Za dobru i kvalitetu rezidbu osim znanja što i kako orezati, izuzetno je bitno imati i dobar i kvalitetan alat. Alat za rezidbu podrazumijeva: ručne škare, velike škare za debele grane, voćarska pila, voćarski (hipa) nož i voćarski vosak.

Kod ručnih škara za rezidbu voćaka razlikujemo 2 tipa škara: voćarske i vinogradarske. Koji tip škara odabrati ovisi o vrsti koju planiramo rezati.

Voćarske škare imaju dvije ravne oštrice koje naliježu jedna na drugu čime čine čist i ravan rez. Upravo rez s obje strane izbojka nam olakšava rezidbu i manje umara ruku jer režu s obje strane izbojka. Drvenasti izbojci su tvrđi za rez od poludrvenastih ili zeljastih. Mana voćarskih škara je to što ih je teško dobro nabrusiti kada se zatupe, a oštricu je nemoguće promijeniti jer je u jednom komadu s ručkom. Kod brušenja treba paziti da se obje oštrice nabruse dobro i tako da prilikom zatvaranja naliježu jedna na drugu bez zazora. Drugi problem voćarskih škara je što vrlo često ne odrežu dokraja zeljaste ili poludrvenaste izbojke.

Vinogradarske škare imaju jednu zakrivljenu oštricu koja prolazi kraj druge tupe „oštrice“. Ove škare su pogodne za zeljaste i poludrvenaste izbojke jer ih mogu prerezati do kraja s obzirom da oštrica prolazi pored tupe oštrice i time prekida svaku nit tkiva. Oštricu je često moguće zamijeniti, ali ni brušenje nije teško. Ovisno o modelu i proizvođaču, vinogradarske škare moguće je naći u različitim veličinama (obzirom na veličinu šake), ručke su često ergonomski oblikovane da izazivaju manje žuljeva.

Velike voćarske škare imaju jednu ravnu oštricu koja naliježe na „nakovanj“ (ravnu tupu oštricu). Veće čeljusti i dulje ručke (80-100 cm) omogućavaju primjenu relativno male sile za rez grana debljine 3-4 cm. Vinogradarski tip oštrice (jedna zakrivljena oštrica koja prolazi kraj druge tupe „oštrice“) kod velikih škara nije se pokazao dobar s obzirom da se zbog debljine i tvrdoće debele grane može doći do pomaka oštrice i „žvakanja“ grane. Za ove škare se svakako preporuča uzeti od poznatijih proizvođača koji su specijalizirani za proizvodnju voćarskih škara jer su od kvalitetnijeg materijala pa debele grane režu lako „kao putar“.

Voćarska pila za deblje grane

Voćarska pila služi za rezidbu debljih grana. Dizajn pile je sklopiv ili s fiksnom ručkom. Postoje razni modeli s različitim položajem ručke i načinom sklapanja. Kod odabira sklopive pile bitno je paziti na sustav sklapanja/rasklapanja. On mora biti jednostavan, a opet čvrst. Pila koja nema dobro učvršćenu dršku u odnosu na oštricu izuzetno otežava rezanje. Ono što odlikuje voćarsku pilu od obične pile je oštrica s trostruko brušenim zupcima. Takav dizajn oštrice pili granu i kad se vuče i kad se gura pila što rez čini lakšim i bržim.

Nakon rezidbe debljih grana pilom, ponekad treba urediti sam rez kako bi mjesto reza lakše zacijelilo i kako se u dijelovima reza ne bi skrivali štetnici ili zadržavale spore. U tu svrhu se koristi voćarski nož koji se još naziva i hipa nož. To je nož vrlo oštre oštrice koja je zakrivljena što olakšava uređivanje reza grane.

Voćarska pila služi za rezidbu debljih grana (Foto: Shutterstock)

Mazanje voćarskim voskom

Kako rezidba debljih grana pilom ostavlja i veću ranu koju stablu teže i sporije zacijeljuje, veće rane je potrebno premazati voćarskim voskom. Voćarski vosak u sebi sadrži hormone za bolje zacjeljivanje rana i fungicid za sprječavanje ulaska bolesti u stablo. Sintetički voćarski vosak se lako razmazuje kistom ili lopaticom (špahtlom) i topljiv je u vodi te se alat (kist ili lopatica) lako čisti. Kad se posuši sintetički voćarski vosak djeluje kao tanka gumeno/plastična zaštita što sprječava isušivanje stabla na mjestu reza i ulazak štetnika ili spora u stablo. Međutim, to što je topljiv u vodi (dok se ne osuši) može biti problem prilikom premazivanja rana vrsta koje imaju jaki transport vode i vegetacija je krenula (npr. orah).

Tada se može dogoditi da upravo to obilno suzenje na mjestu reza ispere vosak prije nego se osuši. Kod tih vrsta je dobro koristiti prirodni voćarski vosak koji je rađen na bazi goveđe masti, borove smole, pčelinjeg voska i propolisa. Goveđa mast služi kao hidrofobna komponenta (protiv zadržavanja vode) i za lakše razmazivanje, borova smola služi kao lijepilo da se ne ispire i de se bolje zadržava na rani, pčelinji vosak za mazivost i odbijanje vode (kao i goveđa mast), a propolis kao antibiotska komponenta, tj. sprječava ulazak bolesti u stablo. Ovakav prirodni vosak je dosta gust i ljepljiv te teže primjenjuje od sintetičkog. Za primjenu je potrebna lopatica, temperatura primjene treba biti viša.

Sav alat za rezidbu dolazi u kontakt s biljnim sokovima te tako može prenijeti zarazu (virusi, gljive, bakterije) na drugo ne zaraženo stablo). Stoga je higijena alata jako bitna. Nakon rezidbe alat je potrebno počistiti, oprati i dezinficirati. Dezinfekcija alata se može napraviti alkoholom (etanol min. 70 %-tni) ili klorom (za dezinfekciju vode za piće, bazena i sl.). Dezinfekcija plamenom nije preporučljiva jer plamen može zatupiti oštricu. Alat je potrebno dezinficirati svaki dan nakon rezidbe i prilikom promjene lokacije (iz jednog voćnjaka u drugi).

Veće rane je potrebno premazati voćarskim voskom (Foto: Shutterstock)

Izvor: Gospodarski kalendar 2026

Prethodni članakRok za dostavu dokaza o vlasništvu/posjedu iz ARKOD-a produljen do 31. siječnja 2026.
Sljedeći članakSmanjimo bacanje hrane tijekom blagdana
Goran Fruk, dr.sc.
Diplomirao je na Sveučilištu u Zagrebu Agronomskom fakultetu, 2008. godine, usmjerenje voćarstvo, vinogradarstvo i vinarstvo. Od 2009. godine zaposlen je kao znanstveni novak na Zavodu za voćarstvo. Koautor je 2 knjige, 20-ak znanstvenih radova te je sudjelovao na 15 međunarodnih i domaćih znanstvenih skupova. Diplomirao je na Sveučilištu u Zagrebu Agronomskom fakultetu, 2008. godine, usmjerenje voćarstvo, vinogradarstvo i vinarstvo. Od 2009. godine zaposlen je kao znanstveni novak na Zavodu za voćarstvo. Znanstveno se usavršavao u Rijeci (Sveučilište u Rijeci Tehnički fakultet) te Sloveniji (Sveučilište u Ljubljani Biotehnički fakultet). Suradnik je na modulima na Voćarstvo, Voćarstvo 1, Suvremene tehnologije čuvanja i pakiranja voća te Specifičnosti tehnologije čuvanja i pakiranja voća. Suradnik je na više domaćih i međunarodnih stručnih i znanstvenih projekata iz područja genetskih resursa u voćarstvu, proizvodnje voćnih vina, čuvanja voća i smanjenja fizioloških poremećaja u plodovima voća tijekom čuvanja. Održao je nekoliko radionica iz rezidbe voćaka u sklopu raznih stručnih projekata. Koautor je 2 knjige, 20-ak znanstvenih radova te je sudjelovao na 15 međunarodnih i domaćih znanstvenih skupova. Član je Međunarodnog društava za hortikulturne znanosti (ISHS) od 2010.