više puta tijekom godine, ovisno o visini porasta travnog bilja. Optimalna visina trave za početak napasivanja kreće se između 10 i 20 cm. Pravilno upravljanje pregonima treba biti usklađeno i s pasminama – prednost imaju mesni tipovi goveda, otporni na vanjske uvjete i prilagođeni boravku na otvorenom tijekom cijele godine.
Zbog specifičnog oblika glave, njuške i vrlo pokretljivih usana, ovce mogu uspješno pasti čak i na nepristupačnim terenima. One travu odgrizaju nisko pri tlu, koristeći sjekutiće donje čeljusti i dentalnu ploču gornje čeljusti. Tradicionalno, ovce se napasaju i unutar suhozida, posebno na području Primorja, Istre i Dalmacije.
U mediteranskim uvjetima preporučuje se kombinirano napasivanje više vrsta stoke kako bi se maksimalno iskoristila oskudna vegetacija i različiti načini odgrizanja. Pravilna ispaša pozitivno utječe i na očuvanje staništa za brojne ugrožene vrste beskralježnjake, ptice i male sisavce. U tom kontekstu, autohtone pasmine stoke pokazale su se najučinkovitijima u očuvanju biološke raznolikosti.
Početna ulaganja i prednosti
Najveći početni trošak odnosi se na nabavu i postavljanje stupova te žice ili električnog pastira. Ipak, dugoročne prednosti pregonskog napasivanja su brojne:
- bolje zdravlje životinja
- više prostora za kretanje
- smirenije životinje i čišće okruženje
- više svježeg zraka, manja izloženost patogenima
- poboljšano fizičko stanje (mišići, tkivo, krvna slika)
- manja opasnost od ozljeda i bolesti
Zbog boljih uvjeta, izlučenja iz stada uslijed zdravstvenih problema smanjena su na svega 10–15 %.
Optimalno vrijeme i način napasivanja
Napasivanje treba započeti rano, dok je trava još mlada, prije faze klasanja i metličanja. Napasivanje se prekida kad trava padne ispod visine od 7–8 cm. Preintenzivna paša slabi korijenski sustav trave, što može dovesti do pojave plješina. S druge strane, prekasno napasivanje rezultira lošijom kvalitetom hrane zbog prezrelosti biljaka. Dijeljenjem pašnjaka na više pregona omogućujemo dulje razdoblje odmora svakog pregona i smanjujemo vrijeme ispaše na pojedinim površinama. Jedna krava dnevno pojede oko 100–125 kg zelene krme, što treba uzeti u obzir pri planiranju veličine pojedinog pregona.
Za ugodan boravak stoke potrebno je osigurati mir, dovoljnu količinu čiste i svježe vode te hladovinu. Na većim površinama to mogu biti stabla, rubovi šuma ili nadstrešnice. Voda se može osigurati iz prirodnog izvora, potoka, a gdje to nije moguće, potrebno ju je svakodnevno dovoziti. Radi uravnotežene hranidbe, preporučuje se osigurati i nekoliko bala sijena.
Njega i obnova pašnjaka
Njega pašnjaka uključuje barem jednu godišnju košnju, kako bi se uklonile nepoželjne biljne vrste koje stoka izbjegava. Tako se sprječava njihovo širenje i zakorovljavanje površina. Mineralna gnojiva koriste se za prihranu, pri čemu se njihova primjena preporučuje rano u proljeće, prije početka vegetacije. Usijavanjem mahunarki u travnjake dodatno poboljšavamo njihovu kvalitetu i smanjujemo potrebu za dušičnim gnojivima.
Umjetno zasijani pregoni mogu produžiti ispašno razdoblje u jesen i zimu. Kupusnjače (uljana repica, kelj i sl.) nastavljaju s rastom i u hladnijem dijelu godine te sadrže visoku razinu probavljivih bjelančevina i drugih korisnih tvari. Uz njih se mogu koristiti i ozime strne žitarice poput pšenice, ječma, tritikale, raži i zobi. Ljetnu ispašu mogu poboljšati proso, sudanska trava i sirak, koji dobro podnose sušu i visoke temperature.
