Domaće i fino opet u trendu – koka hrvatica

274
proizvodnja jaja

U cilju promicanje uzgoja i držanja kokoši hrvatice, zajedničkom inicijativom Službe za gospodarstvo i razvoj Grada Slatine, slatinske Savjetodavne službe i 12 zainteresiranih poljoprivrednika, u Slatini je u lipnju 2010. godine osnovana Udruga koka hrvatica Virovitičko-podravske županije. Plan je bio zaštititi jedinstveni genski resurs u okviru svjetskog programa očuvanja biološke raznolikosti populacije, radi ekonomskih i kulturnih interesa.


Članovima Udruge nabavljena je početna infrastruktura (nastambe za kokoši, mreža, hranilice, pojilice i pilići) za formiranje dva matična jata, uz obvezu vođenja evidencija potrebnih za projekt „Alternativna proizvodnja jaja na obiteljskim gospodarstvima“ Agronomskog fakulteta iz Zagreba. Njime se željelo dokazati kvaliteta proizvoda od kokoši hrvatice, prvenstveno konzumnog jajeta. Stručni voditelj projekta bio je prof.dr. sc. Zlatko Janječić.

Ponovna revitalizacija uzgoja

Uzgoj kokoši hrvatice „dudice“ započeo je uz tok rijeke Drave u prvoj polovici 20. stoljeća i do danas se proširio na ostale krajeve Hrvatske. Ivan Lakuš iz Torčeca križao je 1917. godine domaću kokoš s pijetlovima pasmine Leghorn i tako krenuo u uzgoj pod stručnim nadzorom. Ostavljao je jedinke s crnom, crvenom, smeđom i jarebičastom bojom perja. Izgled i odlike kokoši hrvatice kakvu poznajemo danas dobivao križanjem s pasminom Wellsummer. Kokoš osvaja treću nagradu na izložbi malih životinja u Zagrebu 1936. godine, a godinu dana kasnije u Leipzigu prvu. Najveći uspjeh postigla je 1937. godine na Bačkoj Palanci, gdje je održano natjecanje u nesenju jaja gdje je dala najbolje rezultate. Tom prilikom dobila je ime hrvatica i priznata je kao pasmina. Zbog prodora hibridnih nesilica, uzgoj kokoši hrvatica bio je potpuno potisnut. Krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća zahvaljujući entuzijazmu pojedinaca iz Međimurske i Virovitičko-podravske županije pokrenuta je akcija za revitalizacijom uzgoja i povećanjem broja rasplodnih životinja.
Kokoš hrvatica ubraja se u pasmine kombiniranih svojstava. Uzgajaju se četiri soja: crveni, crni, jarebičasto-zlatni i crno-zlatni. Za sve su sojeve karakteristični bijeli podušnjaci, kod crvenog i jarebičasto-zlatnog soja bijele noge, a kod crnog i crno-zlatnog soja sive noge.
Projekt je proveden od 22. studenoga 2010. do 22. studenoga 2011. godine na 11 obiteljskih gospodarstva iz Slatine i Orahovice. U prvoj je fazi istraživanja odabrana su obiteljska gospodarstva koja imaju dovoljno zelenih površina za slobodan uzgoj kokoši nesilica. Kupljeno je osam kućica za smještaj kokoši onima koji nisu imali zasebne peradnjake. Za svako je jato kupljeno pocinčano pletivo kako bi se ogradilo 100 m² zelenog ispusta u kojem su kokoši boravile tijekom dana. Od uzgajivača pod kontrolom HPA kupljeno je 225 kokoši nesilica i 25 pijetlova.

Željka Matišić iz Vlaške uzgaja kokoši hrvatice već tri godine

Oni su nakon faze prilagodbe raspoređeni uzgajivačima te su na svim obiteljskim gospodarstvima formirana 2 jata od kojih je u svakom bilo 10 kokoši i jedan pijetao, ukupno 242 životinje. Sve su životinje umatičene kako bi se vlasnicima mogao isplatiti novčani poticaj od 60 kuna za svaku životinju. Za svako je matično jato kupljena po jedna hranilica i jedna pojilica. Kokoši i pijetlovi hranjeni su gotovim krmnim smjesama za hranidbu kokoši nesilica, koje su vlasnicima tijekom istraživanja isporučene svaka tri mjeseca kako bi se ispoštovao rok uporabe krmne smjese. Svaki je puta uzet uzorak krmne smjese za kemijsku analizu. Provedba istraživanja bila je pod stalnom kontrolom te su se svi problemi koji su nastajali tijekom istraživanja rješavali u vrlo kratkom roku, zapisao je u izvještaju o provedenom projektu profesor Janječić.

Svi su uzgajivači na početku istraživanja dobili evidencijske listove u koje su trebali upisivati dnevnu proizvodnju jaja za svako jato. Isto tako jednom tjedno su vagali krmnu smjesu koju su dodavali u hranilice kako bi se na kraju istraživanja izračunala konverzija. U evidencijske su liste upisivali i mase jaja te su vodili evidenciju u proizvodnji jednodnevnih pilića. Isto tako radili su i evidenciju o broju istraživanih životinja te su uginuća upisivali u za to predviđene rubrike.

Od svakog jata prikupljeno je 10 jaja kako bi se utvrdila kvaliteta. Provedena su ispitivanja u kojem je utvrđena masa jaja, čvrstoća ljuske, boja žutanjka i Haugh-ove jedinice. Prosječna masa jaja na svim obiteljskim gospodarstvima iznosila je 53.5 grama, čvrstoća ljuske 3.05 kp/cm², boja ljuske 11, a vrijednost Haugh-ovih jedinica A. U cilju ispitivanja fenotipskih karakteristika kokoši i pijetlova korištenih u istraživanju obavljeno je kontrolno mjerenje tjelesnih izmjera. Određivana je tjelesna masa, duljina trupa, prsne kosti, batka, glave i kljuna, duljina i širina piska, dubina prsiju te širina glave i trupa. Prosječna težina pijetlova iznosila je 2.58 kg, a kokoši nesilica 1,76 kg.

Prema FAO klasifikaciji životinjska se vrsta smatra ugroženom ako je broj rasplodnih grla manji od 500 jedinki. Hrvatska je 2006. imala tek pedesetak životinja koje su odgovarale pasmini kokoši hrvatica. Uslijedio je dosta težak rad koji su iznijeli uglavnom uzgajivači djelatnici HPA i Agronomskog fakulteta u Zagrebu pa je već u 2013. bilo je umatičeno 2.160 kokoši i 234 pijetla u 17 hrvatskih županija, a u 2018. godini  4419 kokoši i 459 pijetla kod 192 uzgajivača u svim županijama osim Istarske.

Očekujemo da će ta brojka rasti ili bar biti stabilna. Sad se već može raditi i selekcija prema sojevima. U planu je obilazak gospodarstava i stvaranje banke gena uzimanjem uzorka perja kad nam to novčana sredstva dozvole. Kokoš hrvatica je kao pasmina zaštićena od izumiranja, a onda je uslijedila zaštita izvornosti proizvoda od kokoši hrvatica – mesa i jaja i to na nacionalnoj i europskoj razini. Kompletna istraživanja su provedena, svi podaci su prikupljeni i još treba napisati zahtjev za dobivanje oznake, kaže voditelj uzgojnog programa, doc.dr.sc Dalibor Bedeković, profesor Agronomskog fakulteta u Zagrebu.

Savjetodavno i financijski cijeli projekt podupirao je i još uvijek podupire Grad Slatina koji je osigurao i prostor za Pakirni centar, otvoren u prosincu 2015. godine, u prigradskom naselju Kozice, na državnoj cesti D2 koja povezuje Varaždin i Osijek. Novac za uređenje izdvojen je iz proračuna Virovitičko-podravske županije. Inicijalna sredstava u iznosu od 32 tisuće kuna osigurao je Grad Slatina, a projekt je bio vrijedan 168 tisuća kuna.
U prvim godinama aktivnost je bila usmjerena na uzgoju i selekciji matičnih jata, edukaciju uzgajivača, promoviranju pasmine sudjelovanjem na sajmovima i izložbama, prezentacijom proizvoda i medijskim predstavljanjem s ciljem uključivanja i drugih zainteresiranih za uzgoj. Pilići koje su proizveli članovi Udruge prodavani su zainteresiranim uzgajivačima diljem Hrvatske, najviše na području Splitsko-dalmatinske i Bjelovarsko-bilogorske županije.

Jaja kokoši hrvatica

Ništa bez udruživanja


Kako je rastao broj uzgajivača nastala je potreba povezivanja pa je 2012. godine u suradnji s Hrvatskom poljoprivrednom agencijom osnovan Hrvatski Savez uzgajivača kokoši hrvatice koji je kasnije bio jedan od začetnika organiziranja prve Izložbe autohtonih peradi u Hrvatskoj.  Da bi se kvalitetno i na vrijeme pripremili za tržište, paralelno s uređenjem pakirnice i sortirnice, dio članova Udruge 2013. godine osnivao je Zadrugu kokoš hrvatica što im je omogućilo slobodnu prodaju jaja. U prosincu 2018. godine promijenila je naziv u Zadrugu Slatinska kutijica.
-U zemljama Europske unije poljoprivreda funkcionira putem zadruga. Projekt je pokazao da se samo udruživanjem i povezivanjem manjih OPG-ova može oduprijeti globalnom, zahtjevnom tržištu. Ovim primjerom želi se pokazati da i naši poljoprivredni proizvođači mogu na isti način organizirati svoju proizvodnju. Ovo je ujedno i primjer povezivanja lokalne i regionalne samouprave, struke i proizvođača, kaže Vera Radaš, voditeljica odsjeka za gospodarstvo Grada Slatine.
Projekt je postojećim proizvođačima omogućio proširenje proizvodnje, a svim zainteresiranima ukazao na priliku iskorištavanja prirodnih kapaciteta, zatravljenih površina, kojima mogu ostvariti dodatnu financijsku korist. Trenutno ima šest proizvođača jaja: Vjekoslav Hess iz Donjih Meljana, Anica Klanac i Slavica Birkić iz Krčenika, Željka Matišić iz Vaške, Mirjana Dundović iz Mikleuša i Dalibor Čolić iz Čačinca. Oni ih svakodnevno dostavljaju u Pakirni centar za sortiranje i pakiranje gdje se sortiraju u 7 težinskih klasa. Prije toga prolaze kroz dio u kojem ih se prosvjetljava i određuje kakvoća. U sat vremena može se provjeriti i sortirati do 1.600 komada. Na svakom jajetu nalazi se oznaka zemlje u kojoj je proizvedeno, način proizvodnje i broj proizvodnog objekta. Svaki OPG posjeduje vlastiti pečat koji ih identificira kao pojedinačnog proizvođača. Način na koji je jaje proizvedeno označava se brojkama: organska proizvodnja 0, slobodno držanje s primjenom vanjskog držanja 1, podni sustav držanja 2 i  jaja proizvedena u obogaćenim kavezima 3.

Potražnja za domaćim i organskim

Željka Matišić iz Vaške Koke hrvatice uzgaja tri godine. Na početku ih je imala 50, sada je taj broj udvostručila.

Sto komada je dovoljno, više ne mogu jer nemam uvjeta za širenje proizvodnje. Dnevno snesu od 40 do 60 komada. Imam posla sat do dva dnevno. Ništa više nego kad hranimo koke drugih pasmina. Jedino što ovima za prehranu uz kukuruz stavljamo i žitarice, ječam, suncokret, soju i moramo im češće mijenjati vodu, kaže nam gospođa Željka. Zadovoljna je plasmanom i prihodom koji popravlja kućni budžet.
Cjelokupno tržište prodaje je u Zagrebu, u trgovinama tvrtki „Mrkvica“, „Domaće i fino“ i „Dobri plac“. Proizvođači jaja voze vlastitim prijevozom svaki tjedan bez naknade.  

-Ovaj model se pokazao neučinkovitim zbog neposlovnog ponašanja kooperanata s kupcima uzimajući u obzir činjenicu da se dio proizvoda prodavao mimo računa Zadruge. Problem bi se riješio zapošljavanjem kompetentnog djelatnika koji bi isključivo radio na širenju tržišta nabave i prodaje. Potražnja varira (najizraženija je uoči uskršnjih blagdana) i znatno je veća u odnosu na količine koje Zadruga u ovom trenutku može plasirati, kaže upravitelj Zadruge Vjekoslav Hess.

Kokošja jaja su izvanredan izvor hranjivih tvari potrebnih svakodnevnoj ishrani ljudi, njihova biološka i hranjiva vrijednost je nezamjenjiva. Jedan su od najjeftinijih izvora bjelančevina i energije, mogu ih podjednako koristiti sve dobne skupine. Jedno jaje, ovisno o veličini, osigurava između 4,5-6 g bjelančevina, a od ukupnih masti u jajetu više od polovice otpada na nezasićene masne kiseline. U jajetu teškom 60 g ima oko 213 mg. kolesterola za kojeg se danas pouzdano zna da je esencijalni metabolit, koji je potreban za izgradnju membrane svake stanice ljudskog tijela. Prema suvremenim spoznajama jaja nisu rizik za povišenje razine kolesterola u krvi većine ljudi ako se ne pretjeruje u količini i učestalosti potrošnje.

Jaja kokoši hrvatica idealna su za zdravlje, sadržaj “dobrih” masti je veći kod slobodno držane peradi u odnosu na onu iz zatvorenog i kaveznog držanja, bogatija su s antioksidantima; uključujući vitamin E, beta-karoten i vitamin C te ne sadrže rezidue antibiotika ili drugih lijekova.

Zadruga će postati samoodrživa

U 2018. godini Zadruga Slatinska kutijica poslovala je s gubitkom. Prosječna otkupna cijena jaja iznosila je 1,31 kn/kom, a prodajna 1,57 kn/kom. Ukupno je prodano 51.000 komada jaja. Plan je proizvoditi 300 tisuća komada godišnje što će se postići pronalaženjem novih kooperanata te povećanjem proizvodnje postojećih. Otkupna cijena ostala bi nepromijenjena dok bi se prodajna povećala na 1,70 kuna.  

-Operativni troškovi i troškovi prijevoza pokrili bi se prodajom jaja, a novac za plaću djelatnika mogao bi se namiriti proširivanjem asortiman proizvoda koje bi Zadruga nudila tržištu. Mogli bi to biti  grah, lješnjaci, orasi, češnjak, crveni luk, mladi krumpir, batat, čvarci, bučne sjemenke i sjemenke suncokreta. Zadruga bi vremenom proširila asortiman proizvoda. U ponudi bi se našlo meso kokoši hrvatica, brašno od pira i heljde, med, pšenica, oljuštena zob i ječam te ostali proizvodi koje tržište u tom trenutku bude tražilo, a dostupno je na slatinskom području. Dodatna mogućnost zarade leži i u naplati prijevoza drugim zainteresiranim stranama koje imaju tjedni odvoz svojih proizvoda u Zagreb i iz Zagreba. U konačnici zaključujemo da će Zadruga postati samoodrživa, planiraju u Zadruzi.

Kokoš hrvatica – crveni soj
Pijetao crnog soja pasmine hrvatica

Cijeli prilog “Proizvodnja jaja na obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima” pročitajte u tiskanom izdanju Gospodarskog lista br. 20.

Postavi pitanje autoru klikom ovdje