Iako ga najčešće spominjemo kao važnu uljaricu ili cvijet koji stvara poseban ugođaj u vrtu ili okućnici, njegovi jezičasti cvjetovi („latice“) koriste se za jelo i liječenje još od vremena Maja, a sjemenke se sve više uključuju u svakodnevnu prehranu.
Suncokret (Helianthus annuus)potječe s jugozapada sjeverne Amerike, iz Perua i Meksika. Maje su ga štovali kao simbol svjetlosti i plodnosti, a čaj od „latica“ ili pržene latice, listove i peteljke koristili kao afrodizijak. Početkom 16. stoljeća španjolski kršćanski misionari donijeli su suncokret u Europu, uglavnom kao ukrasnu biljku. Masovni uzgoj počinje od 18. st., najprije u Rusiji i Njemačkoj. Danas se uzgaja u cijelom svijetu, najčešće za proizvodnju ulja ili kao stočna hrana.
Jezičasti cvjetovi, tzv. laticesuncokreta u narodnoj medicini nekih europskih zemalja koriste se za pripremu čajnih mješavina ili kapi kod povišene temperature, groznice, želučanih, crijevnih i dišnih tegoba. Sjemenke suncokreta najviše se koriste u prehrambenoj industriji za dobivanje ulja i margarina, u kemijskoj (sapuni, glicerin, boje i lakovi) i farmaceutskoj industriji te u proizvodnji ptičje hrane. Sve se više koriste i u domaćinstvu, sirove ili pržene jer sadrže pregršt korisnih sastojaka. Jedu se oljuštene jer ljuskice sadrže oko 60% neprobavljivih sastojaka.
Kvalitetne sjemenke moraju biti čvrste, cijele i imati slatkast miris orašastog voća. Idealan su dodatak kruhu i pecivu, zelenim salatama, salatama od tunjevine, puretine ili piletine, svježem siru, jogurtu, varivima itd. Mogu se grickati između obroka. 100 g sjemenki ima energetsku vrijednost od 2450 KJ (585 kcal), a sadrži 25 g bjelančevina, 42 g ulja, 21 g ugljikohidrata, 4 g biljnih vlakana, beta karoten, vitamine B skupine (B1 2,3 mg, B2 0,25 mg), vitamin E (76 mg), kalij (710 mg), kalcij (100 mg), magnezij (396 mg), fosfor (618 mg), Zn (5,1 mg), Fe (6,8 mg) itd.
Vitamin E i selen kao snažni antioksidansi neutraliziraju djelovanje slobodnih radikala. Tako štite organizam od brojnih bolesti kao što su npr. kardiovaskularne bolesti i maligna oboljenja. Vitamin E važan je i za održavanje intelektualnih funkcija mozga, dok je npr. B1 važan za stvaranje acetilkolina, neurotransmitera nužnog za pamćenje. Tu su i višestruko nezasićene masne kiseline, od kojih je posebno važna linolna kiselina.
Izvor: Gospodarski kalendar 2012








