Voćke su uglavnom višegodišnje kulture i svaku grešku prilikom sadnje možemo osjećati još dugi niz godina. Kod sadnje voćaka sve počinje kod odabira sadnica. Sadnice mogu biti jednogodišnje, dvogodišnje i trogodišnje, rijetko kad su starije. Mogu biti s razvijenom krošnjom ili samo s provodnicom. Osim po starosti i razvijenosti krošnje, sadnice razlikujemo i po korijenu u trenutku prodaje (golog korijena ili kontejnirane).
Priprema sadne jame i tla za sadnju je izuzetno bitna. Kod stablašica, sadna jama ne bi trebala biti manja od 50x50x50 cm. Iako se sadnice ne sade na dubinu od 50 cm, bitno je napraviti duboku jamu kako se u zoni korijena ne bi zadržavala suvišna voda koja onda guši korijen, ali i da se korijen lakše razvija u dubinu. Sadnu jamu se može iskopati ranije (npr. ujesen za sadnju u proljeće), a može i relativno blizu sadnje. Ako sadnu jamu kopamo ujesen za proljetnu sadnju, dobro ju je preko zime zatrpati kako se zidovi jame ne bi „betonirali“ preko zime, a ujedno prekopana zemlja izmrzne i razmrvi se.
„Betoniranje“ zidova jame može se javiti i u ljetnim mjesecima, ako se sadna jama iskopa ranije i dugo stoji otvorena na suncu, dolazi do isušivanja tla koje kasnije korijen teško probija. Na ovo posebno treba paziti kod teških ilovastih i glinovitih tala. Ako je sadna jama stajala dulje vrijeme iskopana i otvorena, prije same sadnje potrebno je razbiti zidove jame štihačom ili vilama za kopanje. Također, bušenje jama bušačem za tlo treba izbjegavati. Osim što se tko iskopa preuska jama, kod težih tala se zaglade rubovi/zidovi jame koje onda korijen kasnije teško probija. Bušač za tlo se može koristiti samo kod sadnica koje nemaju veliki (široki) korijen i kod rastresitih tala kod kojih nema opasnosti od zaglađivanja rubova.
Iskopana sadna jama se prije sadnje djelomično zatrpa kako bi dno jame ostalo rahlo. Zatim se stavi organski gnoj za hraniva i poboljšanje strukture tla. Na organski gnoj (ako smo koristili stajski gnoj) ide opet sloj zemlje (tla) pa korijen, tj. sadnica. Korijen se u potpunosti treba prekriti sa zemljom prije nego se opet u jamu stavi stajski (iznad korijena, odvojen slojem tla) te se zatim sadna jama zatrpa do kraja. Bitno je naglasiti da korijen ne smije doći u doticaj sa zrelim stajskim gnojem jer će ga „spaliti“.
Zato uvijek između korijena (i debla) i stajskog gnoja treba biti sloj zemlje. Ako se koristi kompost, glisnjak ili peletirani stajski gnoj, njih se može slobodno umiješati sa zemljom s kojom se zatrpava korijen i nije potrebno imati sloj zemlje između. Na vrhu jame može se napraviti mala zdjelica ili „bedem“ koji okružuje voćku kako bi se prilikom zalijevanja voda zadržala i upila u tlo u zoni korijena voćke.
Voćku treba saditi na dubinu na kojoj je bila posađena u rasadniku
Dubina sadnje voćke je također bitno. Naime, voćku treba saditi na dubinu na kojoj je bila posađena u rasadniku. Preplitka sadnja može dovesti do isušivanja korijena i venuća sadnice. Preduboka sadnja može dovesti do truljenja debla ili odbacivanja podloge i prelaska na vlastiti korijen. Cijepno mjesto bi trebalo biti 20 -ak cm iznad površine tla kako bi se osiguralo da voćka ne prijeđe na vlastiti korijen. Cijepljenje i podloge koristimo kako bismo dobili voćku određene bujnosti, ali i prilagodili je na uvjete okoline, tj. osigurali da može rasti i u uvjetima u kojima na vlastitom korijen ne bi mogla uspješno rasti, razvijati se i rađati.
Za sadnju sadnicu je potrebno pripremiti. Kod sadnica golog korijena prije stavljanja sadnice u sadnu jamu, potrebno je napraviti laganu rezidbu korijena. Ona se izvodi škarama (voćarskim ili vinogradarskim) tako da se malo prikrate svi ogranci korijena. Rezidba korijena će potaknuti rast novog korijenja i njegovo grananje čime se povećava upojna površina korijena.
Kontejnirane sadnice
Kontejnirane sadnice sadimo zajedno s grudom supstrata u kojem raste stoga tu ne radimo rezidbu korijena, ali je potrebno malo razbiti tu grudu supstrata i malo razvući korijen koji je rastao unutar kontejnera, vreće i sl. i tako ga usmjerimo na rast u okolinu. Prednost kontejniranih sadnica je upravo u tome što ih sadimo s grudom supstrata čime im sadnje/presađivanje čini manji stres jer korijen prvo vrijeme ostaje u istom mediju u kojem se razvijalo ranije. Druga prednost kontejniranih sadnica jest što one mogu dulje vrijeme čekati sadnju jer im je korijen u supstratu koji zadržava vlagu i ima hraniva. Stoga, mogu dulje vrijeme čekati povoljne uvjete za pripremu tla i sadnju ili da mi nađemo vremena za sadnju.
Općenito se preporuča sadnju raditi ujesen. Potencijal rasta korijena je najveći ujesen i u proljeće. Međutim, u jesen vegetacija miruje pa korijen nema konkurenciju s krošnjom, dolazi hladnije i vlažnije vrijeme te je adaptacija sadnica i primitak sadnica bolji. U proljeće rast korijena ima konkurenciju s krošnjom, dolazi toplije i sušnije vrijeme. Stoga je kod proljetne sadnje neophodno odmah osigurati navodnjavanje. Iznimka su neke vrste kao npr. breskva i marelica koje se preporuča saditi u toplijem dijelu godine, tj. u proljeće. Tada je njihov primitak bolji, uz obavezno već spomenuto osiguravanje navodnjavanja.
Naslovna foto: Shutterstock
Izvor: Gospodarski kalendar 2026
