Atonija buraga predstavlja jedno od najčešćih probavnih poremećaja kod domaćih preživača, posebno krava, ovaca i koza. Riječ je o stanju u kojem dolazi do smanjenja ili potpunog prestanka pokretljivosti (motiliteta) buraga, što dovodi do zastoja u probavi i nakupljanja sadržaja.
Ovaj poremećaj se pojavljuje u preživača svih proizvodnih kategorija (muznih životinja, životinja za proizvodnju mesa, tovnih životinja i starije mladunčadi s razvijenim buragom) u različitim uzgojnim sustavima (intenzivnim, poluintenzivnim i ekstenzivnim) i u različitim uvjetima držanja i hranidbe. Iako nije primarno smrtonosna, neliječena atonija može rezultirati ozbiljnim komplikacijama, smanjenjem proizvodnje mlijeka, gubitkom tjelesne mase te sekundarnim metaboličkim poremećajima.
Uzroci i vrste atonije
Prema tijeku se mogu razvrstati u akutne i kronične, a prema podrijetlu u primarne i sekundarne atonije buraga. Primarna atonija buraga najčešće nastaje kao posljedica nagle promjene hranidbe (prelazak s voluminozne na koncentriranu hranu), loše kvalitete obroka (pokvarena, pljesniva hrana), stresa (transport, promjena okoliša, tjeranje), sustavnih bolesti (npr. febrilna stanja, upala maternice, upala mliječne žlijezde), hipokalcemije (osobito u peripartalnom razdoblju), postoperativnih stanja ili manipulacija u abdomenu (npr. nakon liječenja dislokacije sirišta). Razumijevanje etiologije, kliničke slike i mogućnosti liječenja ključno je za učinkovito upravljanje ovim stanjem u veterinarskoj praksi.
Kako burag normalno radi?
Normalna pokretljivost buraga odvija se kroz složenu koordinaciju živčanog i hormonskog sustava. Ključnu ulogu ima živac vagus koji regulira kontrakcije buraga. Uslijed utjecaja navedenih faktora dolazi do inhibicije vagalnih impulsa i/ili promjene u sastavu mikrobne flore, što rezultira smanjenjem kontraktilnosti i nakupljanjem sadržaja u buragu. Klinička slika atonije buraga uključuje smanjeni apetit ili izostanak apetita, smanjeno preživanje, smanjenu količinu izmeta, smanjenu proizvodnju mlijeka, izostanak ili smanjenje auskultatornih tonova buraga, opća depresija životinje, ponekad s blagim porastom tjelesne temperature. Kod kliničke pretrage uoče se znakovi nadutosti, dok se pri rektalnom pregledu može utvrditi smanjen prolaz sadržaja.
Dijagnostika – važna za pravovremeno liječenje
Dijagnoza se postavlja na temelju podataka dobivenih od vlasnika (nagla promjena hrane, stresni događaji), kliničkog pregleda, laboratorijskih nalaza te nekih dodatnih pretraga. Važno je razlikovati atoniju buraga od primarne i sekundarne timpanije, dislokacije sirišta, acidoze buraga, alkaloze buraga i traumatskog retikuloperitonitisa. Liječenje uključuje korekciju osnovnog uzroka (npr. promjena prehrane, liječenje infekcije), primjenu lijekova za stimulaciju motiliteta buraga, primjenu ruminalnih pripravaka (kvasci, probiotske kulture), ručnu stimulaciju buraga masažom ili sondiranjem, nadoknadu elektrolita i tekućine (oralno ili parenteralno) te ponekad primjena vitaminsko-mineralnih pripravaka (posebno kalcija i vitamina B kompleksa).
Prevencija – najbolja obrana
Prevencija se sastoji od postupne promjene obroka pri prelasku na drugu vrstu hrane, izbjegavanja pokvarene ili kontaminirane hrane, smanjenja stresa kod životinja, pravilne suplementaciju u peripartalnom razdoblju te redovito praćenje funkcije buraga, posebno kod visoko proizvodnih grla. Rano prepoznavanje simptoma i uklanjanje osnovnog uzroka presudni su za uspješno liječenje atonije buraga. Uz pravilnu prehranu, menadžment i veterinarsku skrb, većina životinja se uspješno oporavlja.
