Zašto su možda hibridi ječma bolji od sorata?

Na tržištu osim sorti postoje i hibridi ozimog ječma. U našim proizvodnim uvjetima uzgojem hibrida ječma postignut je prinos veći od 8 t/ha. Agrotehnika proizvodnje hibridnog ječma razlikuje se u odnosu na sorte. Hibridne sorte ječma imaju jak vigor i brzi porast, bolji potencijal produktivnog busanja, razvijeniji korijenov sustav koji omogućava da biljke bolje podnesu sušne uvjete radi boljeg usvajanja hraniva i vode (radi razvijenijeg korijena). Navedene prednosti vidljive su u povećanju prinosa zrna, ali i biomase. No, sjeme je skuplje i tijekom vegetacije potrebno je primijeniti više gnojiva. Zbog manje gustoće sjetve, preporuka je rano suzbiti korove. Kod proizvodnje hibridnog ječma treba posebno obratiti pažnju na: normu sjetve, primjenu dušičnih gnojiva te primjenu fungicida i regulatora rasta. Rok sjetve hibridnih sorti ječma je od sredine rujna do sredine listopada.

Ako je tlo kvalitetno pripremljeno za sjetvu, norma sjetve s 200 sjemenki/m2 osigurava ekonomski optimum. Korištenjem regulatora rasta sprječava se polijeganje, poboljšava sposobnost ukorijenjavanja, omogućuje se veći razvoj korijenove mase, a time učinkovitije usvajanje vode i hranivih tvari. Optimalna dubina sjetve ovisi o tlu, roku sjetve, vlažnosti tla i temperaturi: za ozimi ječam dubina sjetve je 3 – 5 cm (na lakšim tlima 4 – 5 cm, a na težim 3 cm), za jari ječam 3 – 4 cm. Sije se žitnim sijaćicama, na međuredni razmak 12,5 ili 15 cm. Za sjetvu treba koristiti deklarirano sjeme, a po mogućnosti što krupnije frakcije za uspješniju proizvodnju. Norma sjetve ovisi o fizičkim osobinama sjemena i optimalnoj količini sjemena za odabranu sortu te o roku sjetve, klimatskim uvjetima i kvaliteti pripreme tla za sjetvu. U našim je proizvodnim uvjetima zastupljeniji ozimi ječam u odnosu na jari. Ječam je obavezno uzgajati u plodoredu.

Najbolji rezultati iza jednogodišnjih mahunarki

Najbolji rezultati postižu se ako se ječam sije nakon jednogodišnjih mahunarki (grah, grašak, soja), krumpira i industrijskih kultura (suncokret, uljana repica, šećerna repa). Ječam nikad ne treba sijati nakon strnih žitarica. Ako se ječam planira sijati nakon kukuruza, šećerne repe, suncokreta ili soje, važno je izabrati ranije sorte/hibride kako bi se žetva navedenih predusjeva obavila prije optimalnih rokova sjetve ječma. Treba izbjegavati sjetvu nakon kultura intenzivno gnojenih dušičnim gnojivima i iza djetelinsko-travnih smjesa radi opasnosti od polijeganja. Također, djetelinsko-travne smjese i višegodišnje mahunarke u sušnim uvjetima nisu dobri predusjevi jer isušuju tlo. Izbor sorte ovisi o namjeni ječma: ječam namijenjen industriji slada i piva (pivarski ječam), i ječam za hranidbu stoke. Za proizvodnju slada uglavnom se koristi dvoredni ječam, a za hranidbu stoke šesteroredni.

Jari ječmovi su dvoredni. Osim o namjeni ječma, pri izboru sorte je potrebno voditi računa o tome da sorta daje stabilne prinose i kvalitetu u području uzgoja, a zatim o vremenskim prilikama i stanju tla. Na tržištu postoji velik izbor kultivara ječma. Pri izboru kultivara za sjetvu odlučujući je čimbenik namjena proizvodnje. Pivarski ječam mora udovoljavati uvjetima koje postavlja industrija slada, a to su okruglo i dobro ispunjeno zrno, fino naborana pljevica, visoka masa 1000 zrna, visok udio zrna prve klase, visoka klijavost te odgovarajući parametri kakvoće slada, a ječam namijenjen hranidbi stoke mora imati odgovarajuću količinu bjelančevina, sastav i udio esencijalnih aminokiselina.

Foto: Shutterstock

Prethodni članakMalčiranje i izravno prekrivanje povrća
mr. sc. Tatjana Martinović, dipl. ing. agr.
Zaposlena u Savjetodavnoj službi na radnom mjestu više koordinatorice za ratarstvo s mjestom rada u Koprivnici. Rođena u Bjelovaru, a srednju školu matematičko - informatičkog smjera završila u Koprivnici 1984. godine. Diplomirala je 1989. godine na Agronomskom fakultetu u Zagrebu na ratarskom smjeru gdje je i magistrirala 2011. godine. Rođena je 1966. godine u Bjelovaru. Srednju školu matematičko - informatičkog smjera završila je u Koprivnici 1984. godine. Diplomirala je 1989. godine na Agronomskom fakultetu u Zagrebu na ratarskom smjeru, obranivši temu diplomskog rada naslova: “Izbor sorte i gnojidba uljane repice za područje Đelekovca”. Poslijediplomski studij na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (područje Biotehničkih znanosti, znanstveno polje Agronomija, znanstvena grana Genetika) završava 2011. godine obranivši magistarski rad naslova: “Agronomska svojstva kultivara virdžinijskog duhana kod različite opskrbljenosti tla dušikom” izrađen pod vodstvom prof. dr. sc. Vinka Kozumplika. Od 1989. godine radi u "Podravki" d.d. prehrambenoj industriji u Koprivnici, na poslovima glavnog tehnologa-istraživača u cjelini Istraživanja i razvoj - Razvoj poljoprivrede, na pokušalištu “Danica”. Tijekom devet godina radi na ispitivanju adaptabilnosti kultivara povrća namijenjenog industrijskoj preradi, na agro-okolišne uvjete sjeverozapadne Hrvatske. Od 1998. godine zaposlena je u Hrvatskom zavodu za poljoprivrednu savjetodavnu službu na poslovima savjetnika za ratarstvo, u Područnom odsjeku Koprivničko-križevačke županije (danas Savjetodavna služba). Certificirani je sudac za natjecateljsko oranje, te je sudjelovala u organizaciji 59. svjetskog natjecanja u oranju u Biogradu na Moru 2012. godine. Suradnica je u Gospodarskom listu i Mljekarskom listu, kao i u lokalnom tisku.