U zadnje vrijeme u rasadnicima se mogu naći kontejnerske sadnice koje su nešto skuplje od onih golog korijena. Koje su njihove prednosti u odnosu na standardne?


Kontejnerska sadnica podrazumijeva da ona prilikom isporuke, nema goli korijen već je on u zemlji. Korijen sa zemljom kod kontejnerske sadnice može biti u plastičnoj tegli, baliran slamom ili sijenom, u lončićima od prešanog treseta (tzv. „jiffy“), ili samo obavijen plastičnom folijom. Prilikom sadnje sadnica koje su u plastičnoj tegli ili vreći potrebno je odstraniti tu vrećicu ili teglu s obzirom na to da to nisu biorazgradivi materijali, dok se balirane sadnice ili one u „jiffy“ lončićima može odmah posaditi. Druge razlike između vrsta kontejniranja nisu velike. I sijeno i slama i treset se razgrade, korijen prilikom rasta slobodno prolazi kroz stijenke tih bala i nesmetano raste dalje.

Glavna prednost sadnje kontejnerskih sadnica je ta da sadnica doživljava mnogo manji stres prilikom presađivanja jer korijen ostaje u poznatom supstratu, a kasnije svojim rastom prelazi u okolnu zemlju. Također, kontejnerske sadnice omogućuju čekanje najpogodnijeg trenutka za sadnju. Često se sadnice nabavljaju, pa čekaju pogodne vremenske prilike ili neki slobodan dan za sadnju. Kod kontejnerskih sadnica to nije problem jer se korijen nalazi u zemlji koju je potrebno samo održavati vlažnom. Kod sadnica golog korijena čekanje sa sadnjom može dovesti do isušivanja korijena, pa se takva sadnica neće primiti. Kod sadnje kontejnerskih sadnica, korijen se ne prikraćuje.

Prethodni članakDavno izdana građevisnka dozvola i nikad započeta gradnja
Sljedeći članakKako se dobiva mini povrće?
Goran Fruk, dr.sc.
Diplomirao je na Sveučilištu u Zagrebu Agronomskom fakultetu, 2008. godine, usmjerenje voćarstvo, vinogradarstvo i vinarstvo. Od 2009. godine zaposlen je kao znanstveni novak na Zavodu za voćarstvo. Koautor je 2 knjige, 20-ak znanstvenih radova te je sudjelovao na 15 međunarodnih i domaćih znanstvenih skupova. Diplomirao je na Sveučilištu u Zagrebu Agronomskom fakultetu, 2008. godine, usmjerenje voćarstvo, vinogradarstvo i vinarstvo. Od 2009. godine zaposlen je kao znanstveni novak na Zavodu za voćarstvo. Znanstveno se usavršavao u Rijeci (Sveučilište u Rijeci Tehnički fakultet) te Sloveniji (Sveučilište u Ljubljani Biotehnički fakultet). Suradnik je na modulima na Voćarstvo, Voćarstvo 1, Suvremene tehnologije čuvanja i pakiranja voća te Specifičnosti tehnologije čuvanja i pakiranja voća. Suradnik je na više domaćih i međunarodnih stručnih i znanstvenih projekata iz područja genetskih resursa u voćarstvu, proizvodnje voćnih vina, čuvanja voća i smanjenja fizioloških poremećaja u plodovima voća tijekom čuvanja. Održao je nekoliko radionica iz rezidbe voćaka u sklopu raznih stručnih projekata. Koautor je 2 knjige, 20-ak znanstvenih radova te je sudjelovao na 15 međunarodnih i domaćih znanstvenih skupova. Član je Međunarodnog društava za hortikulturne znanosti (ISHS) od 2010.