Stomatitis je upala usne šupljine i sluznice usta kod goveda različitog stupnja i oblika. Osim same usne šupljine upalne promjene mogu zahvatiti i dublje slojeve tkiva usni, zubnog mesa, jezika ili slinskih žlijezda. Može se pojaviti kao samostalna bolest ili kao dio sustavne infekcije različitog uzroka.
Najčešće nastaje kao posljedica neke druge bolesti, tj. kao sekundarna pojava. Samostalna upala usta može nastati zbog neposrednog draženja usne sluznice mehanički (gruba i oštra hrana, strana tijela, mijena zubala, greške zubala i dr.), kemijski (lužine, kiseline, otrovi, teški metali i dr.), termički podražaji (prevruća ili smrznuta hrana) te uslijed metaboličkih poremećaja i nedostatka vitamina (npr. vitamina A i C). Osim nabrojanih nezaraznih uzroka stomatitisa, postoje i zarazni uzročnici koje možemo podijeliti na:
- virusne: virus goveđe kuge, BVD (virusna dijareja goveda), IBR
- bakterijske: Fusobacterium necrophorum (uzrokuje nekrobacilozu), Actinobacillus lignieresii (uzrokuje tzv. drveni jezik)
- gljivične: Candida spp.
Oblik i trajanje bolesti
Prema trajanju stomatitis je pretežito akutna bolest. Ovisno o obliku stomatitis može biti kataralni, ulcerozni, nekrotični, vezikularni i granulomatozni. Najblaži oblik je kataralni stomatitis kod koje je sluznica blago otečena i crvena. Kod ulceroznog stomatitisa nastaju ranice i čirevi po usnoj šupljini, dok se kod vezikularnog pojavljuju mjehurići koji pucaju, nakon čega nastaju ranice. Odumiranje tkiva sa sivožutim naslaga po ustima popraćeno neugodnim zadahom iz usta karakteristično je za nekrotični stomatitis.Granulomatozni stomatitis karakteriziraju zadebljanja i kvržice (npr. kod drvenastog jezika) po usnoj šupljini.
Simptomi ovise o uzroku, brzini razvoja patološkog procesa, o stupnju bolesti te o trajanju. Zbog povećane osjetljivosti sluznice usta kod stomatitisa životinja otežano i polaganije žvače, odbija tvrđu hranu, prekomjerno slini, mljacka. U slini se mogu pronaći ostaci hrane i odljušteni dijelovi sluznice. Ovisno o vrsti upale primjetno je oticanje sluznice, prisutno je crvenilo, a ponekad su vidljive ranice, mjehurići (vezikule) ili naslage. Često je prisutan i neugodan zadah iz usta. Ako je uz stomatitis prisutan i opći infekcijski sindrom, odnosno povišena tjelesna temperatura, stomatitis smatramo znakom zarazne bolesti.
Dijagnoza i liječenje
Dijagnozu postavljamo na temelju kliničkog pregleda, laboratorijskih pretraga obrisaka sluznice (bakterije, gljivice, virusi), seroloških pretraga, a po potrebi biopsijom tkiva sluznice usta i drugim dodatnim pretragama. Liječenje ovisi o uzroku stomatitisa pa je nekad dovoljno promijeniti hranu (izbaciti oštru i grubu hranu te davati mekanu hranu i zelena krmiva), korigirati zubalo ako se radi o greškama zubala i dr. Nakon svakog obroka trebalo bi ukloniti hranu ispred životinje, a usta isprati mlakom vodom uz dodatak blagog dezinficijensa (npr. 2%-tna borna kiselina, 1%-tni kalijev permanganat, otopina joda i dr.) ili čaja (od kamilice ili kadulje).
Poželjno je da životinja ima stalan pristup vodi za piće. Ako su promjene jače izražene uz dublje i opsežnije promjene potrebno je sustavno liječenje (antibiotici, analgetici, dodatci prehrani-vitamini i dr.). Prevencija se provodi svakodnevno održavanjem higijene u štali, izbjegavanjem grube i kontaminirane hrane te redovitim čišćenjem hranilica i pojilica, cijepljenjem i dr. U slučaju nekih opasnih zaraznih bolesti kod kojih je jedan od simptoma stomatitis postupamo prema određenim pravilnicima i drugim podzakonskim aktima uz obaveznu prijavu bolesti nadležnoj veterinarskoj službi.
