PRIRODA LIJEČI: Kako uzgojiti rudbekiju?

Rudbekija ili ehinacea, lat. Echinacea angustifolia je višegodišnja zeljasta biljka iz porodice glavočika (Asteraceae). Potječe iz Sjeverne Amerike gdje su je Indijanci koristili kao lijek. Ljudi su kroz povijest koristili rudbekiju za liječenje malarije, šarlaha, trovanja krvi i sifilisa. Danas se biljka koristi širom svijeta i postoje razni varijeteti. U ljekovite svrhe se koriste vrste Ehinacea purpurea, Ehinacea pallida te Ehinacea angustifolia.

Od vrste Echinacea purpurea koriste se nadzemni dijelovi biljke, a od vrsta Echinacea pallida i Echinaceae angustifolia čitava biljka i korijen. Može se saditi na cvjetnim gredicama, a neke vrste se koriste i kao rezano cvijeće. Ima snažan, razgranat korijenov sustav s brojnim žilama i žilicama. Iz glave korijena svake se godine razvija veći broj izdanaka koji se u gornjem dijelu granaju. Stabljike dosežu visinu do 80 cm. Listovi su naizmjenično raspoređeni, dugi i dlakavi. Cvatovi se sastoje od plodnih, tamnoljubičastih cvjetova smještenih u sredini i neplodnih, svijetloljubičastih cvjetova, smještenih po obodu. Cvate od lipnja do rujna. Plod je roška, četverokutnog oblika, dužine 4-5 mm i širine 2,0-2,5 mm. Težina 1000 sjemenki je 3-5 g.

 Stimulirajući efekt

Rudbekija, posebno njen korijen sadrži veliku količinu alkaloida i polisaharide od kojih je najznačajniji ehinacin. Cijela biljka ima antiseptičko i antivirusno djelovanje te posjeduje snažan stimulirajući efekt na imunološki sustav.

Vrlo je korisna kod jačanja otpornosti organizma na infekcije. Koristi se u liječenju prehlada i gripoznih infekcija te kod upale dišnih organa, sinusa i mokraćnog mjehura. Od svježe se biljke cijedi sok, dok se od osušene pripremaju čajevi i ekstrakti.

Svježa crvena rudbekija ima trostruko više ljekovitih tvari od osušene biljke. Sadrži alkilamide koji su lako hlapljivi i brzo oksidiraju pa se sušenjem veći dio njih gubi. Osim alkilamida, listovi i korijen crvene rudbekije sadrže eterično ulje, flavonoide, polisaharide i cikoričnu kiselinu. Također se može upotrijebiti za ublažavanje raznih drugih tegoba poput vaginalne gljivične infekcije i običnog genitalnog herpesa, hemoroida, bolesti desni, angine, upala grla, migrene, uboda komaraca, čireva, ekcema, psorijaze i opekotina od sunca.

 Voli sunčana mjesta

Rudbekija zahtjeva sunčano mjesto i lagano, dobro drenirano tlo. Otporna je na sušu i mraz pa je sve češći njen uzgoj u vrtovima. Preferira sunčana mjesta i prirodno je rasprostranjena na travnjacima i livadama. Ljeti je potrebno navodnjavanje ako je prosječna količina oborina manja od 600 do 800 mm. Za uzgoj ove biljke najpogodnija su plodna, humusna, prozračna, vlažna aluvijalna i smeđa tla. Dobro uspijeva i na lakšim tlima bogata biljnim hranjivima. Proizvodni ciklus traje od jedne do tri godine.

Najboljim pretkulturama za uzgoj rudbekije se smatraju one koje iza sebe ostavljaju tlo čisto od korova kao što su strne žitarice, neke gnojene okopavine, grahorice i druge leguminoze. Nakon uklanjanja prethodnog usjeva, u ljeto treba obaviti plitko, a u jesen duboko oranje na dubinu do 30 cm.

Površine s kojih se prethodni usjev uklanja kasnije treba odmah orati na punu dubinu. Za jesensku se sjetvu nakon oranja vrši predsjetvena obrada tla, dok se za proljetnu sjetvu poorana površina ostavi da prezimi. Rudbekija zahtjeva dosta hraniva pa tlo treba obavezno gnojiti. U tu se svrhu mogu koristiti sve vrste gnojiva. Stajsko se gnojivo primjenjuje u osnovnoj obradi tla u količini 30 do 40 t/ha uz uvjet da je zrelo. Na srednje plodnim tlima treba dvokratno primijeniti 120-150 kg/ha dušika (1,2-1,5 kg/100m²), prvi dio na početku vegetacije, a drugi nakon prve košnje. Fosfor se primjenjuje u količini 80-100 kg/ha (0,8-1kg/100m²), a kalij oko 120 kg/ha (1,2 kg/100m²).

Jednogodišnje vrste je najbolje uzgajati pomoću sadnica, a višegodišnje razdjeljivanjem grma. Mlade biljke bi se pri optimalnoj temperaturi od 18 °C trebale pojaviti nakon dva tjedna. Presadnice se mogu proizvoditi u staklenicima, toplim i hladnim lijehama. U staklenicima i toplim lijehama sjetva se obavlja tijekom veljače i ožujka tako da su već krajem travnja i početkom svibnja presadnice spremne za presađivanje. Za veću je proizvodnju najjeftiniji i najpogodniji način proizvodnje presadnica u hladnim lijehama. U ovom slučaju sjetvu treba obaviti tijekom lipnja. Sjeme se sije u redove na razmaku 20-25 cm i na dubinu 1-2 cm. Lijehe treba redovito zalijevati. Biljke niču već nakon 10-15 dana. Za 1m² potrebno je oko 8 g sjemena, a za površinu od 1 ha treba 200-250 m² lijeha, odnosno 1,5-2,0 kg sjemena. Za izravnu sjetvu sjemena na otvoreno potrebna je 2-3 puta veća količina sjemena. Sadnja se na većim površinama obavlja sadilicama na razmak između redova od 60 do 70 cm i na razmak između biljaka u redu od 25 do 30 cm. Za dobar prinos treba 47000-66000 biljaka po 1 ha. Međuredno kultiviranje i okopavanje neophodne su mjere njege kojima se uništava korov i održava rastresitost površinskog sloja. Primjenjuju se nekoliko puta tijekom vegetacije, posebno tijekom prve godine uzgoja. Za prihranjivanje se koristi dušično gnojivo, najčešće KAN, u količini 100-200 kg/ha (1-2kg/100m²). Navodnjavanje tijekom ljetnih mjeseci vrlo povoljno utječe na razvoj nadzemnog dijela biljke i korijenovog sustava. Kako bi što duže cvjetala i imala veći broj cvjetova, u fazi cvatnje biljku treba redovito rezati i uklanjati ocvalo cvijeće. Kad se rudbekija uzgaja za proizvodnju herbe, žetvu treba obaviti u fazi punog razvoja, odnosno kad biljke cvjetaju. U prvoj godini uzgoja, u uvjetima jesenske sadnje, žetva se može obaviti tijekom srpnja ili kolovoza. U drugoj godini uzgoja, biljke su potpuno razvijene pa se žetva obavlja tijekom lipnja. Iz svježih se biljaka odmah nakon žetve cijedi sok. U trećoj godini uzgoja žetva se također odvija tijekom ljeta. Korijen se vadi tijekom jeseni ili ranog proljeća, druge ili treće godine uzgoja. Nakon vađenja korijen se čisti od ostataka nadzemnih dijelova i zatim pere. Zbog ravnomjernog sušenja krupnije se korijenje može razrezati na nekoliko sitnijih dijelova. Sušenje se obavlja prirodno ili u sušnicama na temperaturi do 50 °C. Ako je konačni proizvod nadzemni dio biljke (herba), materijal se nakon žetve ostavi da povene i potom suši, prirodno ili u sušnicama na temperaturi 40-50 °C. Najveći se prinos ostvaruje u drugoj i eventualno trećoj godini uzgoja i iznosi 3-5 t/ha.