Toplina i vlaga
Toplina i vlaga u tlu je bitna kako bi gljivača (micelij) mogao nakupiti dovoljnu količinu hranjiva i rezervnih tvari potrebnih za razvoj plodišta nakon ljetnog prestanka rasta uvjetovanog visokom toplinom i sušom. Osim uvjeta u tlu vrlo su bitni i toplina i vlaga u zraku. Većina gljiva nema tvrdog kožnog staničja koje bi spriječilo isušivanje tkiva pa im je vrlo bitna i vlaga zraka tijekom rasta plodišta. Ukoliko je vlaga u zraku niska dolazi do odumiranja stanica na samom rubu plodišta gdje se nitaste stanice gljivače (hife) najviše dijele. Odumrle stanice vide se kao smeđi rub na klobuku. Odumiranje stanica s ruba plodišta dovodi do prestanka daljnjeg rasta što u konačnici vodi i do sušenja i odumiranja čitavog plodišta.
Kako i uzgojene gljive imaju slične potrebe za rasporedom topline i vlage u zraku tako je i uzgoj gljive bukovače najjednostavniji i najekonomičniji upravo u jesenskom periodu. Početkom jeseni dovoljno je zatvoriti uzgojne prostorije i ne provjetravati ih pa će bukovača djelovanjem svog metabolizma podići toplinu u prostoriji na optimalnu za prorastanje podloge. Sredinom i krajem jeseni vanjska toplina je niža i optimum topline plodonošenja se može regulirati jednostavnim otvaranjem i zatvaranjem otvora u uzgojnoj prostoriji. Treba napomenuti i da u ovom dijelu jeseni raste i relativna vlaga u zraku pa nema problema zbog isušivanja plodnih tijela.
To ustvari znači da se bukovača može u jesenskom periodu uzgajati s najvećom dobiti jer se ne mora ulagati u sustave za pripremu zraka niti trošiti energiju za održavanje potrebnih uzgojnih uvjeta. Za razliku od jeseni tijekom zime je potrebno grijanje tijekom faze prorastanja i tijekom faze plodonošenja. Kako je zimski zrak suh kada se dogrije on postaje još suši, tako da se tijekom faze plodonošenja mora obavezno ovlaživati. Tijekom proljeća potrebno je grijanje tijekom faze prorastanja, ali nije potrebno grijati tijekom plodonošenja jer je proljetna toplina vani dovoljna za uspješno plodonošenje. Proljetna vlaga u zraku je obično povoljna za plodonošenje pa zrak nije potrebno dodatno obrađivati. Ljeto je vjerojatno tehnički najzahtjevnije za uzgoj gljiva i vrlo je teško improviziranim uređajima postići optimalne uvjete. Kako metabolizam gljiva oslobađa i određenu količinu otpadne topline, tijekom ljeta je potrebno hlađenje u fazi prorastanja kako se podloga ne bi pregrijala i izazvala odumiranje micelija. Tijekom ljeta je također potrebno hladiti i ovlaživati zrak koji se upuhuje u uzgojne prostorije. Hlađenje u svim fazama ljetnog uzgoja i ovlaživanje tijekom plodonošenja je razlog zašto su potrebni skupi sustavi za pripremu zraka: kako ove sustave nemaju svi uzgajivači bukovače ima najmanje na tržištu tijekom ljeta kada postiže i najvišu cijenu.
Faze prorastanja
Kod uzgoja bukovače tijekom faze prorastanja potrebno je ispuniti samo jedan uvjet. Toplina uzgojne prostorije treba biti 24 °C. Ukoliko je toplina uzgojne prostorije niža doći će do smanjivanja prinosa. Do toga dolazi jer bukovača nije nakupila optimalnu količinu hranjiva u gljivači (miceliju) potrebnu za obilno plodonošenje u slijedećoj fazi. Bukovača vrlo dobro prorasta podlogu i na nižoj toplini od 10-20 °C i naizgled sve je u redu, no onda plodonosi slabije od očekivanog. Razlog se nalazi u tome da enzimi koje bukovača ispušta u podlogu kako bi je mogla probaviti ne rade na ovim nižim toplinama dobro te gljiva ne može nakupiti potrebnu količinu hranjiva kako bi obilno plodonosila. Zbog toga tijekom zime ne treba škrtariti na grijanju jer će nam se optimalno grijana bukovača odužiti visokim prinosom. Tijekom prorastanja nije dobro nit dozvoliti da se toplina uzgojne prostrije popne preko 30 °C. Na tako visokoj toplini enzimi razgrađuju podlogu vrlo brzo pa dolazi do jakog grijanja unutar vreća što u konačnici dovodi do odumiranja gljivače i izostanka ili velikog pada prinosa.
