Kontrolirajte plodnost tla pri planiranju i uzgoju višegodišnjih kultura

Višegodišnje ili drvenaste kulture (voćke, vinova loza, maslina) su kulture koje više desetljeća ostaju u proizvodnji na sadnom mjestu. Stoga je kod planiranja, podizanja i održavanja višegodišnjeg nasada izuzetno bitno biti proaktivan u pogledu pedoloških, ekoloških i bioloških preduvjeta neophodnih za održivu proizvodnju.

Pedološke prilike ili značajke tla ukazuju nam postoji li bezuvjetna mogućnost podizanja nasada (u pogledu željene vrste i podloge na kojoj su sorte cijepljene), da li su utvrđena određena ograničenja koja treba dostatno ublažiti ili ako je moguće u potpunosti harmonizrati (korekcije/popravak tla, odabir vrste koja je manje zahtjevna ili odabir određene tolerantne/otporne podloge) ili nam ukazuju da treba odustati od planirane vrste ili bilo koje drvenaste kulture. Jedna od najgorih situacija, a koja se nažalost javlja u praksi, je ta da je višegodišnji nasad podignut, te da se nakon određenog broja godina vidi da neke stvari ozbiljno ne štimaju, te da nasad umjesto ulaska u punu rodnost stagnira ili djelomično propada. Planiranje, podizanje i opremanje višegodišnjeg nasada je skup i zahtjevan proces koji treba pomno planirati i provoditi. Svakako treba izbjeći situacije da „naš nasad“ služi kao negativan primjer ili primjer kako ne treba raditi.

 Zašto su mehanički sastav tla i pH najbitnije značajke plodnosti tla?

Tlo (rizosfera) je medij u kome je uzgajana kultura fizički učvršćena korijenom, u kojem korijen raste i iz kojeg prima vodu i mineralne tvari neophodne za rast, razvoj i plodonošenje. Za život biljaka neophodno je 17 elemenata, koji su zastupljeni u različitim količinama i međuodnosu istih i koje biljka usvaja/dobiva iz različitih izvora. Ugljik (C), vodik (H) i kisik (O) dobiva iz zraka i vode, primarne makroelemente: dušik, fosfor i kalij (N, P i K), sekundarne makroelemente: kalcij, magnezij i sumpor (Ca, Mg i S), mikroelemente: bor, željezo, bakar, mangan, molibden, nikal, cink i klor (B, Fe, Cu, Mn, Mo, Ni, Zn i Cl) iz tla. Rizosfera je volumen tla u kojem se kemijske (pH, redoks potencijal, koncentracija hranjivih tvari i korijenski eksudati), fizičke (temperatura, dostupnost vode i struktura tla) i biološke značajke (mikrobne i gljivične asocijacije) oblikuju interakcijama biljaka, mikroba i tla.

Ovom prilikom izdvajamo pH i mehanički sastav tla kao najbitnije značajke određenog tla jer izravno utječu na sadržaj i dostupnost mineralnih tvari, mogućnost uzgoja pojedinih vrsta (i podloga na kojoj su cijepljene), te gnojidbe na zalihu (P i K) kod pripreme i podizanja nasada, kao i same gnojidbi tijekom eksploatacija nasada. Na slici 1 navedeno je 17 neophodnih (makro i mikro) elemenata neophodnih za biljni rast i razvoj. Naziv „makroelement“ temelji se na činjenici potrebe njihove veće zastupljenosti u tlu i većih potreba od strane biljke, a „mikroelement“ temeljem manje zastupljenosti istih u tlu i manjih potreba biljaka za njima u pogledu količine. Međutim, jedni i drugi su neophodni i ne mogu biti zamijenjeni jedni drugima, tj. imaju specifičnu fiziološku ulogu u životu biljke.

Kontrola plodnosti tla i kad ju provodimo?

Postavlja se pitanje: Tko treba (“traži”) analizu tla?

1. Ozbiljan investitor koji planira podizanje voćnjaka, vinograda, maslinika.
2.  Voćar, vinogradar, maslinar koji želi provjeriti biljnohranidbeni kapacitet tla na kome je već podignut trajni nasad i temeljem analize dobiti komentar i preporuku za daljnju gnojidbu.
3. Voćar, vinogradar, maslinar koji želi ostvariti posebnu/dodatnu potporu: Nitratna direktiva, ekološka proizvodnja, korisnici IAKS mjera programa ruralnog razvoja M10 – Poljoprivreda, okoliš i klimatske promjene, M10.1.15 (primjena ekoloških gnojiva u višegodišnjim nasadima (PEG), ostali poljoprivredni proizvođači sukladno Zakonu o poljoprivrednom zemljištu (NN, 20/218., 115/18., 98/19.), Pravilniku o metodologiji za praćenje stanja poljoprivrednog zemljišta (NN, 47/19.), Podnositelji zahtjeva za potporu APPRRR-u u postupku programa Ruralnog razvoja.
4. Voćar, vinogradar, maslinar koji ima manje ili veće probleme, te vidi da mora nešto poduzeti.
5. Analize tla kao redovna mjera inspekcijskog/upravnog postupka.

Uzorkovanje tla i laboratoriji za kemijske analize

Prilikom planiranja kemijskih analiza tla, uzorkovanje tla predstavlja prvi korak za kojeg je izuzetno bitno da bude pravilno proveden. Prosječan uzorak treba predstavljati stanje tla površine s koje je uzet. Kemijske analize tla provode ovlašteni laboratoriji koji imaju prostor, opremu i kvalificiranu radnu snagu (ovlasnica od strane Ministarstva poljoprivrede). Ovlašteni i/ili akreditirani laboratoriji (u sastavu fakulteta iz područja poljoprivrede, poljoprivrednih instituta i privatne tvrtke-laboratoriji) imaju izrađene protokole o uzorkovanju tla koje korisnici trebaju slijediti prilikom uzorkovanja, označavanja i dostave uzoraka. U slučaju Sveučilišta u Zagrebu Agronomskog fakulteta, Zavoda za ishranu bilja, protokol uzorkovanja je istaknut na fakultetskoj stranici pod nazivom: „UPUTE ZA UZORKOVANJE TLA“. Za višegodišnje nasade je bitno (propisano) da se uzorci uzimaju zasebno; 0-30 cm i 30-60 cm dubine.

Prilikom kontakta s predstavnikom laboratorija bitno je naglasiti za koje se kulture uzorci uzimaju te u koju svrhu-u podgledu specifičnih odredbi određenog zakona ili pravilnika. Primjerice, Pravilnik o metodologiji za praćenje stanja poljoprivrednog zemljišta (NN, 47/19.) propisuje parametre za ispitivanje plodnosti tla za osnovne agrokemijske analize tla:

– reakcija tla (pH KCl i H₂O)

– sadržaj humusa

– sadržaj ukupnog N (samo kod trajnih nasada)

– sadržaj fiziološki aktivnih hranjiva P₂O₅i K₂O

– hidrolitska kiselost ili sadržaj ukupnih karbonata

– sadržaj fiziološki aktivnog vapna (samo kod trajnih nasada kad je sadržaj karbonata veći ili jednak 10 %)

– sadržaj skeleta (kod skeletnih tala)

Također, postoje razlike prati li analitičke podatke komentar analiza i preporuka gnojidbe (kod investicija planiranog nasada i/ili analiza za potrebe gnojidbe postojećeg nasada) ili je dostatna samo analiza (u slučaju „praćenja stanja“, kao što je slučaj kod naprijed navedenog Pravilnika, tj. Pravilnik o metodologiji za praćenje stanja poljoprivrednog zemljišta (NN, 47/19.). Na slici br. 2 razvidan je utjecaj pH vrijednost tla na dostupnost (pristupačnost biljnih hraniva biljkama. Ako promatramo utjecaj pH tla, vidimo da je puno odstupanja u odnosu na optimalno stanje. Stoga, kad je to pedološki, ekološki, tehnološki i financijski opravdano, idemo u smjeru korekcije, tj. popravka pH vrijednosti tla. Tu uglavnom (gotovo isključivo) mislimo na povećanje pH vrijednosti tla, tj. smanjenje njegove kiselosti, čime popravljamo dostupnost biljnih hraniva, popravljamo strukturu tla, te povoljno utječemo na mikrobiološku situaciju u tlu.

Na slici br. 3 prikazan je postupak nanošenja materijala za kalcizaciju i njegovo unošenje u tlo s ciljem korekcije (podizanja) pH vrijednosti tla.

Propusti u pripremi tla – negativan primjer iz prakse

Na području Zapadne Slavonije poljoprivrednik je podigao nasad jabuke. Pritom je „proširio“ ranije planiranu i pripremljenu površinu za dodatnih oko 0,33 ha, tj. odlučio je saditi na nepripremljeno tlo (izostala postupna korekcija pH vrijednosti tla, meliorativna gnojidba, kvalitetna obrada i priprema tla). Nakon 4-5 godina dostavio je plodove jabuke, sorata jonagold i granny smith. Navedeni plodovi su bili apsolutno neupotrebljivi za bilo kakvu namjenu. Ovo je jedan od negativnih primjera koje svakako treba izbjeći (proaktivno djelujući) jer naknadna korekcija, ne samo da je preskupa (neodrživa), već je i neučinkovita.

Gnojidbe i kad ih provodimo?

Razlikujemo gnojidbu tla prije podizanja nasada te tla podignutih nasada (mladih nasada ili nasada u rodu). Gnojidba tla namijenjenog za podizanje trajnog nasada kao i tala podignutih trajnih nasada izuzetno je važna agrotehnička mjera kojom se uspostavlja i održava potrebna razina i međuodnos (ravnoteža) biljnih hraniva u tlu neophodnih za normalan rast i razvoj drvenastih kultura čime se osiguravaju stabilni prirodi. Redovitim gnojidbama u tlo se vraćaju hraniva iznesena uslijed vegetativnog rasta podzemnog i nadzemnog dijela kultura, gubitaka uslijed iznošenja hraniva plodom, kao i gubitaka uslijed površinskog i dubinskog otjecanja. Prilikom planiranja i provođenja gnojidbe (putem tla i/ili fertirigacijom) bitno je imati na umu da nam je primarni cilj „hraniti biljku, a ne gnojiti tlo“, pritom maksimalno čuvajući okoliš.

Napominjemo važnost količine, vrste gnojiva, vremena i načina primjene gnojiva, a ista treba počivati na kemijskoj analizi tla te značajkama tla i potrebama kulture. Razlikujemo meliorativnu, osnovnu i dopunsku gnojidbu. Meliorativnom gnojidbomgnoji se na zalihu i na veće dubine uključujući oranični i podoranični sloj tla unoseći organsku tvar (stajski gnoj, kompost i zelenu gnojidbu), kompleksna ili pojedinačna gnojiva s naglašenim P i/ili K (jer su ista slabo pokretna u tlu), te po potrebi materijalom za korekciju pH vrijednosti (kalcizaciju). Prilikom planiranja i provođenja meliorativne gnojidbe, polazište nam je pH stanje tla, opskrbljenost osnovnim hranivima (N,P,K), organskom tvari te mehanički sastav predmetnog tla.

Za razliku od uzgoja jednogodišnjih kultura gdje svake godine možemo raditi obradu i pripremu i pritom unositi i raspoređivati gnojivo u zonu rizosfere, kod trajnih nasada meliorativna gnojidba ima poseban značaj. Naime, nakon podizanja trajnog nasada imamo određena ograničenja u pogledu primjene i unosa gnojiva u zonu rizosfere trajnog nasada. Nakon meliorativne gnojidbe u narednim godinama idemo s osnovnom gnojidbom, pritom vodeći računa kakvo je bilo polazište, tj. stanje tla, što smo dodali meliorativnom gnojidbom, te radi li se o mladom nasadu ili nasadu u rodu.

Treća vrsta gnojidbe je prihrana koja prvenstveno uključuje dušik, a dijelom i druga hraniva koja nisu dostatno primjenjena u osnovnoj gnojidbi. Dušik se u pravilu primjenjuje višekratno kako bi se što značajnije smanjili gubici istog te zaštitilo tlo i vode. Planiranje i primjena osnovne gnojidbe i prihrane, ovisno o tipu proizvodnje, kulturi i implementiranoj tehnologiji, može ići putem tla i/ili fertirigacijom. Također, postoji mogućnost određene dopune/korekcije i podmirenja potreba makro i mikroelementima putem lista (folijarno), a ista se primjenjuje u praksi.

Temeljem određenih iskustava, u nastavku ćemo navesti određene propuste/nedostatke za svaku od gnojidba koje se ponekad događaju u praksi. Za meliorativnu gnojidbu potrebno je na vrijeme i kvalitetno uzeti uzorke tla iz oraničnog i podoraničnog sloja tla (0-30 i 30-60 cm) za kemijske analize (za veće površine svakako i na mehanički sastav), kako bi se na temelju istih na vrijeme isplanirale i provele pripreme i uređenje tla i osigurale dostatne količine organskih i mineralnih gnojiva te eventualno potrebnog materijala za korekciju pH vrijednosti tla. Paralelno raditi na rezervaciji kvalitetnog sadnog materijala, te ako je potrebno poštivati odmor tla kod replantacije, sijući i uzgajajući odgovarajuće predkulture radi kondicioniranja tla prije podizanja trajnog nasada.

Kod osnovne gnojidbe, primjetna je gnojidba „napamet“ bez analize tla (i biljnog materijala) koji bi poslužili kao uporište za osnovnu gnojidbu. Također, primjetno je kasno uzorkovanje tla (nakon cvatnje ili kod lipanjskog opadanja ploda, umjesto u jesen (eventualno kasnu zimu) kako bi se na vrijeme mogla planirati nabavka odgovarajućeg gnojiva i provesti gnojidba. Izostanak pravilne i pravovremene osnovne gnojidbe dovodi do toga da stabla ne nakupljaju dostatnu pričuvu koja se preko zime pohranjuje u deblu i korijenu (i koja ima prednost nad hranivima koja nastaju mineralizacijom i/ili dodanim gnojivima u proljeće), a koja se koristi u prvoj fazi rast i razvoja u proljeće kad su velike potrebe i intenzivni procesi rasta vegetativnih i generativnih organa.

U pogledu prihrane, primjetna je praksa jednokratne primjene dušičnih gnojiva (umjesto višekratne) čime se smanjuje učinkovitost, povećavaju gubici i negativno utječe na okoliš. Također, ne vodi se dovoljno računa o zahtjevima kulture i pH vrijednosti tla te vrsti gnojiva i njenom utjecaju na pH tla, primjerice radi li se o KAN-u, urei, NH₄NO₃, (NH₄)₂SO₄.

Dok je kod KAN-a količina vapna u formulaciji dostatna za neutralizaciju učinka zakiseljavanja tla uzrokovanog amonijevim nitratom, kod uree i posebice (NH₄)₂SO₄ imamo naglašen učinak na zakiseljavanje tla. Zabilježeni su slučajevi kod uzgoja borovnice gdje je polazni pH tla/supstrata kod podizanja nasada borovnice bio na donjoj granici povoljnog raspona (pH 4-5), višegodišnja primjena (NH₄)₂SO₄  dovela do prekomjernog zakiseljavanja (pH 3,5), te se čak javlja potreba blage kalcizacije i postupnog podizanja pH vrijednosti tla/supstrata u područje optimalnog, te zamjena (NH4)₂SO₄ ureom, koja manje zakiseljuje područje rizosfere.

Slika 8.

Poruka postojećim i budućim uzgajivačima trajnih nasada

Više je razloga za analizu tla podignutih nasada ili tla za podizanje višegodišnjih nasada: pedološki, ekološki, biološki, tehnološki, financijski (financijska održivost i/ili obveza po osnovi zakonskih propisa za korisnike financijskih potpora za površine evidentirane u ARKOD sustavu). Naša preporuka je da proaktivnim planiranjem i djelovanjem na vrijeme osigurate uzorkovanje i kemijske analize tla (svakako i biljnog materijala-lista najznačajnijih, tj. vodećih sorti) šte će dati podlogu za komentar dosadašnjih postupanja i preporuku za daljnju gnojidbu tla i ishranu višegodišnjeg nasada. Ne zaboravite, primarni cilj je „hraniti biljku, a ne gnojiti tlo“.