Bez obzira na veličinu, svaki je vrt zasebna cjelina s mnoštvom živih bića; od oku nevidljivih mikroorganizama, raznovrsnih biljaka, do insekata, vodozemaca, ptica i sisavaca. Svi su oni međusobno usko povezani i imaju svoje nezamjenjive uloge.
U prirodi, bez utjecaja čovjeka žive skladno, prema svojim zakonitostima: slabiji, bolesni i stari ugibaju, a mlađi i snažniji opstaju.Životinje se hrane manjim organizmima i biljkama. Neke vrste biljaka dobro rastu s određenim drugim vrstama, a neke ne. Postoje i one koje odbijaju određene štetnike. Tako nikada ne dolazi do pretjeranoga razmnožavanja neke vrste na štetu druge.
Čovjek narušava ravnotežu u prirodi
U prirodi ravnotežu narušava zagađenje tla, zraka i vode te razni ostali utjecaji čovjeka. U vrtu do toga dolazi zbog jednolične sadnje premalo različitih vrsta biljaka, nedovoljne brige o tlu, nerazumnoga korištenja mineralnih gnojiva, herbicida, fungicida i insekticida koji mogu jako naštetiti živim bićima. Tu mnogo trpi i tlo koje se zagađuje, a usto neprekidno obrađuje čime mu se narušava struktura. Ipak, možemo se potruditi pozitivno utjecati na ravnotežu organizama u vrtu.
U vlastitome kućanstvu i vrtu trebamo racionalno koristiti energiju, vodu i hranu te odvajati i reciklirati otpad. Uvijek trebamo imati mjesto za odlaganje organskoga otpada iz domaćinstva i vrta (kompostište). Kompost je vrijedan dodatak za prihranu i održavanje plodnosti tla. Za uređenje okućnice te uzgoj zdravoga voća i povrća trebamo slijediti smjernice ekološkoga ili organskoga uzgoja uz cjeloviti pristup i brigu oko tla, biljaka i životinja. Pri tome ćemo minimalno uznemiravati tlo, koristiti prirodna sredstva za prihranu i zaštitu biljaka te privlačiti korisne organizme u vrt.
Svime time uzgoj biljaka bit će jednostavniji s manje štetnih intervencija te ćemo pozitivno utjecati na okoliš i sve njegove stanovnike. U konačnici to će nam pružiti mnogo zadovoljstva; imat ćemo okućnicu i vrt sa zdravim i snažnim biljkama te bogatim urodom zdravoga voća i povrća.
Tlo treba redovito obogaćivati organskom tvari
Za uspješan uzgoj biljaka vrlo je važna kvaliteta tla. Idealno tlo je vlažno, rahlo, prozačno i mrvičasto. To znači da sadrži organsku tvar koja je osnova za biološku aktivnost. Razni organizmi (gujavice, alge, bakterije, gljivice) je razgrađuju na elemente i spojeve koji su potrebni biljkama za život. Zbog pretjeranog iskorištavanja tla može doći do nedostatka organske tvari. Time biljke neće imati dosta hraniva, pa mogu oslabjeti, razboljeti se i odumrijeti. Kako bi bilo zdravo i biološki aktivno, tlo trebamo redovito obogaćivati organskom tvari. Usto, održavat ćemo povoljan pH (blago kiseo do neutralan). To činimo u jesen ili u proljeće, a zahtjevnijim vrstama kao što je povrće možemo dodavati i tijekom vegetacije. Bogati organski materijal kao što su kompost i razne vrste gnoja (kravlji, konjski, ovčji, kozji ili kokošji), moraju biti posve razgrađeni.
Korisno je znati
Nerazgrađena gnojiva mogu oštetiti korijenje biljaka i potaknuti razvoj bolesti i štetnika. U nedostatku ovih, možemo koristiti i ekološka peletirana organska gnojiva. Biljkama tijekom vegetacije po površini tla oko korijenja možemo dodavati spomenuta gnojiva. To će spriječiti stvaranje pokorice, aktivirat ćemo biološku aktivnost u tlu, a biljke će dobiti hranjive tvari.
Ekološki način vrtlarenja potiče nas da tlo ne bismo trebali prekopavati, već oponašati uvjete u šumi. Ondje se na površini tla neprekidno nalaze organske tvari (ostaci biljaka i životinja) i nikada nije ogoljela. Usto, slojeve tla nitko ne uznemirava prekopavanjem i organizmi nesmetano žive u tlu. Malčiranje je vrlo važna mjera u ekološkome vrtlarenju kojom oponašamo uvjete u prirodi gdje tlo nikada nije golo. Pri tome tlo (prazne gredice ili uz biljke) ne prekopavamo, već nastiremo suhim, nerazgrađenim organskim materijalom (sijeno, slama, lišće i počupani korov koji ne sadrži sjemenke). To radimo čitave godine kako tlo nikada ne bi bilo ogoljelo. Time sprječavamo razvoj korova, a ispod malča tlo je rahlo i vlažno, a postupnom razgradnjom materijala tlo se obogaćuje hranivima. Biljke ćemo trebati rjeđe zalijevati. Malč štiti tlo i biljke smrzavanja i prejakoga sunca.
Važnost raznovrsnosti u vrtu
U vrtu trebamo nastojati imati što više različitih vrsta biljaka iz svih skupina: drveće, grmove, penjačice, voćke, trajnice i ukrasne trave, povrće, raznovrsno dvogodišnje i jednogodišnje cvatuće biljke, ljekovito i začinsko bilje. Također, postoje i mnoge samonikle vrste poput gaveza, stolisnika i koprive koje svakako trebamo imati u blizini vrta. One nam služe za spravljanje pripravaka za gnojidbu i zaštitu biljaka. Za te pripravke koristimo i razno ostalo ljekovito i začinsko bilje. Njihova ljekovita svojstva djeluju i na biljke koje rastu u blizini te svojim mirisom mogu odvratiti neke štetnike. Među najvažnijima su neven, kamilica, lavanda, ružmarin, boražina, kadifica, dragoljub… Svakako bismo trebali uzgajati barem neke vrste, i to uz ostalo bilje u vrtu (osobito povrće). Najviše poteškoća nerijetko imamo pri uzgoju sezonskoga cvijeća i povrća. Tu obavezno trebamo težiti raznovrsnosti; što više različitih vrsta posadimo biljke će biti manje sklone napadima bolesti i štetnika. Upamtimo da nikada ne bismo trebali zajedno saditi mnogo istih primjeraka iste vrste biljaka kao niti njihove bliske srodnike (iz istih porodica).
Tako su primjerice kupusnjače veliki potrošači hraniva i dosta često naginju raznim bolestima i štetnicima. Nikada ne sadimo mnogo sadnica na jedno mjesto. Uz njih je najbolje saditi biljke kao što su neven ili kadifica. Svim vrstama povrća ne trebaju jednake količine hraniva. Veliki potrošači su kupus, kelj, cvjetača, brokula, buča, bundeva, tikvica, rajčica, paprika, patlidžan, krumpir… Srednji potrošači su cikla, blitva, grašak, grah, krastavac, mrkva, luk, poriluk, salata, špinat… Mali potrošači hraniva su radič, matovilac te većina ljekovitoga i začinskoga bilja. Velike možemo saditi s malim potrošačima te ponekad sa srednjim potrošačima. Tako smanjujemo mogućnost manjka hraniva te napade bolesti i štetnika. Pri sjetvi i sadnji povrća važno je pridržavati se plodoreda. Izbjegavamo li sadnju nakon biljaka iz iste porodice, možemo izbjeći napade bolesti i štetnika koji su se zadržali u tlu. Dobra opskrbljenost tla hranivima i vodom, njega i prihrana biljaka povećat će mogućnost da biljke ne podlegnu napadu štetnika ili bolesti. Trebamo znati da oni često napadaju najslabije biljke u nasadu.
Životinje su vrlo bitne za uspješno vrtlarenje
Sićušne životinje u tlu pomažu u razgradnji organskih ostataka i obogaćuju ga hranivima. Neki su insekti (poglavito obične i solitarne pčele te bumbari) iznimno važni za oprašivanje brojnih vrsta biljaka. Kako bismo ih privukli, u vrtu trebamo imati voćke i cvatuće bilje. Iako postoji mnogo štetnih insekata, upamtimo da ima i onih korisnih koji uništavaju štetnike (predatorske osice, bubamare, zlatooke, bogomoljke, pauci…). Stoga je važna ravnoteža o kojoj govorimo. Kako bismo i dogodine imali mnogo korisnih insekata u vrtu, trebamo im pomoći da što bolje prezime. Osim što se vole zavlačiti u razne pukotine, možemo im načiniti jednostavna skrovišta, tzv. „hotele“.
Razni štetni insekti i puževi izvrsna su hrana ježevima, krticama, rovkama, šišmišima, pticama, gušterima, žabama… Oni su veliki zaštitnici naših vrtova i trebamo nastojati da se ondje i zadržavaju. Ptice će se rado nastaniti ako u vrtu imamo drveće, grmove, živicu… U nedostatku hrane u hladnijim mjesecima rado će grickati razne bobice i sjemenke u vrtu, a kako bi ih zadržali u blizini možemo im postaviti kućice, a prema potrebi ih zimi i hraniti sjemenkama. Pticama će dobro doći i voda, osim pojilica rado će doći i do vodenih elemenata u vrtu: jezerce, fontana, potočić… Prirodna jezerca s vodenim biljem privući će i mnoštvo drugih životinja: insekte, ježeve, guštere, kornjače… Što veća raznovrsnost biljnih vrsta i staništa privući će životinjski svijet u vrt. Kao dom i sklonište poslužit će im kamenje, drvo, pukotine, rupe, ali i kompost, malč i lišće.
Izvor: Gospodarski kalendar 2026
