Peradnjak, odnosno prostor gdje će se uzgati purići, mora biti termički dobro izoliran i opremljen sustavom grijanja kako bi se jednodnevnim purićima omogućila optimalna temperatura zraka.

Kako jednodnevni purići ne mogu uspješno regulirati svoju tjelesnu temperature, potrebno im je osigurati toplu okolinu do dobi od 8 tjedana. Parcijalno grijanje se obavlja primjenom električnih ili plinskih grijalica (umjetna kvočka) gdje se grije samo zona boravka purića, a ostali dio prostora može imati nešto nižu temperaturu. Prvog dana prostor u zoni boravka purića treba biti zagrijan na 35 oC, a kasnije se u svakom tjednu temperatura snižava za 3 oC tako da prije puštanja u ispuste temperatura u zoni boravka purića iznosi 18-20 oC. Kontrola temperature zraka prostora u kojem borave purići radi se pouzdanim termometrima kao i načinom ponašanja samih purića.

Ako su purići podjednako raspoređeni unutar ograđenog kruga, temperatura je optimalna. Grupiranje i  međusobno stiskanje purića znak je da im je hladno, a bježanje prema rubu kruga uz dahtanje, znak je da je purićima prevruće.

Priprema prostora i početna hranidba

U prvih nekoliko dana uzgoja poželjno je da relativna vlaga u peradnjaku bude 70-75%, a kasnije 65%. U prvim tjednima purićima je potrebno 24-satno osvjetljenje i to posebno onih dijelova peradnjaka gdje su hranilice i pojilice, a kasnije se svjetlosni dan do dobi od 8 tjedana može smanjivati tako da je jednak duljini svjetla tijekom dana. Na pod peradnjaka treba staviti prostirku od drvenih strugotina debljine 8-10 cm koja pomaže upijanju vlage iz izmeta, pruža ugodan oslonac za noge i dobar je termički izolator. Pojilice s vodom za piće poželjno je unijeti u objekt prije dolaska purića kako bi se ista zagrijala.

Da bi se purićima, koji su nakon inkubacije dosta iscrpljeni, vratila energija i povećao vitalitet, u pojilicu kapaciteta 3 l poželjno je staviti jednu jušnu žlicu šećera i jednu kavenu žličicu Geomycina. Nekoliko sati nakon što su purići uneseni u objekt stavljaju se hranilice napunjene krmnom smjesom. Prvog dana po prijemu, potrebno je paziti da su se purići naučili uzimati hranu i vodu te ih je, ako je to potrebno, tome trebalo naučiti. Savjestan peradar će prve dane boravka purića u peradnjaku proboraviti zajedno s purićima i tako najlakše uočiti eventualne probleme i na vrijeme ih otkloniti.

Purići na farmi – zatvoreni prostor   Foto: Shutterstock

Faze hranidbe purića i ispaša

U prvoj fazi (od 1. do 4. tjedna) preporuča se korištenje kompletnih krmnih smjesa s 28% sirovih bjelančevina. U drugoj fazi (od 5. do 8. tjedna) koristi se krmna smjesa s 24% sirovih bjelančevina ili mješavina kukuruza i dopunske smjese za pure u odgovarajućem omjeru. Nakon osam tjedana purići mogu ići na zatravnjeni ispust te se njihova hranidba uglavnom bazira na ispaši te dohranu žitaricama uz dodatak superkoncentrata. Svakodnevno je potrebno mijenjati vodu, isprati pojilicu i jednom tjedna je dezinficirati. I pojilice i hranilice je potrebno podizati u skladu s porastom purića kako ne bi dolazilo do pretjeranog rasipanja hrane i vode.

Izvor: Gospodarski kalendar

Prethodni članakVugava je jedna od najstarijih hrvatskih autohtonih vinskih sorti
Sljedeći članakPovećani broj uginuća i slučajeva visokopatogene influence ptica podtipa H5N1 u labudova
prof. dr. sc. Zlatko Janječić
Redoviti profesor Sveučilišta u Zagrebu zaposlen na Agronomskom fakultetu Zagreb od 1994. godine. Kao autor ili koautor objavio je pedesetak indeksiranih radova, te tridesetak stručnih i popularnih članaka, sveučilišni udžbenik i jednu monografiju. Voditelj nekoliko znanstvenih i stručnih projekata. Već dvadeset godina radi na zaštiti hrvatskih izvornih pasmina peradi, kokoši hrvatice i zagorskog purana. Zlatko Janječić rođen je 21. studenoga 1969. godine u Sisku, gdje je završio osnovnu i srednju školu. Na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je 1994. godine na smjeru Stočarstvo. Tijekom studija sudjelovao je u obrani Domovine. Magistrirao je 1998. godine, a doktorsku disertaciju obranio 2002. godine. Od 1994. godine radi kao znanstveni novak u Zavodu za specijalno stočarstvo, te od 1997. godine do danas na Zavodu za hranidbu životinja. U znanstveno-nastavno zvanje asistenta izabran je 1998. godine, u zvanje višeg asistenta 2002. godine, u zvanje docenta 2005. godine, a u zvanje izvanrednog profesora 2009 godine. U znanstveno zvanje znanstvenog savjetnika izabran je 2011. godine, a u nastavno zvanje redovitog profesora 2014. godine. Do sada je objavio pedeset znanstvenih radova, od kojih je 11 radova iz skupine a1, 38 radova iz skupine a2 i 1 rad iz skupine a3. Uz navedeno, dr. sc. Zlatko Janječić autor je ili koautor 3 znanstvena rada objavljena u nacionalnim znanstvenim časopisima koji nisu svrstani u skupine a1, a2 i a3, te 17 znanstvenih radova recenziranih i objavljenih u zbornicima radova s domaćih znanstvenih skupova. Dr. sc. Zlatko Janječić aktivno je sudjelovao na 13 međunarodnih i 29 nacionalnih znanstvenih skupova. Bio je voditelj jednog i suradnik na šest nacionalnih znanstvenih projekata. Član je međunarodnog znanstvenog društva – WPSA. Uvođenjem novog programa bolonjskog studija nositelj je jednog i suradnik na šest modula preddiplomskog studija (Bs), te nositelj dva modula i suradnik na dva modulu diplomskog studija (Ms), od kojih se većina izvodi na više različitih studija na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Koordinator je na dva modula koje predaje na Veleučilištu Marko Marulić u Kninu. Na poslijediplomskom doktorskom studiju Poljoprivredne znanosti nositelj je jednog modula. Bio je mentor jednog doktorskog rada i 38 diplomskih radova. Koautor je jednog sveučilišnog udžbenika i jedne monografije. Stručna djelatnost ogleda se u tridesetak članaka objavljenih u domaćim časopisima. Bio je suradnik na jednom tehnologijskom projektu. Trenutno je voditelj jednog VIP-projekta, a bio je voditelj tri i suradnik na tri nacionalna stručna projekta. Od 2007. godine je član stručnog Savjeta za provedbu uzgojnog programa za male životinje pri Hrvatskom stočarskom centru. Član je nekoliko stručnih Povjerenstava osnovanih od strane Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske. Od 2011. godine je glavni urednik časopisa Krmiva. Trenutno je član Fakultetskog vijeća, Povjerenstva za savjetovanje dekanice, Odbora za znanost i Povjerenstva za strateško planiranje Agronomskog fakulteta u Zagrebu, te obnaša dužnost Predstojnika Zavoda za hranidbu životinja. Član je Vijeća biotehničkog područja Sveučilišta u Zagrebu. Aktivno govori engleski i služi se njemačkim jezikom. Znanstveno se usavršavao u Izraelu, Sloveniji i SAD.