Imam stablo jabuke kojoj ne znam ime, ali je neka sorta petrovače, jer tako dozrijeva. Pokožica joj je bijelo-crvena i iznimno je dobrog okusa. U doba zriobe javljaju se na mesu mrlje smeđe boje koje izvana nisu vidljive. Izvana izgleda sasvim zdravo, a kad se prereže onda je meso smeđe. Slična pojava je kod jabuke Gloster, a kod nje dolazi do pucanja pokožice u doba zriobe, a time i truleži. Što bi trebalo poduzeti da se ta pojava spriječi? Na pogled stabla obiju jabuka su zdrava, provodim zimsko prskanje s modrim uljem.


Na temelju simptoma koje ste opisali može se pretpostaviti da plodovi petrovače stradavaju od napada gljivica truleži, čije spore ulaze u unutrašnjost ploda kroz otvor čaške koji kod mnogih starih sorti ostaje otvoren. Drugi tipovi posmeđenja mesa plodova su karakteristični za plodove koji se čuvaju u neodgovarajućim uvjetima u hladnjačama s kontroliranom atmosferom, što očito nije slučaj u vašem primjeru. Plodovi sorte Gloster raspucavaju zbog izloženosti voćaka dugotrajnoj vlazi od kiše.

Tada dolazi do nesrazmjernog povećanja staničja mesa pa pokožica ploda puca, a kroz te pukotine se kasnije lako naseljavaju različite fitopatogene gljive. Problem je izraženiji kod voćaka s malo plodova i onih koje su prije kišnog razdoblja bile izložene suši. Pravilna rezidba koja će otvoriti krošnju kako bi se ona mogla što prije osušiti, a plodovi biti što bolje osunčani, trebala bi smanjiti ovu pojavu. Redovito uklanjanje zaraženih plodova i održavanje zdravstvenog stanja voćaka također pridonosi manjoj pojavi trulih plodova jer je manja mogućnost zaraze zdravih plodova.

Prethodni članakSadnja ranih sorata rajčice
Sljedeći članak„Hrvatsko povrće“ – seminar za razvoj hrvatskog povrćarstva
prof. dr. sc. Tomislav Jemrić
Rođen je 1971. godine u Zagrebu. Na Fakultetu poljoprivrednih znanosti Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je 1993. godine. Magristrirao je 2000. godine na Agronomskom fakultetu u Zagrebu, a doktorsku disertaciju obranio 2004. godine. Od 1995. godine radi na Zavodu za voćarstvo Agronomskog fakulteta. Rođen je 11. siječnja 1971. godine u Zagrebu. Na Fakultetu poljoprivrednih znanosti Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je 1993. godine na VVV smjeru. Magristrirao je 2000. godine na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Doktorsku disertaciju je obranio 2004. godine na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Od 1995. godine radi na Zavodu za voćarstvo Agronomskog fakulteta. U znanstveno-nastavno zvanje mlađeg asistenta izabran je 1995. godine, u zvanje asistenta 2000. godine, u zvanje višeg asistenta 2004. godine, u zvanje 2005. godine, u zvanje izvanrednog profesora 2009. godine, a redoviti je profesor od 2013. godine. Voditelj je preko 80 diplomskih ili završnih radova i jedne doktorske disertacije. Bio je mentor 1 studentskog rada koji je dobio dekanovu nagradu. Znanstveno se usavršavao u Izraelu kao korisnik stipendije Izraelske vlade. Član je jednog međunarodnog i jednog domaćeg znanstvenog društva. Autor je 9 knjiga i priručnika, od toga dva znanstvena priručnika i dvije međunarodne monografije. Član je uredništva međunarodnog znanstvenog časopisa Scientia Horticulturae citiranog u skupini A1 časopisa i član uredništva časopisa Agriculturae Conspectus Scientificus (Poljoprivredna znanstvena smotra). Dobitnik je priznanja časopisa Scientia Horticulturae za izvrsnost u recenziranju znanstvenih radova. Sudjelovao je na četrdesetak stručnih i znanstvenih skupova u zemlji i inozemstvu te objavio više od 50 znanstvenih i stručnih radova. Voditelj je jednog nacionalnog znanstvenog projekta, a do sada je surađivao na pet nacionalnih znanstvenih projekata. Bio je voditelj jednog VIP projekta i jednog tehnologijskog projekta i suradnik na jednom VIP i jednom tehnologijskom projektu. Također je bio nacionalni koordinator na jednom međunarodnom SEEDNet projektu, voditelj radne skupine na jednom TEMPUS projektu i suradnik na jednom međunarodnom COST projektu. Trenutačno je koordinator međunarodnog LIFE+ projekta „Low pesticide IPM in sustainable and safe fruit production“ vrijednog preko 1.8 milijuna €.