Najvažnije pitanje za uzgajivače malih pernatih životinja je otkriti i saznati čiji je pernati ljubimac najljepši, a ne pitanje financijske koristi.

Uzgajivači malih životinja naglašavaju da bez ljubavi prema raznobojnim i dekorativnim malim životinjama i bez uživanja u promatranju kako stasaju njihovi pernati ljubimci, nema ni uspjeha u tom hobističkom poslu. Pomalo sramežljivo napominju da tu nema financijske dobiti, ali svakako ima neke koristi. Ona se ne mjeri novcem nego neizmjernim užitkom i zadovoljstvom u promatranju raznolikih boja perja njihovih ljubimaca. Jer, ima ih različitih boja koje su ponekada toliko živopisne da su gotovo nestvarne.

Strast prema malim životinjama otkriva se još u ranoj mladosti kao što je to slučaj kod Marija Bedekovića (37), menadžera u banci koji živi u Šandrovcu nedaleko Bjelovara i Ante Obrovca (36) medicinskog tehničara u KBC Rebro iz Velikog Trojstva, također u blizini Bjelovara. Oni su još u osnovnoj školi dobili prve parove pernatih ljubimaca i ostali im vjerni sve do danas. Postali su poznati u krugovima uzgajivača peradi, ne samo u Hrvatskoj nego i u Europi. Mario Bedeković kao uzgajivač najmanjih kokoši na svijetu pasmine serama, porijeklom iz Malezije koje su raširene po cijelom svijetu, a Ante Obrovac uzgajivač najvećih kokoši na svijetu pasmine brahma čija je domovina Indija, odakle se proširila na cijelu Aziju, a zatim i u druge dijelove svijeta.

Način opuštanja i rješavanja stresa

Svakodnevna briga i njegovanje malih životinja jedan je od načina opuštanja od svakodnevnih obaveza , a također i način rješavanja stresa na poslu i općenito u životu, kaže Mario Bedeković. To nema cijene i ne može se ni platiti, ni mjeriti novcem. Zadovoljstvo je primijetiti da je sve veći broj mladih uzgajivača koji se počinju baviti tom vrstom hobija jer je sve više mladih koji bježe iz grada živjeti na selo gdje imaju osim mirnijeg života i odgovarajuće uvjete za bavljenje uzgojem malih životinja. Upravo su patuljaste serame od 400 do 500 grama kao stvorene za to jer su izrazito mirne i jako pitome, miroljubive, pametne i privržene vlasniku. Sve češće se drže kao kućni ljubimci u kućama i stanovima, ali i dvorištima jer uživaju na otvorenom.

Kod patuljastih serama je problem što se izrazito teško razmnožavaju jer ima dosta kokica čija jaja ne budu oplođena, a iznesu ih i jako malo. K tome jaja su još i sitna s tvrdom ljuskom, pa se pilići teško izlegu živi i zdravi, a kad se izlegu jako su maleni i teško ih je othraniti… Kad se to zna sasvim je jasno koliko je zahtjevan njihov uzgo, kaže nam Mario Bedeković i još dodaje ipak i jedno dobro i korisno obilježje te pasmine – pojedu sav kućni otpad.

Nažalost, teškoće oko uzgoja, ekonomska računica i posebno starenje populacije zainteresiranih uzgajivača uzrok su odustajanja jednog dijela uzgajivača posljednjih godina. Pored toga došla su vremena da mladi u školama više nisu zainteresirani za takve vrste hobija. Ohrabruje ipak što se pojavljuju novi uzgajivači srednje generacije od 20 godina na više koji svoj život pronalaze u selima i predgrađima u kućama s okućnicama gdje postoje uvjeti za držanje i gdje postaju ukrasi dvorišta, objašnjava Bedeković.

Valja dodati da su raznobojni pernati ljubimci kao ukrasi u dvorištu često presudni u nabavi prvog para ili jata i tako „pokrivaju“ sve druge nedostatke i probleme oko njihova uzgoja.

Ima jedna tajna… adrenalin na izložbama

Međutim ima jedna tajna zbog čega se još uzgajatelji bave poslom koji im ne donosi ništa osim brige i obaveze, ali i troškova. To je uspjeh na izložbama i osvajanje šampionskih titula njihovih pernatih ljubimaca… a to nije lako. To je dodatni izvor adrenalina za uzgajivače. Jer, šampionska titula može se osvojiti samo najvišim ocjenama prema vrlo precizno izrađenim standardima i strogim kriterijima za svaku pasminu. Gledaju se i mjere proporcije tijela od prstiju, trupa, prsa, trbuha i krila do glave, lica i krijeste, boje očiju i perja, a onda se na kraju ocjenjuje i njihovo držanje; koliko je ono ponosno… Čak se ocjenjuje i pogled, odnosno koliko su im velike i živahne oči i još podosta toga.

Da bi se došlo do šampionske titule na izložbama gleda se puno faktora. Važno je predstaviti sudcima perad najbolje genetike, perad koja je imala kvalitetne uvjete držanja i pravu recepturu za hranu, ali je potrebno i malo sreće da sudci izaberu baš tvoj izloženi primjerak, kaže Ante Obrovac koji redovito osvaja šampionske titule na hrvatskim izložbama i koji je nositelj titule „hrvatski majstor uzgoja“, a u Danskoj je na europskoj izložbi prije nekoliko godina bio 5. uzgajivač brahmi među svim uzgajivačima na svijetu.

Prema njegovim riječima početak uzgoja peradi koja ima predispozicije za osvajanje nagrada najprije počinje promatranjem jedinki na dvorištu i to kada je već odrasla. Ako se dobro procjeni njezina uzgojna vrijednost za desetak mjeseci može biti u „punom sjaju“ i spremna za izložbu. Zapravo je uzgoj podređen pripremanju za izložbe i ne samo osobni „gušt“ i zadovoljstvo, posebno kad se uspije uzgojiti primjerke koji su među najljepšima. Zato Ante nema masovniji uzgoj nego samo proizvodnju za izložbe iako kaže da zapravo ne zna koliki je njihov broj u peradarniku.

Nekada se gorostasna brahma uzgajala da bi zbog svoje veličine oplemenila i povećala druge pasmine, ali to je bilo dok nije bilo brojlera za uzgoj mesa. Sada to više nije slučaj, a njihova veličina, koka od 4 do 5 kilograma i pijetlova od 7 do 8 kilograma nije toliko zanimljiva jer njihovo meso je jako suho i nije posebno kvalitetno. Zanimljivo je da tako ogromna kokoš nese jaja čija veličina je kao kod kokoši normalne veličine. I još nešto: brahme su nastale od borbenih pasmina tako da su koke miroljubive, ali podosta pijetlova je vrlo agresivno.

Ante, osim što ih nabavlja na europskom tržištu, gdje im je cijena 250 eura, uzgaja brahme također i u vlastitom inkubatoru da bi dobio što bolju genetsku podlogu za svoje šampione, ali i primjerke koji bi zainteresirali druge uzgajivače da ih od njega otkupe. U njegovom su jatu primjerci iz EU zemalja, Belgije, Nizozemske i Njemačke, ali u Hrvatskoj je cijena daleko manja, oko 80-tak eura. Ante je zadovoljan kad njegova računica bude takva da pokrije vlastite troškove uzgoja. Uzgoj brahmi posebno je popularan na Kosovu, Turskoj, Rumunjskoj i Njemačkoj, čak i u dijelu arapskih zemalja, a u posljednje vrijeme velika je potražnja iz Latinske Amerike.

Nova izložba 12. prosinca u Gudovcu

Cijeloj priči o uzgoju raznobojnih pernatih ljubimaca valja dodati da se ni jedna izložba malih životinja ne propušta. Sudjeluje se i na domaćim, ali i na izložbama u cijeloj Europi. Ako ne kao izlagači, onda kao posjetitelji. Sve je to dakako povezano s financijskim troškovima, ali i mogućnostima odvajanja slobodnog vremena. Prije nekoliko dana naši sugovornici Ante Obrovac i Mario Bedeković, zajedno s drugim članovima bjelovarske udruge „Mali uzgajivač“ posjetili su europsku izložbu malih životinja u slovačkoj Nitri, a posebno se pripremaju jata za Međužupanijsku izložbu malih životinja na Bjelovarskom sajmu u Gudovcu koju tradicionalno već desetljećima organizira bjelovarska udruga „Mali uzgajivač“.

Jedna je to od najaktivnijih i najcjenjenijih udruga u Hrvatskoj. Izložba će se održati od 12. do 14. prosinca ove godine. Udruga poziva sve ljubitelje malih životinja da dođu vidjeti razne pasmine malih životinja. Sve su izložbe mjesto novih poznanstava i razmjene iskustava bez kojih je teško zamisliti, a kamoli ostvariti uspjehe i šampionske titule, kažu naši sugovornici.

Ante Obrovac sa svojim šampionom kojega može držati samo s obje ruke

Mario Bedeković može svoje serame držati u samo jednoj šaci svoje ruke

Foto: Tugomir Pemper

Prethodni članakRješenje za klimatske promjene  – uzgoj u zaštićenim prostorima
Sljedeći članakDobar savjet(nik) zlata vrijedi – Ivica Kosor
Tugomir Pemper
Novinar i publicist, utemeljitelj i prvi predsjednik Ogranka Hrvatskog novinarskog društva Bjelovarsko-bilogorske županije od 2009. do 2014. godine, danas je dopredsjednik istoga Ogranka HND-a te predsjednik Nadzornog odbora Društva agrarnih novinara Hrvatske, nove hrvatske novinarske asocijacije za poticanje, medijsko praćenje i afirmaciju ruralnog razvoja. Novinar i publicist, utemeljitelj i prvi predsjednik Ogranka Hrvatskog novinarskog društva Bjelovarsko-bilogorske županije od 2009. do 2014. godine, danas je dopredsjednik istoga Ogranka HND-a te predsjednik Nadzornog odbora Društva agrarnih novinara Hrvatske, nove hrvatske novinarske asocijacije za poticanje, medijsko praćenje i afirmaciju ruralnog razvoja. Novinarstvom se bavi od 1973. godine. Od 1975. godine profesionalni je novinar u redakciji „Večernjeg lista“ Zagreb. Poslove novinara, dopisnika i urednika u „Večernjem listu“ obavljao je do 1993. godine kada je imenovan glasnogovornikom Bjelovarsko-bilogorske županije. U razdoblju od 1995. do 2000. godine uz novinarstvo i poslove odnosa s javnošću bavio se također i privatnim poduzetništvom. Od 2000. godine kao novinar aktivno sudjeluje u afirmaciji hrvatskog ruralnog prostora, posebno lovnog turizma objavljujući niz članaka i brošura u različitim medijima. Autor je više publikacija za lovce i općenito ljubitelje prirode („Lovac na veprove“, „Lovac na lisice“, „Foto-lov u hrvatskim lovištima“...) te publikacija s temom biciklizma „“Vjerujte s bicikla je sve drugačije“, „Na dva kotača ... sigurno, ugodno i korisno“... Obavljajući poslove promidžbe, marketinga i odnosa s javnošću u više tvrtki gospodarskog sektora i medija posljednjih petnaestak godina u Bjelovaru, Varaždinu i Zagrebu, objavio je također i više publicističkih radova (monografija) o poznatim bjelovarskim tvrtkama. Autor je brojnih tekstova i fotografija, suradnik ili urednik niza stalnih i povremenih tiskovina. Osnivač je i član velikog broja udruga u civilnom sektoru društva u Bjelovaru i Hrvatskoj. Cijeloga života nestranački je građanski aktivist i volonter za opće dobro te promicatelj kulture življenja i cjeloživotnog obrazovanja.