Za proljetnu (jaru) sjetvu tlo je trebalo preorati tijekom jeseni ili zime i grubo pripremiti za što je moguće raniju proljetnu sjetvu. Grašak traži duboku obradu jer ima dobro razvijen korijenov sustav, koji prodire i do metar duboko u tlo.
Gnojidba tla za grašak u čistoj kulturi obavlja se prije osnovne obrade tla s oko 20 t/ha stajnjaka ili gnojovkom. Mineralna hranjiva grašak dobro koristi, zato mu treba osigurati 80 – 100 kg/ha P2O5 i 120 – 150 kg/ha K2O. Za rast i razvoj grašak treba puno dušika. Budući da tijekom vegetacije veže atmosferski dušik, grašku se osigurava samo startno 30 – 40 kg/ha dušika.
Samo u tlima i u uvjetima za koje sumnjamo da će biti osigurano vezanje atmosferskog dušika, usjev graška ili smjese prihranjuje se dušičnim gnojivima jednom ili u dvije prihrane sa 100 – 200 kg/ha KAN-a. Sjetva jaroga graška treba biti što je moguće ranije (potkraj veljače, početkom ožujka). Ranije sijani usjev pokrije tlo i smanji mogućnost zakorovljavanja, odnosno završi vegetaciju do sušnog razdoblja. Sije se na dubinu 4 – 6 cm na težim tlima, a na lakšim i pjeskovitim (toplijim) tlima sije se na dubinu 6 – 8 cm, uz obvezno valjanje tla ili sijaćicom s valjkom, koja valja traku u koju je posijan grašak.
U čistoj kulturi sije se 80 – 100 klijavih zrna na m2, odnosno 200 – 250 kg/ha, ovisno o apsolutnoj masi sjemena. Sjetvu treba obaviti do sredine ožujka, kada započinju i ostali proljetni radovi. Što je kasnija sjetva ili što je lošija priprema tla, siju se više norme po jedinici površine. Kultivare koji se siju za proizvodnju zrna s vrlo razvijenim viticama (Baccara, Solara) treba sijati žitnom sijaćicom, jer će se poslije viticama usjev dobro povezati i neće poleći tijekom vegetacije za jakih kiša. Osim navedenih kultivara, u proizvodnji imamo i kultivare Erby, Zekon, Faktor i Poneku. Poneka je starija sorta stočnoga graška i koristi se prije svega za zelenu krmu. Sije se zajedno sa žitaricama za osiguranje proljetne zelene krme bogate bjelančevinama.