Začinsko i ljekovito bilje uzgojeno kao ukrasni detalj s ostalim biljkama na gredici ili između uređena niza povrtnih gredica, dragocjen je dodatak svakog vrta. Uvijek je cijenjeno zbog primjene u kulinarstvu, kozmetici ili u ljekovite svrhe. Većina danas uzgojenih ljekovitih i začinskih biljaka još su uvijek divlje vrste, ali dostupni su i mnogi kultivari koji se razlikuju u načinu rasta ili u boji listova i cvjetova. Ta raznolikost čini ih i vrijednim dekorativnim vrtnim biljkama, dok su njihov miris i druga aromatična i ljekovita svojstva obično slična sa značajkama same vrste.
Jesen je pravo vrijeme za pripremu biljaka za hladnije dane. Želite li promijeniti izgled vrta, možete obaviti sadnju i presađivanje trajnog ljekovitog i aromatičnog bilja. Iako se to može napraviti u proljeće, jesenska sadnja je bolja jer je tlo toplije i biljke će se lakše primiti. Naravno, preporuča se da redovito pratite vremensku prognozu kako vam mraz ne bi uništio bilje, te kako biste sve mogli napraviti na vrijeme prije nego padne prvi snijeg.
Tlo u jesen sadrži dovoljno vlage zahvaljujući oborinama, pa se smatra da je pogodno vrijeme za sadnju i presađivanje biljaka. Ujedno, tlo je još uvijek dovoljno toplo od ljeta, a nije previsoka temperatura zraka, te će i transpiracija biljaka biti manja. Također, optimalno je vrijeme za rast korijena, pa će sadnice još prije zime stvoriti novo korijenje, a time će uspješnost presađivanja biti veća.
Kako zaštititi biljke zimi?
Da biste imali osnovne vrste ljekovitih i začinskih biljaka zimi, potrebno ih je zaštiti tako da mogu nastaviti aktivan rast. U jesen stavite pokrove preko peršina, luka vlasca i metvice, pa ćete vrijeme u kojem ih možete koristiti produljiti za dodatnih nekoliko tjedana. Možete nekoliko biljaka premjestiti u neki zaštićeni prostor gdje će vam biti na raspolaganju cijelu zimu. U hladno klijalište posijte korijander (Coriandrum sativum) i krasuljicu (Anthriscus cerefolium) koje možete brati zimi. Mnoge se vrste poput timijana (Thymus vulgaris), estragona (Artemisia dracunculus) i kadulje (Salvia officinalis) mogu se iskopati i zasaditi u posude koje možete držati i u kući.
Ako imate vrt koji se svake godine iznova obrađuje strojevima i tako priprema tlo za sjetvu, tu nažalost nema mjesta za trajnice, osim ako ih nećete prije takve obrade sve iskopavati i ponovno saditi. Za takve površine sigurno ćete birati jednogodišnje začinske i ljekovite biljke, poput kamilice (Matricaria chamomilla), nevena (Calendula officinalis), peršina (Petroselinum sativum), anisa (Pimpinella anisum), korijandera (Coriandrum sativum), kopra (Anethum graveolens) i gorušice (Brassica nigra). Zajedničko svim tim vrstama je što se siju na proljeće kad se siju i sve ostale biljke na vrtu, a one iste godine i procvatu i odu u sjeme, te na jesen odumiru. Od određenih vrsti beremo i koristimo lišće – poput peršina, korijandera, kopra, zatim cvjetove – poput cvjetova kamilice i nevena, te od nekih koristimo sjemenke, poput sjemenki kopra, anisa, korijandera i gorušice.
Osunčano mjesto je idealno za uzgoj
Idealno mjesto za začinski i ljekoviti vrt je sunčan, otvoren ali zaštićen položaj s neutralnim do alkalnim tlom te dobrom propusnošću. Ovi uvjeti odgovaraju velikoj većini uobičajenih biljaka kao lavandi (Lavandula angustifolia), čubru (Satureja hortensis), kadulji (Salvia officinalis), origanu (Origanum vulgare), ružmarinu (Rosmarinus officinalis) i majčinoj dušici (Thymus serpilum). Za uzgoj navedenih biljaka tlo se preporuča prirediti u jesen. Bitno je najprije ukloniti sav korov, svakako nastojeći uništiti trajne korove poput pirike. U jesen treba obaviti oranje na dubini od 30 cm. Poorana se površina ostavi da prezimi, a u proljeće se obavlja predsjetvena površinska priprema tla (usitnjavanje i poravnavanje).
U jesen, kad cvatnja završi, te kad ste pokupili svo potrebno sjeme, izvadite uvele biljke i odnesite ih u kompostište. Spalite sve biljke zaražene bolestima, da se bolest ne proširi vrtnim prostorom. Obradom i gnojidbom tla može se popraviti struktura tla u vrtu, koje se obogaćuje biljnim hranivima i organskom tvari, što je neophodno za uspješan rast i razvoj biljaka u vrtu i na okućnici. Obrada tla ovisi o njegovoj konfiguraciji. Povoljan odnos frakcija pijeska, praha i gline bitan je za reguliranje vodo-zračnog režima tla, usvajanje hraniva, dobru dreniranost, a samim time i pravilan rast i razvoj biljaka.
Obrada tla u proizvodnji ljekovitog bilja usko je povezana s plodoredom. Načelno, primjenjuje se reducirana i minimalna obrada tla s ciljem očuvanja biološke aktivnosti tla. Reduciranu i minimalnu obradu moguće je primijeniti na lakim tlima i to nakon prethodne revitalizacije, kojom se korigiraju nedostaci tla primjenom odgovarajućih dozvoljenih materijala (organska gnojiva, vapno i sl.). Tijekom pripreme tla važno je da se tlo očisti od korova, naročito višegodišnjih. Na tlima težeg mehaničkog sastava, kao i u slučaju zakorovljenih površina, treba primijeniti klasično oranje i druge mjere površinske obrade tla. Osim toga, klasično je oranje i najjednostavniji način efikasnog unošenja stajskog i drugih organskih gnojiva.
Kad se proizvode koje presadnice?
Za većinu višegodišnjih vrsta presadnice se proizvode ljeti, u tzv. otvorenim hladnim lijehama, dok je za njihovu sadnju najbolje vrijeme jesen iste godine ili rano proljeće sljedeće godine. Zimska se proizvodnja presadnica u toplim lijehama, tj. staklenicima ili plastenicima primjenjuje uglavnom za proizvodnju jednogodišnjih vrsta koje imaju sitno sjeme kao što su npr. bosiljak (Ocimum basilicum) ili mažuran (Majorana hortensis).
Ovaj način proizvodnje je značajno skuplji u odnosu na proizvodnju u hladnim lijehama jer presadnice proizvedene u zatvorenom prostoru sporije rastu, a u sušnim je razdobljima nužno navodnjavanje tla. Zbog toga je ovaj način razmnožavanja manje zastupljen u proizvodnji višegodišnjih kultura. Neke se ljekovite biljke proizvode sadnjom vegetativnih organa za razmnožavanje u otvorene brazde, obično u jesen ili rano proljeće. Na ovaj se način uzgajaju npr. metvica (Mentha x piperita) i estragon (Artemisia dracunculus) vriježama, a perunika (Iris germanica) rizomima. Ako su povoljni klimatski uvjeti (vlažnost tla i temperatura), za neke je kulture sadnja moguća i zimi.
U nizinskim područjima i na blagim padinama tlo se obrađuje kao i za druge kulture. Dubina oranja ne bi trebala biti manja od 30 cm. Ako je tlo jako strmo, ne treba ga orati već se za sadnju, bez obzira na vrijeme sadnje, u jesen iskopaju rupe. Također se ne oru ni tla plitkog humusnog sloja.
Nakon jesenske obrada tla, dodaje se gnojivo ovisno o potrebi biljnih vrsta koje planiramo saditi. Gnojidba značajno utječe na kvalitetu ljekovitog i začinskog bilja. Odabir ovisi i o stanju tla te plodoredu. Svježe životinjsko gnojivo nije poželjno ukopavati u dublje slojeve tla već plitko gdje za sve procese razgradnje ima dovoljno kisika. Ujesen se na gredicu unosi i poluzreo kompost koji također ostaje na površini i tek se oprezno umiješa u tlo.
Iako se začinsko i ljekovito bilje bere u proljeće i ljeto, upotrebljivost mnogih može se produžiti gotovo na cijelu godinu. Posijane u kasno ljeto ili ranu jesen, brojne biljke kao vrtna krasuljica (Anthriscus cerefolium), korijandar (Coriandrum sativum) i peršin (Petroselinum crispum) nastavljaju rast zimi ako su zaštićene od mraza. Zeljaste trajnice koje ugibaju zimi kao vlasac (Allium schoenoprasum) i metvica (Mentha) mogu se osposobiti za upotrebu zimi. U jesen je potrebno iskopati odraslu biljku, razdijeliti ju i presaditi u kontejnere u humusno ilovasti kompost. Ako se biljke drže na svjetlom mjestu koje je zaštićeno od mraza, one će zimi stvoriti svježe izboje koji se mogu redovito brati.
Kao i ostale biljke, začinsko i ljekovito bilje trebalo bi uzgajati u uvjetima što sličnijim onima koji vladaju na njihovim prirodnim staništima. Mnoge biljke potječu sa Sredozemlja i one više vole mnogo sunca i propusno tlo. Većina začinskih i ljekovitih biljaka cvjeta te zahtijeva malo pažnje jednom nakon prilagodbe. Održavanje se u najvećoj mjeri sastoji od orezivanja biljaka u proljeće i ljeto te ubrzavanja zdrava rasta i pripremanje biljaka za mirovanje zimi.
U hladnim područjima ostavljanje uvelih listova zeljastih trajnica do proljeća pomaže u njihovoj zaštiti od mraza i vjetra.
