Kasava (Manihot esculenta), pripada u porodicu mlječika (Euphorbiaceae). Pretpostavlja se da je podrijetlom iz Južne Amerike, ali se uzgaja i u dijelovima Azije, Afrike i na jugu SAD-a. Kroz stoljeća, bila je važan izvor hrane za milijune ljudi. Ova višegodišnja biljka je nakon kukuruza i riže, u tropskom području najvažniji izvor ugljikohidrata.

Kasava je grm koji naraste do visine od 1 do 4 m. Postoje 2 tipa biljke, uspravan s ili bez grananja na vrhu te puzeći. Listovi su veliki (dugački od 20 do 40 cm) i nepravilno su raspoređeni na granama. Pojavom suše ili kod napada kukaca, listovi opadaju. Gomolj kasave je jestiv, a može težiti i više kilograma. Kora gomolja je smeđa, gruba i naborana s bijelom unutrašnjosti. Lako se razmnožava reznicama. Cvjetovi kasave su bijeli ili ljubičasti koji rastu u skupinama. Cvatu u proljeće, a oprašivanje je kukcima. Plodovi kasave su poluokrugli, zeleni, glatki s 6 uzdužnih krilaca.

Uzgoj moguć samo u toplim krajevima

Uzgoj kasave moguć je samo u područjima s najmanje 8 toplih mjeseci. Kasava ne podnosi mraz te najbolje uspijeva na sunčanom položaju. Otporna je na sušu i može rasti na siromašnom tlu. Uspijeva na tlu s pH 4 do 8. Za poljoprivrednu proizvodnju, kasava se uzgaja reznicama. Razlog tomu je slaba klijavost sjemena koja je manja od 50 %. Za razmnožavanje se režu reznice duljine od 9 do 30 cm na kojoj moraju biti prisutni pupovi. Sade se na dubinu 8 do 15 cm, na razmak 1 x 1 m.

Iako kasava može proizvesti prinos uz minimalna ulaganja, optimalni prinosi su zabilježeni na tlima prosječne plodnosti i dobre vlažnosti. Gnojidba kasave provodi se samo u prvim mjesecima rasta. Nema većih zahtjeva za mikrohraniva te najviše pozitivno reagira na gnojidbu dušikom i kalijem. Kod preobilne gnojidbe dušikom može doći do ubrzanog rasta listova nauštrb razvoja gomolja.

Iako se provodi i strojna, berba kasave je pretežito ručna. Prije same berbe potrebno je ukloniti stabljiku s lišćem kako bi se lakše vadio gomolj. Prosječni prinos kasave je oko 9,8 t/ha. Dosta iscrpljuje tlo te se preporučuje plodored. Svježi gomolj kasave sadrži oko 30 % škroba i vrlo malo proteina. Također su prisutni i minerali željeza, kalcija, mangana, bakra i magnezija. Kasava sadrži vitamin C, vitamin A te vitamine B kompleksa. U gomolju su prisutne toksične tvari koje se pretvaraju u cijanovodik te je prije konzumacije gomolj potrebno termički obraditi. Kuhanjem gomolja, nema opasnosti od trovanja, a kasava se priprema na sličan način kao i krumpir. Može se guliti, peći i pržiti. Listovi kasave se također mogu kuhati te se serviraju kao špinat ili dodaju varivima.

Sve stručne tekstove objavljene u Gospodarskom listu u razdoblju od 2016. do 2020. godine čitajte i u našoj Digitalnoj kolekciji koju možete naručiti ovdje

Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje
Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje
Prethodni članakVrt na jakome suncu
Sljedeći članakOznačavanje konzumnih kokošjih jaja
Avatar
Martina Režek rođena je 19.9.1991. godine u Zagrebu, gdje je završila osnovnu (OŠ Čučerje) i srednju školu (Zdravstveno učilište, usmjerenje farmaceutski tehničar). Preddiplomski studij Biljne znanosti na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, upisala je akademske godine 2010./2011. Godine 2013., završava preddiplomski studij i stječe naziv sveučilišna prvostupnica inženjerka biljnih znanosti i upisuje diplomski studij Hortikultura, usmjerenje Povrćarstvo. U rujnu 2015. godine završava diplomski studij i stječe naziv magistra inženjerka hortikulture. Posebno je zainteresirana za ljekovito i samoniklo bilje.