Isplati li se proizvoditi mahunarke? Budući da samo graha, godišnje u Hrvatsku, uvezemo preko 10 milijuna eura, zaključak je da se definitivno isplati. U ovom članku je naglasak na mahunarkama kao povrtnim kulturama koje se uglavnom uzgajaju u povrtnjacima (najčešće su to grah i mahune), a grašak u komercijalnoj proizvodnji. Grah i mahuna su botanički ista vrsta, a razlike su nastale sa dva pravca selekcije: botanički zrelo zrno (grah) i tehnološki zrela mahuna. Neke sorte na rubu mahune stvaraju tzv. „konce”. Ova pojava je kod graha redovita i poželjna, jer se mahuna u fiziološkoj zrelosti onda lako otvara što omogućuje lako odvajanje sjemena (vršidbu). Kod mahuna pojava „konaca” smanjuje kvalitetu i kupci ih izbjegavaju. U pravilu mahunarke ne podnose gnojidbu stajskim gnojem (iznimka je bob).

Mahune

U svijetu se danas proizvodi više od 20,5 milijuna tona mahuna, a najveći svjetski proizvođač je Kina sa 78% udjela u proizvedenoj količini i 41% udjela u površinama pod mahunarkama. Najveći europski proizvođač, Španjolska, proizvodi ispod 1% svjetske proizvodnje, dok je Hrvatska proizvodnja u svjetskim okvirima zanemariva.  Najveća zabilježena proizvodnja kod nas bila je 2009. godine (9.329 tona) i od tada konstantno pada, a čak 62% ukupne proizvodnje otpada na ekstenzivnu proizvodnju u povrtnjacima, koja je većinom namijenjena vlastitoj potrošnji kućanstava.

U uzgoju se razlikuju visoke i niske mahune, ali i različiti tipovi mahuna (tip zelene olovke, široke žute, šarene). Provedena istraživanja pokazuju regionalne razlike u potrošnji mahuna zbog načina pripreme, pa tako kupci iz kontinentalne Hrvatske preferiraju široke žute mahune koje se pripremaju u varivima, dok kupci mediteranskog dijela RH kupuju prvenstveno mahune u tipu zelene olovke (mediteranska kuhinja s lešo pripremom povrća). Najmanje kupaca se odlučuje za šarene mahune, koje naši proizvođači najmanje i proizvode.

Iako mahune vole topliju klimu, ekstremno visoke temperature i suhi zrak mogu izazvati opadanje cvjetova. Ovo  povrće najbolje uspijeva u umjereno vlažnom podneblju, a u plodoredu se uzgaja nakon okopavina te se na istom mjestu u plodosmjeni može uzgajati poslije četiri godine. Mahune se siju u redove, tako da na svakom m2 ima 40-50 biljaka. Za jedan hektar je potrebno 100-150 kg sjemena, a mahune su spremne za berbu 45-70 dana nakon sjetve. Mjera njege uključuje okopavanje 2-3 puta, u cilju uništavanja korova i razbijanja pokorice.

Na temelju prosječnih prinosa (oko 4 tone/ha) i maloprodajnih cijena (prema TISUP-u od 13,28-26,82 kn/kg), moguće je ostvariti prosječne prihode od 53.120 kn/ha do 107.280 kn/ha, ovisno o morfotipu.

žute uske mahune
Žute uske
Prinos: 0,39 kg/m2
Prihodi: 3,80 – 10,32 kn/m2
zelene uske mahune
Zelene uske
Prinos: 0,38 kg/m2
Prihodi: 3,69 – 10,05 kn/m2
zelene široke mahune
Zelene široke
Prinos: 0,43 kg/m2
Prihodi: 4,18 – 11,37 kn/m2
šarene mahune
Šarene mahune
Prinos: 0,41 kg/m2
Prihodi:3,98 – 10,84 kn/m2

Grašak

Danas se grašak uzgaja po cijelom svijetu, a najviše u Rusiji, Kini, Indiji i SAD-u.  Gledajući europske zemlje najviše ga se uzgaja u Velikoj Britaniji i Francuskoj. Kod nas je 2018. proizvedeno 3.520 tona i većina (85%) je namijenjena prodaji na tržištu. Za dobar rast grašak treba potporanj jer mu stabljika nije stabilna i nakon što naraste do određene dužine počinje polijegati.

Prinosi ranih sorata su 40 t/ha, a kasnih sorata i do 70 t/ha. Za razliku od graha, grašak uspješno klije i pri niskim temperaturama stoga ga možemo sijati već početkom ožujka, čim se u proljeće zemlja osuši. Na taj način se izbjegavaju uši, graškov žižak i pepeljasta plijesan.

Grašak je „ekonomična“ biljka jer daje visoke prinose, a kratkog je vegetativnog ciklusa pa omogućuje korištenje zemljišta za još neku kulturu nakon berbe.

Grašak šećerac se jednako uzgaja kao i grašak, a razlika je što se za prehranu koristi cijela mahuna i to dok se zrno još nije u potpunosti razvilo.

Bob

bob

Sije se od veljače do polovine ožujka, u redove ili kućice, a mjere njege su iste kao za grašak. Bob dospijeva u svibnju i bere se svakih 6-10 dana. Prinos je 20-30 t/ha.

Leća

Leća se najviše uzgaja u Indiji. Lakše je probavljiva od graha, a vrijedna je namirnica s oko 25% bjelančevina i do 60% ugljikohidrata. Razlikujemo pet vrsta leća: zelenu, crnu, smeđu, crvenu i žutu. Nutritivno između njih nema prevelikih razlika, ali se razlikuju s obzirom na teksturu i okus.

Prinosi leće vrlo su varijabilni, a ovise o kultivaru i uvjetima uzgoja te mogu biti od 340–1.500 kg/ha.

Grah

Proizvođači graha često griješe pri određivanju sklopa sjetve jer siju manje zrna, a prinos umnogome ovisi o broju biljaka po jedinici površine. Nadalje, način sjetve ovisi i o tome je li riječ o niskim ili visokim sortama graha, a ne treba zanemariti niti činjenicu da je grah veliki potrošač vode, tako da se bolji i stabilniji urod postiže pravilnim navodnjavanjem. Grah se na istoj površini može uzgajati tek nakon tri godine, prvenstveno zbog pojave bolesti, a kao predusjevi grahu najviše odgovaraju strne žitarice, kukuruz, krumpir, kupus, cikla, luk i rajčica iz direktne sjetve.

Kod nas je 2018. proizvedeno 3.931 tona i 56% proizvedene količine je namijenjeno prodaji na tržištu. Proizvodnja graha se povećava kao i potražnja, na domaćem i stranom tržištu.

Cijene graha u maloprodaji

Izvor: TISUP (www.tisup.mps.hr)

Kalkulacija proizvodnje graha za suho zrno

Dobar primjer poticanja proizvodnje domaćeg graha je program potpore Vukovarsko-srijemske županije i Zadruge “Češnjak” u sjemenskom i sadnom materijalu, gdje je 15 malih i srednjih OPG-ova zadužilo 125 kilograma sjemena niskog zelenog graha, što je dostatno za jedan hektar zemlje. Očekivani urod po hektaru je 2-2,5 tone, prodaje se na veliko po 11,5 kn/kg trgovačkim centrima, a potrebe su velike. Prodaja ide najbolje u proljeće, a kad dođe jesen puno je teže naći kupce. Proizvođači ističu da kultura nije zahtjevna, a najteže je prebirati grah jer je teško naći radnu snagu.

U prikazanoj kalkulaciji prihod je izračunat na temelju prinosa suhog zrna graha od 2 tone/ha i cijene od 12 kn/kg. Rad ljudi (prebiranje) je najznačajniji trošak u proizvodnji graha (skoro 40% varijabilnog troška), a zatim trošak sjemena (30% varijabilnog troška). U ovom primjeru proizvodnje graha na jednom ha površine, doprinos pokriću koji ostane kada se iz prihoda pokriju svi varijabilni troškovi je na razini od 4 kn/kg.

grah

Udruženi u zadrugu Domaće blago, požeško-slavonski poljoprivrednici shvatili su da se grah, kojega godišnje u Hrvatsku uvezemo za više od 10 milijuna eura, itekako isplati. Proizvođači graha iz kontinentalnih županija RH ističu kako im otkup nije upitan jer im pouzdani partneri poput Podravke ili PIK-a Vinkovci jamče otkup i plaćanje u roku od 60 dana.

Sve stručne tekstove objavljene u Gospodarskom listu u razdoblju od 2016. do 2020. godine čitajte i u našoj Digitalnoj kolekciji koju možete naručiti ovdje

Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje
Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje
Prethodni članakPredstavljen je prijedlog za veću pravednost u lancu opskrbe hranom
Sljedeći članak14. tovarnički jesenski festival
doc. dr. sc. Branka Šakić Bobić
Branka Šakić Bobić radi kao viši asistent na Agronomskom fakultetu u Zagrebu na Zavodu za menadžment i ruralno poduzetništvo. Branka Šakić Bobić je rođena 26. svibnja 1978. u Zagrebu. Osnovnu školu završila je u Zagrebu (1992.), kao i opću gimnaziju (1996.). Na Sveučilištu u Zagrebu akademske godine 1996./97. upisuje na Agronomskom fakultetu studij Bilinogojstva, smjer Agroekonomika na kojem je diplomirala 2004. godine. Po završetku studija zapošljava se kao asistent u Zavodu za upravu poljoprivrednog gospodarstva (sada Zavod za menadžment i ruralno poduzetništvo). MBA specijalistički poslijediplomski studij Poslovno upravljanje u agrobiznisu završava 2007. godine. Akademski stupanj doktorice znanosti stječe 19. ožujka 2013. obranom doktorske disertacije pod naslovom „Model poslovnog odlučivanja u sustavu proizvodnje krava-tele prema troškovnoj analizi”. Suradnica je u nastavi na dva modula na preddiplomskim i četiri modula na diplomskim studijima na Sveučilištu u Zagrebu Agronomski fakultet. Pristupnica se znanstveno usavršavala u inozemstvu: na Hohenheim University u Njemačkoj, Agricultural University of Wroclaw u Poljskoj, Montana State University u SAD i na Wageningen UR Centre for Development Innovation, Nizozemska. Stručno se usavršavala na radionicama i seminarima u Hrvatskoj i inozemstvu (16th Pacioli workshop u Zagrebu, MACE workshop u Sofiji u Bugarskoj, Interactive Strategic Management radionica u Križevcima, više radionica i seminara u organizaciji Sveučilišta u Zagrebu). Članica je Hrvatskog agroekonomskog društva.