Stranice u tiskanom izdanju: 69 – 70

Ekološka poljoprivreda, definirana posebnim Zakonom (u našoj zemlji prvi je zakon usvojen još u siječnju 2001. godine) i pratećim Pravilnicima, nastoji svim gospodarski i društveno opravdanim metodama smanjiti negativne posljedice kemijsko-tehnoloških mjera i time spriječiti onečišćenje okoliša. Uvođenje biološke zaštite samo je jedna od vrlo značajnih mjera kojima se značajno smanjuje ili potpuno nadomjesti uporaba kemijskih sredstva za zaštitu bilja.

Pri korištenju bioloških mjera koristimo izravno ili neizravno različite korisne (mikro)organizme i njihove proizvode za suzbijanje štetnih (mikro)organizama. Premda se još prije stotinu godina biološko suzbijanje nametnika smatralo vrlo perspektivnim, u ukupnom globalnom prometu biološka sredstva dostižu jedva 2 %. Od ukupne vrijednosti bioloških pripravaka čak 90 % otpada na sredstva koja sadrže spore i toksine bakterije Bacillus thuringiensis koja se uspješno koristi za suzbijanje štetnih gusjenica i ličinke kornjaša (npr. krumpirove zlatice). Kako u hortikulturnoj proizvodnji (vinogradarstvo, voćarstvo, povrćarstvo, cvjećarstvo) uzročnici biljnih bolesti često pričinjavaju dvije trećine ili 60 % od ukupno zabilježenih šteta od neželjenih organizama, zadnjih godina sve češće istražujemo i koristimo mikrobiološku zaštitu (vidi Tablicu 1.): Na hrvatskom se tržištu zadnjih nekoliko godina pojavljuje sve više mikrobioloških biognojiva, kojima u mikro-pokusima praksi provjeravamo biološku učinkovitost protiv značajnih uzročnika bolesti u hortikulturnoj proizvodnji. U posljednjih dvadeset godina jača pojava plamenjače vinove loze zabilježena je tijekom 1998., 2004., 2008., 2014. i 2018. Sve su sorte europske loze (Vitis vinifera) vrlo osjetljive na plamenjaču, pa se protiv ove bolesti redovito poduzimaju indirektne i direktne mjere zaštite. Stoga je indeks tretiranosti vinove loze značajno iznad prosjeka svih poljoprivrednih usjeva u našoj zemlji (Maceljski i sur., 1994).

Plamenjača ili peronospora (Plasmopara viticola) je jedna od najopasnijih pseudo-gljivičnih bolesti vinove loze koja u višegodišnjim prosjecima mikro- pokusa na području naše najsjevernije vinorodne regije (Međimursko vinogorje) pri netretiranom trsju vinske sorte moslavac bijeli (šipon) uništi 49,22 % grožđa i zarazi 75,84 % lišća. Količina i raspored oborina (mm), uz pripadajuće temperature (°C) i vlažnost zraka (%) najviše utječu na pojavu i štetnost plamenjače u vinogradima.

Biološka učinkovitost pripravaka

Tablica 1. Mikroorganizmi i vrste interakcija koji se mogu koristiti za biološko suzbijanje uzročnika bolesti, a dopušteni su u ekološkom uzgoju bilja

Cijeli članak možete pročitati u tiskanom izdanju Gospodarskog lista br. 9/2019

Prethodni članakCYCLO R LIQUIDO – novi sistemik za suzbijanje plamenjače u vinogradarstvu i povrtlarstvu
Sljedeći članakUzgoj mrkve i cikle – kako dobiti lijep korijen?
mr. sc. Milorad Šubić
Milorad (Ivan) Šubić, magistar znanosti i diplomirani inženjer agronomije, pročelnik Poljoprivredne savjetodavne službe u podružnici Međimurske županije. Savjetnik je iz područja zaštite bilja, član Hrvatskog društva biljne zaštite i Američkog fitopatološkog društa, suradnik Gospodarskog lista, autor više stručnih radova, koautor 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova, te stručni suradnik i predavač u raznim obrazovnim institucijama. Rođen je 9. rujna 1969. Godine. Osnovnu školu završio je u Murskom Središću, a srednju poljoprivrednu školu u Križevcima. Diplomirao je na Agronomskom fakultetu u Zagrebu 1994. godine. Diplomski rad naslova "Istraživanje djelotvornosti biljnih ekstrakta na krumpirovu zlaticu – Leptinotarsa decemlineata (Say.) tijekom 1992. godine" izradio je na Zavodu za poljoprivrednu zoologiju, pod mentorstvom akademika prof.dr. Milana Maceljskog. Studijski program zaštite bilja završio s prosječnom ocjenom 4,63. Nakon završetka studija počinje se baviti patologijom bilja zaposlivši se krajem 1994. godine kao mlađi asistent na Zavodu za fitopatologiju Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Sudjelovao u provođenju nastave studentima biljnih smjerova V semestra iz predmeta "Opća fitopatologija", te dijela predmeta "Specijalna fitopatologija" koji se odnosi na bakterijske i virusne bolesti biljaka (samo za studente smjera zaštita bilja VI semestar). Osim nastavnih aktivnosti bio je uključen u znanstveno-istraživački projekt "Scientific Research into the factors of Integrated control" financiran od strane Ministarstva znanosti i tehnologije. U akademskoj godini 1994/95. upisao poslijediplomski studij na inženjerskom smjeru Molekularna biologija Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu, a u razdoblju od sredine 1995. do početka 1997. proučavao karantensku i bakterijsku palež jabučastog voća (Erwinia amylovora). U siječnju 1996. godine boravio na studijskom usavršavanju iz biljne bakteriologije u Bologni (Instituto di Patologia Vegetale, Scienze e Tecnologie Agroindustriali ed Agroambientali, Universita degli Studi di Bologna, kod prof.dr. Carla Bazzia) kao stipendist Ministarstva tehnologije i znanosti Republike Hrvatske. Zbog rješavanja stambenih i obiteljskih problema prekida rad na fakultetu i poslijediplomski studij na PMF-u, te se vraća u Međimurje. Od 1. svibnja 1997. godine počinje raditi u Uredu za gospodarstvo Međimurske županije kao voditelj službe za zaštitu bilja, a 1. veljače 1998. godine prelazi u Hrvatski zavod za poljoprivrednu savjetodavnu službu, Odsjek Međimurske županije u svojstvu savjetnika za zaštitu bilja. Krajem 1998. postaje rukovoditelj odsjeka. Rukovodeće poslove obavlja u Javnoj poljoprivredno savjetodavnoj službi pri Hrvatskoj poljoprivrednoj komori (2011. i 2012.), te u Poljoprivredno savjetodavnoj službi (2012., 2013. i 2014.) i Savjetodavnoj službi (danas). U okviru provođenja međunarodnog projekta vlada Kraljevine Nizozemske i Republike Hrvatske "Unapređenje proizvodnje krumpira u Hrvatskoj" tijekom ožujka 1999. godine boravio na stručnoj izobrazbi u Centru za obuku "IPC Plant" Emmeloord. Poslijediplomski studij na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (područje Biotehničkih znanosti, polje Agronomija, znanstvena grana Fitomedicina) upisuje 1998. godine, a magistrirao 2002. godine obranivši magistarski rad naslova: "Mogućnosti prognoze i suzbijanja plamenjače krumpira (Phytophthora infestans (Mont.) De Bary) u Međimurju", izrađen pod vodstvom prof.dr. Bogdana Cvjetkovića. Znanstveno i stručno usavršavanje Od 1997. godine aktivno sudjeluje u radu godišnjih Seminara biljne zaštite stručnim izlaganjima iz područja integrirane zaštite voćnjaka, vinograda i povrtlarskih kultura. Koautor je 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova. Stručni je suradnik "Gospodarskog lista" i autor kolumne zaštite bilja u županijskim novinama "Međimurje", a od 1998. godine stručni suradnik Gospodarske škole Čakovec, Pučkog otvorenog učilišta Čakovec i Privatnog učilišta "Novak" iz Čakovca pri izvođenju nastave "Tečaj za vinogradare i vinare" (predavač poglavlja "Zaštita vinograda od štetočinja") i nastave za osposobljavanje ratara (predavač poglavlja "Zaštita ratarskih kultura od štetnih organizama"). Tijekom 2010. godine bio je vanjski suradnik Pučkog otvorenog učilišta Čakovec pri obrazovanju odraslih za zanimanje Proizvođač merkantilnog krumpira (predavač za poglavlja "Značaj plodoreda u suvremenom uzgoju krumpira" i "Zaštita krumpira od štetnih organizama") Član je Hrvatskog društva biljne zaštite (HDBZ) i Američkog fitopatološkog društva (APS). Nagrađen je u veljači 2012. godine od Hrvatskog društva biljne zaštite Poveljom, uz brončanu plaketu radi doprinosa popularizaciji i afirmaciji struke. Oženjen, otac kćeri Lucije i sina Ivana.