Mini povrće sve se više uzgaja jer je “u modi”, a i postiže bolju cijenu na tržištu. Dali su u pitanju sorte “mini povrća” ili način uzgoja standardnih sorata ili jedno i drugo?
Mini povrće se najprije koristilo u otmjenim restoranima, gdje se to smatralo kao luksuzna roba, a danas je opće prihvaćeno u domaćinstvima i komercijalizirano. Mini povrće se dobiva posebnim agrotehničkim postupcima ili korištenjem specijalnih sorti koje osiguravaju sitne plodove ili jestive dijelove prosječne mase od 10 do 30 grama. Postoje dvije vrste mini povrća; standardne sorte povrća koje se siju u guste sklopove uz korištenje posebnih agrotehničkih mjera i posebne sorte povrća koje su prirodno minijaturne. Sorte koje oblikuju sitne plodove ne mogu imati tako visoki potencijal rodnosti kao standardne komercijalne sorte.
Međutim, atraktivnost mini povrća se ogleda u cijeni ploda koja se može postići na tržištu, kemijskom sastavu i njihovim gastronomskim osobinama (aromatičnost, miris, okus). Kod nekih sorti mini povrća mogućnost čuvanja plodova na temperaturi 15 – 20 °C je i do tri tjedna, što znači znatno više nego kod standardnog povrća. Tržišna vrijednost svježeg i prerađenog mini povrća je veća od cijene standardnog povrća.
U Hrvatskoj na tržištu je najzastupljenija sitnoplodna rajčica (Cherry ili koktel tip). Zbog visokog sadržaja glukoze i fruktoze mini rajčica ima iznimnu aromu i sladunjav okus, a prisustvo pigmenata likopena i karotena (antioksidansi) daju mu posebnu vrijednost. Kod sorti cherry rajčice (Ciligeria, Cherry bell), zapaženo je da ubrani grozdovi s poluzrelim plodovima pri držanju na sobnoj temperaturi za tri tjedna u potpunosti sazru. Mogućnost čuvanja mini rajčice je znatno bolja nego kod obične rajčice. Mini povrće je osiguralo primjenu u restoranima i našlo svoje mjesto u velikim trgovačkim lancima, jer je pored izvrsnog okusa, atraktivno i kod dekoriranja i serviranja jela.