Isplati li se proizvoditi mahunarke?

419
ispaltivost mahunarki

Isplati li se proizvoditi mahunarke? Budući da samo graha, godišnje u Hrvatsku, uvezemo preko 10 milijuna eura, zaključak je da se definitivno isplati. U ovom članku je naglasak na mahunarkama kao povrtnim kulturama koje se uglavnom uzgajaju u povrtnjacima (najčešće su to grah i mahune), a grašak u komercijalnoj proizvodnji. Grah i mahuna su botanički ista vrsta, a razlike su nastale sa dva pravca selekcije: botanički zrelo zrno (grah) i tehnološki zrela mahuna. Neke sorte na rubu mahune stvaraju tzv. „konce”. Ova pojava je kod graha redovita i poželjna, jer se mahuna u fiziološkoj zrelosti onda lako otvara što omogućuje lako odvajanje sjemena (vršidbu). Kod mahuna pojava „konaca” smanjuje kvalitetu i kupci ih izbjegavaju. U pravilu mahunarke ne podnose gnojidbu stajskim gnojem (iznimka je bob).

Mahune

U svijetu se danas proizvodi više od 20,5 milijuna tona mahuna, a najveći svjetski proizvođač je Kina sa 78% udjela u proizvedenoj količini i 41% udjela u površinama pod mahunarkama. Najveći europski proizvođač, Španjolska, proizvodi ispod 1% svjetske proizvodnje, dok je Hrvatska proizvodnja u svjetskim okvirima zanemariva.  Najveća zabilježena proizvodnja kod nas bila je 2009. godine (9.329 tona) i od tada konstantno pada, a čak 62% ukupne proizvodnje otpada na ekstenzivnu proizvodnju u povrtnjacima, koja je većinom namijenjena vlastitoj potrošnji kućanstava.

U uzgoju se razlikuju visoke i niske mahune, ali i različiti tipovi mahuna (tip zelene olovke, široke žute, šarene). Provedena istraživanja pokazuju regionalne razlike u potrošnji mahuna zbog načina pripreme, pa tako kupci iz kontinentalne Hrvatske preferiraju široke žute mahune koje se pripremaju u varivima, dok kupci mediteranskog dijela RH kupuju prvenstveno mahune u tipu zelene olovke (mediteranska kuhinja s lešo pripremom povrća). Najmanje kupaca se odlučuje za šarene mahune, koje naši proizvođači najmanje i proizvode.

Iako mahune vole topliju klimu, ekstremno visoke temperature i suhi zrak mogu izazvati opadanje cvjetova. Ovo  povrće najbolje uspijeva u umjereno vlažnom podneblju, a u plodoredu se uzgaja nakon okopavina te se na istom mjestu u plodosmjeni može uzgajati poslije četiri godine. Mahune se siju u redove, tako da na svakom m2 ima 40-50 biljaka. Za jedan hektar je potrebno 100-150 kg sjemena, a mahune su spremne za berbu 45-70 dana nakon sjetve. Mjera njege uključuje okopavanje 2-3 puta, u cilju uništavanja korova i razbijanja pokorice.

Na temelju prosječnih prinosa (oko 4 tone/ha) i maloprodajnih cijena (prema TISUP-u od 13,28-26,82 kn/kg), moguće je ostvariti prosječne prihode od 53.120 kn/ha do 107.280 kn/ha, ovisno o morfotipu.

žute uske mahune
Žute uske
Prinos: 0,39 kg/m2
Prihodi: 3,80 – 10,32 kn/m2
zelene uske mahune
Zelene uske
Prinos: 0,38 kg/m2
Prihodi: 3,69 – 10,05 kn/m2
zelene široke mahune
Zelene široke
Prinos: 0,43 kg/m2
Prihodi: 4,18 – 11,37 kn/m2
šarene mahune
Šarene mahune
Prinos: 0,41 kg/m2
Prihodi:3,98 – 10,84 kn/m2

Grašak

Danas se grašak uzgaja po cijelom svijetu, a najviše u Rusiji, Kini, Indiji i SAD-u.  Gledajući europske zemlje najviše ga se uzgaja u Velikoj Britaniji i Francuskoj. Kod nas je 2018. proizvedeno 3.520 tona i većina (85%) je namijenjena prodaji na tržištu. Za dobar rast grašak treba potporanj jer mu stabljika nije stabilna i nakon što naraste do određene dužine počinje polijegati.

Prinosi ranih sorata su 40 t/ha, a kasnih sorata i do 70 t/ha. Za razliku od graha, grašak uspješno klije i pri niskim temperaturama stoga ga možemo sijati već početkom ožujka, čim se u proljeće zemlja osuši. Na taj način se izbjegavaju uši, graškov žižak i pepeljasta plijesan.

Grašak je „ekonomična“ biljka jer daje visoke prinose, a kratkog je vegetativnog ciklusa pa omogućuje korištenje zemljišta za još neku kulturu nakon berbe.

Grašak šećerac se jednako uzgaja kao i grašak, a razlika je što se za prehranu koristi cijela mahuna i to dok se zrno još nije u potpunosti razvilo.

Bob

bob

Sije se od veljače do polovine ožujka, u redove ili kućice, a mjere njege su iste kao za grašak. Bob dospijeva u svibnju i bere se svakih 6-10 dana. Prinos je 20-30 t/ha.

Leća

Leća se najviše uzgaja u Indiji. Lakše je probavljiva od graha, a vrijedna je namirnica s oko 25% bjelančevina i do 60% ugljikohidrata. Razlikujemo pet vrsta leća: zelenu, crnu, smeđu, crvenu i žutu. Nutritivno između njih nema prevelikih razlika, ali se razlikuju s obzirom na teksturu i okus.

Prinosi leće vrlo su varijabilni, a ovise o kultivaru i uvjetima uzgoja te mogu biti od 340–1.500 kg/ha.

Grah

Proizvođači graha često griješe pri određivanju sklopa sjetve jer siju manje zrna, a prinos umnogome ovisi o broju biljaka po jedinici površine. Nadalje, način sjetve ovisi i o tome je li riječ o niskim ili visokim sortama graha, a ne treba zanemariti niti činjenicu da je grah veliki potrošač vode, tako da se bolji i stabilniji urod postiže pravilnim navodnjavanjem. Grah se na istoj površini može uzgajati tek nakon tri godine, prvenstveno zbog pojave bolesti, a kao predusjevi grahu najviše odgovaraju strne žitarice, kukuruz, krumpir, kupus, cikla, luk i rajčica iz direktne sjetve.

Kod nas je 2018. proizvedeno 3.931 tona i 56% proizvedene količine je namijenjeno prodaji na tržištu. Proizvodnja graha se povećava kao i potražnja, na domaćem i stranom tržištu.

Cijene graha u maloprodaji

Izvor: TISUP (www.tisup.mps.hr)

Kalkulacija proizvodnje graha za suho zrno

Dobar primjer poticanja proizvodnje domaćeg graha je program potpore Vukovarsko-srijemske županije i Zadruge “Češnjak” u sjemenskom i sadnom materijalu, gdje je 15 malih i srednjih OPG-ova zadužilo 125 kilograma sjemena niskog zelenog graha, što je dostatno za jedan hektar zemlje. Očekivani urod po hektaru je 2-2,5 tone, prodaje se na veliko po 11,5 kn/kg trgovačkim centrima, a potrebe su velike. Prodaja ide najbolje u proljeće, a kad dođe jesen puno je teže naći kupce. Proizvođači ističu da kultura nije zahtjevna, a najteže je prebirati grah jer je teško naći radnu snagu.

U prikazanoj kalkulaciji prihod je izračunat na temelju prinosa suhog zrna graha od 2 tone/ha i cijene od 12 kn/kg. Rad ljudi (prebiranje) je najznačajniji trošak u proizvodnji graha (skoro 40% varijabilnog troška), a zatim trošak sjemena (30% varijabilnog troška). U ovom primjeru proizvodnje graha na jednom ha površine, doprinos pokriću koji ostane kada se iz prihoda pokriju svi varijabilni troškovi je na razini od 4 kn/kg.

grah

Udruženi u zadrugu Domaće blago, požeško-slavonski poljoprivrednici shvatili su da se grah, kojega godišnje u Hrvatsku uvezemo za više od 10 milijuna eura, itekako isplati. Proizvođači graha iz kontinentalnih županija RH ističu kako im otkup nije upitan jer im pouzdani partneri poput Podravke ili PIK-a Vinkovci jamče otkup i plaćanje u roku od 60 dana.

Stranice u tiskanom izdanju : 10 – 11

Postavi pitanje autoru klikom ovdje
Prethodni članakPredstavljen je prijedlog za veću pravednost u lancu opskrbe hranom
Sljedeći članak„14. tovarnički jesenski festival“
Avatar
Branka Šakić Bobić radi kao viši asistent na Agronomskom fakultetu u Zagrebu na Zavodu za menadžment i ruralno poduzetništvo. Branka Šakić Bobić je rođena 26. svibnja 1978. u Zagrebu. Osnovnu školu završila je u Zagrebu (1992.), kao i opću gimnaziju (1996.). Na Sveučilištu u Zagrebu akademske godine 1996./97. upisuje na Agronomskom fakultetu studij Bilinogojstva, smjer Agroekonomika na kojem je diplomirala 2004. godine. Po završetku studija zapošljava se kao asistent u Zavodu za upravu poljoprivrednog gospodarstva (sada Zavod za menadžment i ruralno poduzetništvo). MBA specijalistički poslijediplomski studij Poslovno upravljanje u agrobiznisu završava 2007. godine. Akademski stupanj doktorice znanosti stječe 19. ožujka 2013. obranom doktorske disertacije pod naslovom „Model poslovnog odlučivanja u sustavu proizvodnje krava-tele prema troškovnoj analizi”. Suradnica je u nastavi na dva modula na preddiplomskim i četiri modula na diplomskim studijima na Sveučilištu u Zagrebu Agronomski fakultet. Pristupnica se znanstveno usavršavala u inozemstvu: na Hohenheim University u Njemačkoj, Agricultural University of Wroclaw u Poljskoj, Montana State University u SAD i na Wageningen UR Centre for Development Innovation, Nizozemska. Stručno se usavršavala na radionicama i seminarima u Hrvatskoj i inozemstvu (16th Pacioli workshop u Zagrebu, MACE workshop u Sofiji u Bugarskoj, Interactive Strategic Management radionica u Križevcima, više radionica i seminara u organizaciji Sveučilišta u Zagrebu). Članica je Hrvatskog agroekonomskog društva.