Kasava (Manihot esculenta), pripada u porodicu mlječika (Euphorbiaceae). Pretpostavlja se da je podrijetlom iz Južne Amerike, ali se uzgaja i u dijelovima Azije, Afrike i na jugu SAD-a. Kroz stoljeća, bila je važan izvor hrane za milijune ljudi. Ova višegodišnja biljka je nakon kukuruza i riže, u tropskom području najvažniji izvor ugljikohidrata.

Kasava je grm koji naraste do visine od 1 do 4 m. Postoje 2 tipa biljke, uspravan s ili bez grananja na vrhu te puzeći. Listovi su veliki (dugački od 20 do 40 cm) i nepravilno su raspoređeni na granama. Pojavom suše ili kod napada kukaca, listovi opadaju. Gomolj kasave je jestiv, a može težiti i više kilograma. Kora gomolja je smeđa, gruba i naborana s bijelom unutrašnjosti. Lako se razmnožava reznicama. Cvjetovi kasave su bijeli ili ljubičasti koji rastu u skupinama. Cvatu u proljeće, a oprašivanje je kukcima. Plodovi kasave su poluokrugli, zeleni, glatki s 6 uzdužnih krilaca.

Uzgoj moguć samo u toplim krajevima

Uzgoj kasave moguć je samo u područjima s najmanje 8 toplih mjeseci. Kasava ne podnosi mraz te najbolje uspijeva na sunčanom položaju. Otporna je na sušu i može rasti na siromašnom tlu. Uspijeva na tlu s pH 4 do 8. Za poljoprivrednu proizvodnju, kasava se uzgaja reznicama. Razlog tomu je slaba klijavost sjemena koja je manja od 50 %. Za razmnožavanje se režu reznice duljine od 9 do 30 cm na kojoj moraju biti prisutni pupovi. Sade se na dubinu 8 do 15 cm, na razmak 1 x 1 m.

Iako kasava može proizvesti prinos uz minimalna ulaganja, optimalni prinosi su zabilježeni na tlima prosječne plodnosti i dobre vlažnosti. Gnojidba kasave provodi se samo u prvim mjesecima rasta. Nema većih zahtjeva za mikrohraniva te najviše pozitivno reagira na gnojidbu dušikom i kalijem. Kod preobilne gnojidbe dušikom može doći do ubrzanog rasta listova nauštrb razvoja gomolja.

Iako se provodi i strojna, berba kasave je pretežito ručna. Prije same berbe potrebno je ukloniti stabljiku s lišćem kako bi se lakše vadio gomolj. Prosječni prinos kasave je oko 9,8 t/ha. Dosta iscrpljuje tlo te se preporučuje plodored. Svježi gomolj kasave sadrži oko 30 % škroba i vrlo malo proteina. Također su prisutni i minerali željeza, kalcija, mangana, bakra i magnezija. Kasava sadrži vitamin C, vitamin A te vitamine B kompleksa. U gomolju su prisutne toksične tvari koje se pretvaraju u cijanovodik te je prije konzumacije gomolj potrebno termički obraditi. Kuhanjem gomolja, nema opasnosti od trovanja, a kasava se priprema na sličan način kao i krumpir. Može se guliti, peći i pržiti. Listovi kasave se također mogu kuhati te se serviraju kao špinat ili dodaju varivima.

Postavi pitanje autoru klikom ovdje