Zarazni metritis kobila (engl. Contagious Equine Metritis – CEM) je spolno prenosiva bolest kopitara koja može ozbiljno narušiti plodnost i uzgoj konja, osobito u rasplodnim stajama, ergelama i uzgajivačnicama.
Iako bolest često ne izaziva teške simptome, njezina prisutnost u populaciji konja predstavlja značajan problem zbog mogućeg brzog širenja i prometa životinja. Od iznimne je važnosti upoznati sve koji rade s konjima (uzgajivače, jahače, vlasnike konja i ostalo osoblje ergela) o CEM-u. Zarazni metritis kobila je, zapravo zarazna bolest maternice kobila koju uzrokuje bakterija Taylorella equigenitalis. Bolest se najčešće prenosi spolnim putem (tijekom parenja), ali i putem umjetnog osjemenjivanja, posebno ako se koriste kontaminirani instrumenti ili nepravilno pohranjeno sjeme. Bolest je prvi put opisana 1977. godine u Velikoj Britaniji, a danas je prepoznata i kontrolira se u mnogim državama jer predstavlja značajan biosigurnosni rizik. Iako je u nekim zemljama rijetka ili iskorijenjena, zbog međunarodnog prometa konja i sjemena, ova se bolest i dalje povremeno javlja.
Zašto je bolest opasna?
Zato što najčešće prolazi bez vidljivih znakova bolesti. Kod akutnih slučajeva kobile mogu imati vodenast ili mliječno-bijeli vaginalni iscjedak, upalu maternice (metritis) te slabiju plodnost ili su neplodne. Iako vrlo rijetko, neke kobile pobace. Međutim, većina zaraženih kobila ne pokazuju gotovo nikakve simptome, što znači da se mogu pariti i prenositi bakteriju na zdrave konje, a da nitko ne primijeti da nešto nije u redu.
Pastusi – prijenosnici bez simptoma
Kod pastuha je situacija još složenija jer uzročnik bakterija Taylorella equigenitalis kod njih uopće ne izaziva kliničke znakove bolesti pa mogu dugotrajno nositi bakteriju na spolovilu i prepuciju i tako nesvjesno širiti infekciju na više kobila. Ova bolest nije smrtonosna, ali posljedice mogu biti ozbiljne. Prvo se primjeti znatan pad plodnosti u stadima ili kod kobila koje su se parile s određenim (zaraženim) pastuhom. Zaražene životinje mogu biti dugotrajno neplodne tijekom sezone parenja. Nakon postavljnjanja dijagnoze potrebno je dugotrajno liječenje, izolirati zaražene životinje od ostatka stada, zabraniti kretanje i promet zaraženim životinjama.
Gospodarske posljedice i dijagnostika
Države koje uvoze konje strogo nadziru prisutnost CEM-a, pa pojava bolesti može dovesti i do međunarodnih sankcija ili zabrane izvoza. Zbog ove bolesti mogu nastati značajni gospodarski gubici u konjogojstvu i konjičkim sportovima. Zbog često neprimjetnih simptoma, laboratorijska dijagnostika ključna je za otkrivanje bolesti. Uzorci se uzimaju s površina spolnog sustava kobila (grljak maternice i rodnica) i pastuha (prepucij i mokraćnica).
Dijagnostika i liječenje – preciznost je ključ
Bakterija Taylorella equigenitalis relativno je teška za uzgoj u laboratoriju jer je vrlo zahtjevna, pa je važno da uzorci budu pravilno uzeti i brzo dostavljeni u specijalizirani laboratorij. U novije vrijeme se koristi molekularna dijagnostika, PCR testovi koji su brži i osjetljiviji. Liječenje kobila uključuje lokalnu primjenu antibiotika (najčešće penicilina) u maternicu i ispiranje reproduktivnog trakta. Kod pastuha se liječenje sastoji od lokalne dezinfekcije spolnog organa antiseptičkim sredstvima i antibiotskim mastima, uz povremeno mehaničko čišćenje. Važan je kontrolni test nekoliko dana nakon završetka terapije kako bi se potvrdilo da je bakterija potpuno eliminirana.
Prevencija je najvažniji korak u kontroli ove bolesti, a sastoji se od redovitih pregleda i testiranja rasplodnih grla, stroge higijene tijekom osjemenjivanja ili parenja, upotrebe provjerenog sjemena iz pouzdanih izvora, karantene za novonabavljenje konje, informiranosti vlasnika i uzgajivača. U mnogim zemljama CEM je prijavljiva bolest, što znači da se svaka sumnja mora prijaviti veterinarskim službama radi izolacije i sprječavanja širenja.
Odgovornost i biosigurnost – temelj uspjeha uzgoja
Kao spolno prenosiva zarazna bolest koja često prolazi bez simptoma, zarazni metritis kobila zahtijeva visoku razinu odgovornosti i suradnje između uzgajivača, veterinara i nadležnih službi. Posljedice ove bolesti mogu biti ozbiljne, osobito u konjičkom sportu i uzgoju. Redoviti pregledi, laboratorijska testiranja i higijenski uvjeti pri uzgoju najbolja su obrana protiv ove tihe prijetnje. Konji se često transportiraju između zemalja i kontinenata, pa su biosigurnost i odgovornost svih važni za zdravlje životinja, uspjeh uzgoja i održivost konjičkih sportova.
Foto: Shutterstock
Izvor: Gospodarski kalendar 2026
