""Posljednjih sezona, a osobito je ova negativna pojava bila izražena protekle 2015., već krajem kolovoza primjećujemo masovno otpadanje lišća jabuka uzgajanim u manjim mješovitim voćnjacima uz okućnice (vikendice) ili travnjačkim voćnjacima s “visoko-stablašicama”. Tipično za takve nasade je uzgoj autohtonih (starinskih) ili modernijih sorata jabuka, ali bez primjene sredstva za zaštitu bilja.

Mogući gospodarski gubitci

Pregledom oboljelog lišća potvrđena je pojava nove bolesti u našim krajevima “zvjezdaste pjegavosti” (Marssonina mali), čiji prvi nalaz iz 2015. godine prema Zavodu za zaštitu bilja (HCPHS, Zagreb) potječe iz Vrhovja (Vukomeričke gorice). Ova je bolest jabuke opisana još daleke 1907. godine u Japanu, ali na području središnje Europe stručne službe počinju tek nakon 2010. sezone upozoravati na njenu jaču pojavu, poglavito nakon prvih šteta zabilježenih u Švicarskoj (Bodensee), Njemačkoj (Baden-Württemberg), Austriji (Steiermark) i sjevernoj Italiji (Alto Adige).

Premda ova biljna bolest nije imala status karantenskog štetnog organizma, Europska i mediteranska organizacija za zaštitu bilja (EPPO) nakon zabilježenih ekonomskih šteta na osjetljivim sortama jabuke uzgajanim u ekološkim i integriranim nasadima (npr. topaz, jonagold, gala, luna, zlatni delišes, fuji) uvrstila je vrstu Marssonina mali na “Alert Listu” za područje Europske Unije (potencijalno su od bolesti mogući neželjeni gospodarski gubitci).

Zvjezdasta pjegavost je jedna od značajnijih bolesti jabuke na području Japana, Republike Koreje, Indije, Tajvana i nekih dijelova Kine. Njena pojava još je opisana u Kanadi, Sjedinjenim Državama, Brazilu i Panami, a na području Europe prvi put je zabilježena u Rumunjskoj 1974. godine (ali tada bez ekonomskih šteta). Jabuka je glavni “domaćin” uzročniku zvjezdaste pjegavosti, a opisi u literaturi navode da druge Malus vrste i rod Chaenomeles također mogu biti zaraženi. Vrlo sličnu biljnu bolest dojavljuju u našim krajevima uzgajivači ruža, koji redovito u vlažnim sezonama poduzimaju mjere suzbijanja zvjezdaste pjegavosti lišća uzrokovanu vrstom Marssonina rosae.

Prvi simptomi – zvjezdaste pjege

""Prvi simptomi se obično pojavljuju sredinom ili krajem lipnja na gornjoj strani lišća, kada se zamjećuju okrugle ili nepravilne (“zvjezdaste”) pjege sivkastosmeđe boje, promjera 5-10 mm. Lisne pjege se naknadno međusobno spajaju u veća žućkasto-nekrotična područja okružena crvenkastoljubičastim rubnim tkivom, pa zaraženi list poprima «šarolik» izgled (npr. slične simptome na lišću višnje uzrokuje kozičavost). Pažljivim pregledom na dijelovima zvjezdaste pjegavosti moguće je vidjeti mala, tamna, okrugla ili ovalna plodišta uzročnika bolesti (acervuli), koja se također pojavljuju na gornjoj strani zaraženog staničja. U tim se plodištima formiraju dvostanične, izdužene konidije, koje u povoljnim uvjetima uzrokuju sekundarne (epidemijske) infekcije. Kad se zvjezdasta pjegavost raširi na veći dio lista, preostalo tkivo požuti, a tako oboljelo lišće prijevremeno otpada sa stabla.

Početak defolijacije može započeti već dva tjedna nakon prve pojave simptoma, pa sredinom kolovoza osjetljive sorte mogu “izgubiti” više od 80 % lišća. Prijevremeni gubitak lišća nepovoljno utječe na dozrijevanje plodova (narušena kvaliteta), te negativno djeluje na diferencijaciju cvjetnih pupova za narednu sezonu (kao posljedica nastupa naizmjenična ili alternativna rodnost).

Istraživanja na osjetljivoj sorti jabuke fuji uzgajanoj na slabo bujnoj vegetativnoj podlozi M9 u Republici Koreji, dokazala su da prijevremeni gubitak zaraženog lišća uzročnikom zvjezdaste pjegavosti tijekom rujna značajno smanjuje težinu plodova, obojenost i sadržaj škroba. Simptomi na plodovima se rijetko javljaju u obliku tamne pjegavosti, samo pri vrlo jakim zarazama i osjetljivim sortama jabuke. Neke sorte koje uzgajamo u suvremenim nasadima jabuke, jače su otporne na “zvjezdastu pjegavost” i u pravilu nisu zaražene (npr. granny Smith, pink lady, pinova), ali neke od sorata koje su dominantne u europskim plantažnim nasadima jače su osjetljive (npr. gala, zlatni delišes, fuji). Najjače su napadnute sorte otporne na uzročnika krastavosti (Venturia) koje se preporučuju u modernoj ekološkoj proizvodnji jabuka (npr. topaz, rubinola).

Uzročnik i širenje bolesti

Uzročnik bolesti uspješno prezimljuje na zaraženom otpalom lišću, gdje formira savršen ili spolni stadij (Marssonina coronaria). Zimske askospore se oslobađaju iz apotecija inficiranog lišća kao primaran izvor zaraze tijekom proljetnih kišnih dana (pojava prvih su askospora je moguća već početkom cvatnje jabuka, a njihova “aktivnost” traje 3-4 tjedna). Naknadno se na prvim lisnim pjegama formiraju brojne ljetne konidije koje epidemijski sekundarno prošire bolest u relativno kratkom razdoblju. Kiša i vjetar šire infektivne askospore i konidije za primarne i sekundarne zaraze u voćnjaku. Nije točno poznato na koji način je uzročnik ove bolesti unesen u Europu. Budući da su plodovi jabuke rijetko zaraženi, a i oni sa simptomima tamne pjegavosti namijenjeni konzumnoj uporabi ne mogu biti izvor zaraze za voćnjake, općenito se smatra da voćne sadnice podrijetlom iz područja gdje se zvjezdasta pjegavost razvija predstavljaju osnovi način širenja na veće udaljenosti. U starijim navodima literature uzročnik bolesti Marssonina mali se smatra od manjeg značaja za europski uzgoj jabuke. No, kako se smjernicama zajedničke europske poljoprivredne politike sve više poticajnih novaca želi usmjeriti ekološkoj proizvodnji, zvjezdasta pjegavost u tom slučaju postaje ekonomski sve značajnija (stoga je za područje EU uvrštena na “Alert Listu”). Zašto?! Novija iskustva potvrđuju da bakarni i sumporni fungicidi koji se koriste u ekološkoj proizvodnji jabuka nisu dovoljno djelotvorni na zvjezdastu pjegavost. U plantažnim nasadima jabuke sa stručnim nadzorom integrirane proizvodnje, gdje se prema najavljenim i zabilježenim oborinama u proljetnom razdoblju koriste organski fungicidi (npr. ditianon, mankozeb, ciprodinil, pirimetanil, difenkonazol, krezoksim-metil, kaptan i dr.) nema pojave zvjezdaste pjegavosti.

Za infekciju lišća i plodova jabuke uzročnikom “zvjezdaste pjegavosti” neophodno je dugotrajnije zadržavanje vlage uz optimalne temperature u rasponu 20° do 25°C i vrlo visoku relativnu vlažnost zraka (novija istraživanja su potvrdila da infekcija pri temperaturi 15°C zahtijeva neprekidno zadržavanje vlage na osjetljivom lisnom tkivu barem 8 sati), a 10 do 20 dana nakon zaraze moguće je vidjeti prve neželjene promjene.

Mjere zaštite od bolesti

U manjim voćnjacima uz okućnice (vikendice) svakako je tijekom jeseni preporučljivo skupiti i uništiti spaljivanjem zaraženo lišće. Pravilna rezidba jabuka s “prozračnijom” krošnjom u kojoj se kraće zadržava vlaga pozitivno utječu na manji stupanj zaraze uzročnikom zvjezdaste pjegavosti. Najbolji rezultati u suzbijanju postižu se primjenom organskih fungicida u vrijeme proljetnih primarnih zaraza. Primjerice, strana iskustva su potvrdila visoku djelotvornost fungicida primjenom nakon cvatnje na osnovi djelatnih tvari ditianon (Delan 700 WDG, Tercel DF), difenkonazol ( Score, Difcor EC) i krezoksim-metil (Stroby DF), dok je nešto slabije djelotvornosti kaptan. U ekološkom uzgoju jabuka bakarni fungicidi nisu dovoljno djelotvorni na zvjezdastu pjegavost, a primjena “alternativnih” pripravaka tijekom ljeta na osnovi biljnih ekstrakta (preslica) i kisele aluminijske glinice (Myco-Sin) s kalijevim-bikarbonatom (Armicarb) daje djelomično dobru zaštitu jabuka od opisane bolesti (može se očekivati defolijacija manja od 20 %). Navedena alternativna sredstva se mogu kupiti bez iskaznice o održivoj uporabi pesticida (“Pro-eco”, Novi Marof).

Značaj bolesti u budućem razdoblju

U narednim sezonama možemo očekivati sve jaču pojavu zvjezdaste pjegavosti lišća u manjim voćnjacima uz okućnice (vikendice) i travnjačkim nasadima jabuka sa starinskim (autohtonim) sortama, gdje se ne koriste sredstva za zaštitu bilja. U plantažnim nasadima u sustavu integrirane zaštite, gdje se uz stručni nadzor u proljetnom razdoblju koriste organski fungicidi prvenstveno namijenjeni suzbijanju uzročnika krastavosti (Venturia), jaču pojavu i štetnost nove bolesti jabuka ne očekujemo.

Postavi pitanje autoru klikom ovdje
Prethodni članakZa poljoprivrednu opremu i mehanizaciju isplaćeno 388 tisuća kuna Iz IPARD-a
Sljedeći članakObjavljen natječaj za provedbu Operacije 4.1.3. “Korištenje obnovljivih izvora energije”
mr. sc. Milorad Šubić
Milorad (Ivan) Šubić, magistar znanosti i diplomirani inženjer agronomije, pročelnik Poljoprivredne savjetodavne službe u podružnici Međimurske županije. Savjetnik je iz područja zaštite bilja, član Hrvatskog društva biljne zaštite i Američkog fitopatološkog društa, suradnik Gospodarskog lista, autor više stručnih radova, koautor 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova, te stručni suradnik i predavač u raznim obrazovnim institucijama. Rođen je 9. rujna 1969. Godine. Osnovnu školu završio je u Murskom Središću, a srednju poljoprivrednu školu u Križevcima. Diplomirao je na Agronomskom fakultetu u Zagrebu 1994. godine. Diplomski rad naslova "Istraživanje djelotvornosti biljnih ekstrakta na krumpirovu zlaticu – Leptinotarsa decemlineata (Say.) tijekom 1992. godine" izradio je na Zavodu za poljoprivrednu zoologiju, pod mentorstvom akademika prof.dr. Milana Maceljskog. Studijski program zaštite bilja završio s prosječnom ocjenom 4,63. Nakon završetka studija počinje se baviti patologijom bilja zaposlivši se krajem 1994. godine kao mlađi asistent na Zavodu za fitopatologiju Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Sudjelovao u provođenju nastave studentima biljnih smjerova V semestra iz predmeta "Opća fitopatologija", te dijela predmeta "Specijalna fitopatologija" koji se odnosi na bakterijske i virusne bolesti biljaka (samo za studente smjera zaštita bilja VI semestar). Osim nastavnih aktivnosti bio je uključen u znanstveno-istraživački projekt "Scientific Research into the factors of Integrated control" financiran od strane Ministarstva znanosti i tehnologije. U akademskoj godini 1994/95. upisao poslijediplomski studij na inženjerskom smjeru Molekularna biologija Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu, a u razdoblju od sredine 1995. do početka 1997. proučavao karantensku i bakterijsku palež jabučastog voća (Erwinia amylovora). U siječnju 1996. godine boravio na studijskom usavršavanju iz biljne bakteriologije u Bologni (Instituto di Patologia Vegetale, Scienze e Tecnologie Agroindustriali ed Agroambientali, Universita degli Studi di Bologna, kod prof.dr. Carla Bazzia) kao stipendist Ministarstva tehnologije i znanosti Republike Hrvatske. Zbog rješavanja stambenih i obiteljskih problema prekida rad na fakultetu i poslijediplomski studij na PMF-u, te se vraća u Međimurje. Od 1. svibnja 1997. godine počinje raditi u Uredu za gospodarstvo Međimurske županije kao voditelj službe za zaštitu bilja, a 1. veljače 1998. godine prelazi u Hrvatski zavod za poljoprivrednu savjetodavnu službu, Odsjek Međimurske županije u svojstvu savjetnika za zaštitu bilja. Krajem 1998. postaje rukovoditelj odsjeka. Rukovodeće poslove obavlja u Javnoj poljoprivredno savjetodavnoj službi pri Hrvatskoj poljoprivrednoj komori (2011. i 2012.), te u Poljoprivredno savjetodavnoj službi (2012., 2013. i 2014.) i Savjetodavnoj službi (danas). U okviru provođenja međunarodnog projekta vlada Kraljevine Nizozemske i Republike Hrvatske "Unapređenje proizvodnje krumpira u Hrvatskoj" tijekom ožujka 1999. godine boravio na stručnoj izobrazbi u Centru za obuku "IPC Plant" Emmeloord. Poslijediplomski studij na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (područje Biotehničkih znanosti, polje Agronomija, znanstvena grana Fitomedicina) upisuje 1998. godine, a magistrirao 2002. godine obranivši magistarski rad naslova: "Mogućnosti prognoze i suzbijanja plamenjače krumpira (Phytophthora infestans (Mont.) De Bary) u Međimurju", izrađen pod vodstvom prof.dr. Bogdana Cvjetkovića. Znanstveno i stručno usavršavanje Od 1997. godine aktivno sudjeluje u radu godišnjih Seminara biljne zaštite stručnim izlaganjima iz područja integrirane zaštite voćnjaka, vinograda i povrtlarskih kultura. Koautor je 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova. Stručni je suradnik "Gospodarskog lista" i autor kolumne zaštite bilja u županijskim novinama "Međimurje", a od 1998. godine stručni suradnik Gospodarske škole Čakovec, Pučkog otvorenog učilišta Čakovec i Privatnog učilišta "Novak" iz Čakovca pri izvođenju nastave "Tečaj za vinogradare i vinare" (predavač poglavlja "Zaštita vinograda od štetočinja") i nastave za osposobljavanje ratara (predavač poglavlja "Zaštita ratarskih kultura od štetnih organizama"). Tijekom 2010. godine bio je vanjski suradnik Pučkog otvorenog učilišta Čakovec pri obrazovanju odraslih za zanimanje Proizvođač merkantilnog krumpira (predavač za poglavlja "Značaj plodoreda u suvremenom uzgoju krumpira" i "Zaštita krumpira od štetnih organizama") Član je Hrvatskog društva biljne zaštite (HDBZ) i Američkog fitopatološkog društva (APS). Nagrađen je u veljači 2012. godine od Hrvatskog društva biljne zaštite Poveljom, uz brončanu plaketu radi doprinosa popularizaciji i afirmaciji struke. Oženjen, otac kćeri Lucije i sina Ivana.