Mnogi proizvođači suočavaju se s problemom niskog pH tla, odnosno kiselog tla. Neka tla su po prirodi kisela (pseudoglej, lesivirana tla),  dok kod većina tla do kiselosti dolazi uslijed dugotrajne intenzivne gnojidbe.

Koliko pH tla utječe na prinos poznato je svima koji se redovito susreću sa smanjenim urodom i lošom kvalitetom. Kod niskog pH tla usvajanje elemenata prisutnih u tlu se smanjuje i samo 1/3 hraniva unesenih u tlo su biljci zaista dostupni. Kod kiselih tla biljkama su dostupni elementi poput aluminija, željeza, mangana,  ali elemente poput fosfora, kalija, kalcija, magnezija, dušika, bora i molibdena korijenov sustav jako teško usvaja. Osim problema usvajanja hraniva, otežan je razvoj  korijen biljke  u ekstremno niskom pH.

Zašto dolazi do kiselog tla?

Uzroke zakiseljavanja tla možemo podijeliti u dvije kategorije.

  1. Prirodno zakiseljavanje tla
  2. Zakiseljavanje pod utjecajem čovjeka – kisele kiše, gnojidba

Kiselo tlo je izravno povezano sa sadržajem kalcija i dušika u tlu. Uslijed iznošenja poljoprivrednih proizvoda te erozijom i ispiranjem u dublje slojeve tla smanjuje se količina kalcija u tlu.

Ispiranje kalcija neizbježna je pojava. Koliko će se kalcij isprati ovisi o tipu tla te kulturi koja se uzgaja. Kalcij je element koji je izravno povezan s pH tla. Kod nedostatka kalcija dolazi do rasta kiselosti tla, stvara se nestabilna struktura i loš vodozračni režim. Iza svake jače kiše, tla koja imaju nizak pH sklona su formiranju pokorice. Smatra se da povećane oborine, više od 630 mm/godišnje uvelike utječu na ispiranje kalcija u dublje slojeve.

Dušična mineralna gnojiva koja sadrže nitratni oblik imaju tendenciju snažnog zakiseljavanja tla. Općenito je poznato da mineralna gnojiva imaju kiseliju reakciju. Gnojiva koja sadrže dušik, fosfor, sumpor, uz manji sadržaj kalcija i magnezija fiziološki su kisela gnojiva. Do zakiseljavanja tla dolazi nitrifikacijom amonijskog dušika te ispiranjem kalcija u niže slojeve tla.

Koja gnojiva je poželjno izbjegavati ako je tlo kiselo?

Unošenjem uree, amonij sulfata, amonij klorida, amonij nitrata, kalijevog sulfata i kalijevog klorida povećavate kiselost tla. Naime, dušična mineralna gnojiva u tlu prelaze u nitratni oblik, a nitratni ioni zakiseljavaju tlo.U odnosu na dušična gnojiva, fosforna i kalijeva gnojiva imaju mali ili čak nikakav utjecaj na pH tla.

Gnojiva neutralne reakcije – unošenjem gnojiva neutralne reakcije ne utječemo na promjenu pH tla. Najbolji primjeri fiziološki neutralnog gnojiva je KAN.

Fiziološki alkalna gnojiva – spas za kisela tla

Ova gnojiva imaju sposobnost povećati pH tla i definitivno su preporuka za primjenu u kiselim tlima. Najčešće se koristi kalcijev nitrat (norveška salitra) i natrijev nitrat. Osim navedenih, fosforno gnojivo poznato kao Thomasov fosfatprikladan je za kisela tla, a dobiva se kao sporedni produkt pri proizvodnji čelika.

Osim kalcifikacijom, pH tla može se korigirati i primjenom pepela te silikatima

U narodu je dobro poznata mjera za smanjenje kiselosti tla pod nazivom kalcifikacija. Kalcifikacijom dodajemo vapnene materijale koji sadrže kalcij i/ili magnezij u visokom postotku. Provođenje kalcifikacije tradicionalna je i neizostavna faza gnojidbe. Najčešće se koriste vapnenac, dolomit (kalcijev karbonat i magnezijev karbonat), karbokalk, kreda.  Kalcitna vapna dodaju samo kalcij u vaše tlo, dok dolomitna vapna dodaju kalcij i magnezij.

Kalcifikacija je često nužni agrotehnički zahvat
Najčešće se koriste vapnenac, dolomit (kalcijev karbonat i magnezijev karbonat), karbokalk, kreda

Osim provođenjem kalcifikacije, pH tla je moguće povisiti i primjenom pepela. Pepeo nastao izgaranjem drveta može se promatrati kao gnojivo jer sadrži fosfor i kalij. Zbog svoje alkalne reakcije uputno ga je koristiti samo na tlima s niskim pH. Dodavanjem pepela na kiselim tlima podiže se pH tla na 6,5-7 što tlo čini idealnim za poljoprivrednu proizvodnju. Zbog svoje iznimne snage i brze djelotvornosti, ne preporučuje se udvostručavati količine pepela koju planiramo baciti na neku površinu. Primjena većih količina pepela predstavlja i ekološki problem zbog značajne količine cinka i bakra koji su teški metali.

Silikati su mnogima poznati kao industrijski otpad. Najpoznatiji silikat je kalcijev silikat dobiven u industriji čelika. U poljoprivredi su manje poznati kao jedan od načina korekcije kiselosti tla.

Grafički prikaz iskoristivosti hraniva kod različitog pH tla
pH metrom je moguće odrediti pH vrijednost izravno na polju

Obavljanje kalcifikacije

Kad na njivama nema usjeva najbolji je trenutak pristupanju kalcifikacije. Zaoravanjem kalcifikata u tlo ostavljamo dovoljno vremena da se do proljeća uspješno razgradi. Cilj je povisiti pH najviše za 0,5 po sezoni. Korekcija pH tla ponavlja se u pravilu 3-4 godine jer nije poželjno u jednoj sezoni reakciju tla dovesti do optimalne za određenu kulturu. Vodite računa o tome da pojedine vrste kalcifikatora različitim tempom korigiraju kiselost tla. Vapnenac puno brže korigira kiselost u odnosu na dolomit. Nakon kalcizacije potrebno je odvojeno unijeti organska i mineralna gnojiva bogata fosforom i mikroelementima. Utvrđeno je da kalcifikacija ima i negativan učinak na  organsku tvar u tlu. Provođenjem smanjivanja kiselosti tla pomoću kalcifikatora smanjuje se sadržaj humusa u tlu. Unošenjem organskog gnojiva ne možemo „vratiti“ humus koji je izgubljen u procesu kalcifikacije jer humus nije sinonim za organsku tvar.

Kod vođenja računa o potrebi provođenja mjera korekcije pH tla neka vam glavna nit vodilja bude tekstura tla i pH utvrđen analizom tla. Dva različita tipa tla (ilovača, vapnenac) mogu imati potpuno isti pH, ali će im trebati različite količine sredstva za kalcifikaciju. Kako je to moguće? Objašnjenje je jednostavno. Teško tlo, nepropusno s manjim udjelom humusa trebat će puno više sredstva za kalcizaciju od tla koje je lagano i propusno. Zato, obavite analizu tla i utvrdite koja je potreba količina kalcija za vašu površinu.

Postavi pitanje autoru klikom ovdje