Žetveni dio kombajna, (prema engleskom header) “reže glave”, odnosno stabljike ispod klasa i upućuje ih na vršidbu. Namješta se visina na kojoj se žanje, brzina kretanja kombajna remenskim varijatorom vožnje ili hidrostatičkim prijenosom, te brzina vrtnje vitla. Obodna brzina vitla treba biti jednaka brzini kretanja kombajna. Primjerice, ako se kombajn kreće brzinom 3,6 km/h = 1 m/s, što je brzina normalnog hoda, tada i brzina točke na obodu vitla treba biti 1 m/s. Ako povećamo brzinu na 2 m/s = 7,2 km/h, nužno je povećati brzinu vrtnje vitla na 2 m/s. To je bitno, jer ako je obodna brzina vitla veća od brzine kretanja kombajna njegovi zupci češljaju usjev i rasipaju zrno (osobito repice). Manja obodna brzina smeta uvlačenju žitne mase, pa ju treba povečati i uskladiti ili vitlo podignuti da ju ne dotiće.
Radna brzina kod starijih kombajna bez automatiziranog vođenja, koji okupiraju svu pažnju vozača na upravljanje, padne na brzinu kretanja pješaka. Naime, “film” žitne mase jako zamara čovjeka, pa se podsvjesno vraća prirodnoj brzini hodanja. Moguća je i poželjna veća radna brzina, ovisno o prinosu, stanju usjeva i visini reza, od 1,5 do 2 m/s = 5,4 do 7,2 km/h.
Žetveni dio ili heder treba dovesti u besprijekorno stanje. Pregledati i podesiti položaj prstiju i noževa kose, po potrebi postaviti podizače ako je usjev polegao, te zazor dvostrane pužnice koja usmjerava žitnu masu u elevator i uvlačni kanal kombajna. Za uljanu repicu nužne su i okomite kose, osobito desna, jer je repica i ove godine vjetrovima i olujama zamršena. Osim toga, poželjan je, a za repicu i nužan produženi žetveni stol. Još je bolje ako je heder s platnom za donošenje žitne mase do dvostrane pužnice.
Uređaj za vršidbu čine bubanj i podbubanj (košara). Dnevno se više puta namješta, broj okretaja bubnja i razmak ili zazor između bubnja i košare na ulazu i izlazu. Nerazumijevanje teorije vršaja navodi ljude da taj zazor čine previše malim osobito na izlazu, svega 4 – 5 mm.
(Pročitajte cijeli članak u novom broju časopisa!)
