Proizvodnja povrća zahtijeva visoku razinu stručnosti i pažljivo upravljanje svim čimbenicima rasta. Među njima, hraniva imaju presudnu ulogu jer neposredno određuju brzinu razvoja, količinu i kakvoću prinosa.
Povrtne kulture, zbog intenzivnog metabolizma i kratkog vegetacijskog ciklusa, trebaju stalno dostupne i uravnotežene količine hraniva u tlu. Pravilno planiranje gnojidbe stoga predstavlja temelj uspješne i održive proizvodnje. Povrće zahtijeva uravnoteženu opskrbu biogenim elementima, a njihova dostupnost ovisi o svojstvima tla, klimatskim uvjetima i primijenjenim agrotehničkim mjerama.
Upravo zbog toga pravilna opskrba bilja hranivima predstavlja temelj uspješne i održive proizvodnje. Hraniva su temelj uspješne proizvodnje povrća jer omogućuju visok i stabilan prinos te kvalitetu konačnog proizvoda. Njihova pravilna primjena mora biti usklađena s potrebama biljaka i specifičnostima tla, pri čemu je nužno uzeti u obzir čimbenike koji određuju njihovu pristupačnost.
Kako odrediti potrebe biljaka za hranivima?
Jedini način da se gnojidba provede na ispravan način jest poznavanje biljno-hranidbenog kapaciteta tla. On se određuje kemijskom analizom tla kojom se utvrđuju pH tla (reakcija tla), sadržaj organske tvari (humusa) te količine glavnih makroelemenata (dušika, fosfora i kalija). Usporedbom rezultata analize s potrebama pojedine povrtne vrste moguće je precizno odrediti vrstu i količinu gnojiva koje treba primijeniti na određenoj parceli. Takav pristup omogućuje racionalnu upotrebu hraniva, sprječava nepotrebne gubitke i štiti okoliš. Stoga je jedino integriranom i stručno planiranom gnojidbom moguće ostvariti dugoročno održivu, profitabilnu i ekološki prihvatljivu proizvodnju povrća.
Biogeni elementi i njihova uloga u rastu i razvoju biljaka
Biogeni elementi su kemijski elementi koji su neophodni (esencijalni) za rast i razvoj biljaka. Dijele se na makroelemente i mikroelemente. Makroelementi su dušik, fosfor, kalij, kalcij, magnezij i sumpor i potrebni su biljkama u većim količinama te sudjeluju u osnovnim procesima poput fotosinteze, sinteze proteina i stabilnosti stanica. U skupinu mikroelemenata ubrajaju se željezo, cink, mangan, bakar, molibden, bor i klor. Iako su biljkama potrebni u manjim količinama, jednako su vrijedni i bez njih nema pravilne enzimatske aktivnosti niti normalnog odvijanja fizioloških procesa u biljkama.
Pristupačnost hraniva i važnost pravilne gnojidbe
Hraniva su oblici biogenih elemenata koji su pristupačni biljkama, a njihova pristupačnost biljkama ne ovisi samo o njihovoj količini u tlu, već i o nizu čimbenika uključujući reakciju tla (pH), sadržaj organske tvari, teksturu tla te vlažnost i temperaturu. Kiselost tla, primjerice, može ograničiti usvajanje fosfora i molibdena, dok u alkalnim uvjetima dolazi do smanjene dostupnosti željeza, cinka i mangana. Također, prekomjerna ili nedovoljna vlažnost otežava usvajanje hraniva, a organska tvar doprinosi stvaranju povoljne strukture tla i vezivanju mikroelemenata. Stoga pravilna gnojidba, prilagođena specifičnostima tla i zahtjevima kultura, predstavlja osnovu održive i profitabilne proizvodnje povrća. S obzirom da biljke ne mogu usvajati biogene elemente nego samo njihove ionske oblike, nije moguće u tlo dodati pojedinačne ione nego soli pojedinih iona u obliku gnojiva.
Stoga, gnojiva su tvari koje mogu pružiti hraniva biljkama. Općenito gledajući, gnojiva su sve tvari čija je primarna namjena u ishrani bilja. Ona su prije svega namijenjena izravnom zadovoljavanju potreba biljaka za hranivima, dok neizravno mogu pozitivno utjecati na popravak fizikalno-kemijskih svojstava tla. Hraniva u tlu mogu biti vezana na različite načine, a time se razlikuje i njihova pristupačnost biljkama. Kad se hraniva nalaze u otopini tla i nisu vezana, ona su vrlo lako pristupačna biljkama, a analizom se određuju kao vodotopljiva hraniva. Slabo vezana hraniva, koja se mogu zamijeniti, također su lako pristupačna i ispituju se analizama zamjenjivih hraniva. Nepokretna hraniva, koja se ipak mogu zamijeniti, biljkama su umjereno pristupačna te se određuju kao lako pokretna hraniva.
Nasuprot njima, nepokretna i teško zamjenjiva hraniva gotovo su nepristupačna biljkama i svrstavaju se u rezervna hraniva. Pristupačne frakcije hraniva u tlu stalno su u dinamici. S porastom suše hraniva postaju teže pokretna, a time i slabije dostupna biljkama. Suprotno tome, što je vlažnost tla veća, hraniva su pokretljivija i pristupačnija. To je osobito važno za neka hraniva poput nitrata, borata i kalcijevih iona. Poznato je da se povrtne vrste razlikuju po duljini vegetacije, ciljnim organom uzgoja, veličinom biljke, a time onda i potrebama za biogenim elementima.
U tablicama 1 do 6 prikazane su potrebe povrtnih vrsta za biogenim elementima s obzirom na ciljani prinos. U tablicama su prikazane potrebe povrtnih kultura za biogenim elementima. Potrebno je istaknuti da prikazane tablice ne prikazuju na izravne potrebe za gnojivima, već na potrebe povrtnih kultura za biogenim elementima.
Tablica 1. Potrebe povrtnih kultura iz porodice krstašica za biogenim elementima
| Kultura | Prosječni prinos (t/ha) | Ukupne potrebe kulture za hranivima (kg/ha) | ||||
| N | P2O5 | K2O | Mg | |||
| Krstašice | ||||||
| Cvjetača | 20 | 220 | 60 | 180 | 30 | |
| Brokula | 18 | 200 | 50 | 170 | 20 | |
| Kineski kupus | 60 | 180 | 60 | 220 | 30 | |
| Kupus rani | 30 | 140 | 40 | 180 | 20 | |
| Kupus kasni | 50 | 150 | 50 | 220 | 30 | |
| Kupus za preradu | 80 | 200 | 60 | 250 | 40 | |
| Korabica | 30 | 140 | 60 | 180 | 30 | |
| Kelj pupčar | 12 | 160 | 60 | 220 | 20 | |
| Kelj | 25 | 120 | 30 | 150 | 20 | |
| Lisnati kelj | 35 | 150 | 50 | 180 | 20 | |
Tablica 2. Potrebe povrtnih kultura iz porodica glavočika i lobodnjača za biogenim elementima
| Kultura | Prosječni prinos (t/ha) | Ukupne potrebe kulture za hranivima (kg/ha) | ||||
| N | P2O5 | K2O | Mg | |||
| Glavočike | ||||||
| Radič Witlof | 40 | 0 | 50 | 150 | 30 | |
| Radič glavati | 16 | 120 | 40 | 140 | 20 | |
| Endivija | 35 | 140 | 50 | 180 | 30 | |
| Salata | 35 | 100 | 40 | 120 | 20 | |
| Lobodnjače | ||||||
| Blitva | 100 | 160 | 80 | 300 | 50 | |
| Cikla | 60 | 150 | 50 | 220 | 40 | |
| Špinat za jednu košnju | 12 | 140 | 30 | 140 | 20 | |
| Špinat za dvije košnje | 20 | 160 | 50 | 180 | 20 | |
Tablica 3. Potrebe povrtnih kultura iz porodice štitarki za biogenim elementima
| Kultura | Prosječni prinos (t/ha) | Ukupne potrebe kulture za hranivima (kg/ha) | ||||
| N | P2O5 | K2O | Mg | |||
| Štitarke | ||||||
| Slatki komorač | 20 | 160 | 50 | 200 | 30 | |
| Mrkva (Pariška) | 25 | 60 | 40 | 160 | 20 | |
| Mrkva rana u vezicama | 35 | 100 | 50 | 180 | 30 | |
| Mrkva za preradu i skladište | 60 | 120 | 220 | 30 | 40 | |
| Peršin | 25 | 100 | 40 | 160 | 20 | |
| Celer korjenaš | 40 | 170 | 70 | 200 | 20 | |
| Celer korjenaš za preradu | 50 | 200 | 90 | 250 | 40 | |
| Celer rebraš | 60 | 200 | 80 | 250 | 30 | |
Tablica 4. Potrebe povrtnih kultura iz porodica mahunarki i tikvenjača za biogenim elementima
| Kultura | Prosječni prinos (t/ha) | Ukupne potrebe kulture za hranivima (kg/ha) | ||||
| N | P2O5 | K2O | Mg | |||
| Mahunarke | ||||||
| Grah mahunar niski | 15 | 0 | 30 | 80 | 10 | |
| Grah mahunar za preradu | 9 | 0 | 20 | 60 | 10 | |
| Grašak za preradu | 7 | 0 | 50 | 210 | 20 | |
| Tikvenjače | ||||||
| Krastavci za kiseljenje | 30 | 150 | 50 | 250 | 30 | |
| Dinje | 40 | 150 | 50 | 250 | 60 | |
| Tikvice, bundeve | 45 | 150 | 50 | 250 | 10 | |
Tablica 5. Potrebe povrtnih kultura iz porodica pomoćnica i lukova za biogenim elementima
| Kultura | Prosječni prinos (t/ha) | Ukupne potrebe kulture za hranivima (kg/ha) | ||||
| N | P2O5 | K2O | Mg | |||
| Pomoćnice | ||||||
| Patlidžan | 40 | 190 | 60 | 200 | 30 | |
| Krumpir | 25 | 100 | 60 | 250 | 20 | |
| Rajčica | 80 | 130 | 50 | 260 | 30 | |
| Lukovi | ||||||
| Poriluk | 40 | 170 | 60 | 180 | 30 | |
| Vlasac | 30 | 180 | 40 | 180 | 30 | |
| Šparoga bijela | 5 | 140 | 30 | 130 | 20 | |
| Šparoga zelena | 25 | 150 | 30 | 110 | 20 | |
| Luk | 50 | 100 | 60 | 200 | 30 | |
Tablica 6. Potrebe matovilca, rabarbare i kukuruza šećerca za biogenim elementima
| Kultura | Prosječni prinos (t/ha) | Ukupne potrebe kulture za hranivima (kg/ha) | ||||
| N | P2O5 | K2O | Mg | |||
| Matovilac | 10 | 50 | 10 | 60 | 10 | |
| Rabarbara | 45 | 140 | 50 | 220 | 30 | |
| Kukuruz šećerac | 18 | 150 | 80 | 260 | 30 | |
Biogeni elementi se u tlo unose primjenom različitih vrsta mineralnih i organskih gnojiva, pri čemu njihova raspoloživost ovisi o kemijskom sastavu, obliku hraniva te fizikalno-kemijskim svojstvima tla. Stoga se prije svake gnojidbe moraju izračunati potrebne količine gnojiva kako bi se osigurala optimalna opskrba biljke biogenim elementima, a istovremeno spriječila prekomjerna primjena koja može dovesti do ekonomskih gubitaka i nepovoljnog utjecaja na okoliš. Na taj se način ostvaruje ravnoteža između potreba biljke, kapaciteta tla i odgovarajuće vrste gnojiva. U usporedbi s drugim granama poljoprivrede, proizvodnja povrća ubraja se među visoko profitabilne. Odlikuje je visoka dobit, ali i znatna ulaganja, kako financijska, tako i u vidu intenzivnog rada i utrošenih radnih sati.
Upravljanje hranivima u tlu temelj su uspješne proizvodnje povrća jer omogućuju visok i stabilan prinos te kvalitetu proizvoda. Njihova pravilna primjena mora biti usklađena s potrebama biljaka i specifičnostima tla, uzimajući u obzir čimbenike koji određuju njihovu pristupačnost. Samo integriranim pristupom gnojidbi moguće je ostvariti dugoročno održivu, profitabilnu i ekološki prihvatljivu povrćarsku proizvodnju. Sve navedeno ukazuje da hraniva nisu samo dodatak, već osnovni preduvjet intenzivne i kvalitetne proizvodnje povrća. Integrirani pristup gnojidbi, koji uvažava biološke potrebe biljaka i specifičnosti tla, omogućuje stabilne prinose i očuvanje plodnosti tla, što je ključ dugoročne održivosti povrćarske proizvodnje.
