Pretplatnik pita kako se može riješiti krtica, poljskih miševa i rovaca u povrćarstvu? Kad krumpiri počinju nicati nailazio je na velike rupe na humcima. U navedene rupe postavio je otrov za miševe i štakore (u obliku mamaca i peleta) i pita se je li dobro uradio te može li se i njemu sad nešto dogoditi kod konzumacije takvog povrća? Čuo je od nekih poljoprivrednika da je dobro prije tanjuranja zemlju posipati hidratiziranim vapnom te ga zanima koliko bi vapna trebalo baciti na 500 m2 zemlje, a da ne našteti biljkama koje se siju (mrkva, salata, peršin, krastavci)? Odgovor na ova pitanja daje mr. sc. Milorad Šubić.

Krtica (Talpa europea) kopanjem hodnika i izdizanjem tla može jako oštetiti povrtnjake. Valjkastog je tijela, obrasla kratkom, sjajnom, mekanom i tamnom dlakom te prednjim nogama prilagođenim za kopanje. Glava je produljena u “rilo”. Živi stalno u zemlji, rujući duge podzemne kanale.  Iz njih okomito izbacuje zemlju praveći krtičnjake. Hrani se kukcima (uključiv brojne štetnike), glistama i drugim manjim životinjama. Pridonosi smanjenju štetnika u tlu, pa je ubrajamo u korisne životinje. Ipak, rujući zemlju šteti različitim biljkama. S površina gdje smetaju ili štete bilju, krtice tjeramo guranjem krpa natopljenih petrolejom ili naftom u hodnike krtice. Isto je moguće uvođenjem ispušnih plinova benzinskog motora. Ipak, na vrtnim je površinama ekološki mnogo prikladnije kupiti posebne naprave na baterije koje emitiranjem valova ispod zemlje tjeraju krtice (i vodenu voluharicu). Moguće je koristiti i biocidni pripravak na osnovi kalcijeva-fosfida (“Polytanol”) (koristi se približno 20 granula na duljinu hodnika 8-10 m). Proizvod nakon primjene djeluje u obliku plina fosforovodika. Osim na krticu proizvod je učinkovit i na voluharicu.

Rovac (Gryllotalpa gryllotalpa) je jedan od naših najvećih kukaca, dužine 4-5 cm, smeđe boje, s kratkim krilima. Prednji par nogu prilagođen je za kopanje. Proširen je u svim našim krajevima, naročito u vrtovima, s vlažnim tlima bogatim humusom. Najveće štete nanosi povrću. Rovac živi u hodnicima koje kopa u tlu. Veći oblici rovca se hrane korijenjem različitih biljaka, ali i hranom životinjskog podrijetla (te organskom tvari u raspadanju – naročito mlade ličinke rovca).

Nekada dopušteni zemljišni insekticidi za primjenu u povrću na osnovi foksima i klorpirifos-etila su bili djelotvorni i na rovca, a također i ranije registrirani metiokarb (Mesurol-G) (osim kao zemljišni insekticid koristio se i kao repelent protiv ptica). Danas u povrću za suzbijanje zemljišnih štetnika dopuštenje ima samo teflutrin (Force-G): registriran za suzbijanje žičnjaka, grčica hrušta i kukuruzne zlatice u različitim biljnim vrstama (ratarskim i povrtnim), ali nedjelotvoran na rovca.

Rovac je jedan od naših najvećih kukaca

Za suzbijanje je važno da odrasli rovac za prezimljenje traži hrpice stajskog gnoja zakopane u tlu ili ostavljene na površini zemlje ili se uvlači u hrpe komposta (ili slične materijale u kojima je toplije zbog razgradnje organske tvari). Stoga se rovac može suzbijati bez uporabe kemijskih sredstava. Ujesen se na više mjesta u vrt zakopa stajski gnoj i takva se mjesta označe. U gnoj se uvlače brojni rovci, pa ih krajem zime treba uništiti (prije nego zatopli).

Poljske miševe (Apodemus) ubrajamo u glodavce (manji sisavci nazvani prema specifičnoj građi zubala prilagođenoj glodanju). Vrlo su štetne vrste sklone brzom umnožavanju. Hrane se zelenim biljnim dijelovima, korijenjem i plodovima. Posebice oštećuju krastavce, mrkvu, dinje, lubenice, krumpir i repu. Periodički su štetnici, čija brojnost zadnjih godina bitno raste: zbog klimatskih promjena zime su sve manje hladne, sve je više neobrađenih površina i povlačenje (zabrana) s tržišta kemijskih sredstva za suzbijanje glodavaca (rodenticidi).

Na području Europske unije, pa niti u Republici Hrvatskoj, više ne postoje dopuštena kemijska sredstva u obliku mamaca za suzbijanje poljskih glodavaca (npr. poljskih miševa, vodene voluharice) na otvorenim poljoprivrednim površinama (npr. oranicama, vrtovima, voćnjacima). Ranije su to bili pripravci na osnovi klorfacinona, brodifakuma i bromadiolona, koji su se u obliku mamaca stavljali u rupe ili hrpice pokrivene slamom. Na tržištu je moguće pronaći samo neke proizvode koji su registrirani kao biocidni pripravci. Moguće je koristiti već ranije spomenuti pripravak na osnovi kalcijeva-fosfida (“Polytanol”) (koristi se približno 20 granula na duljinu hodnika 8-10 m).

SONY DSC

Primjena pripravaka za suzbijanje miševa i štakora u zatvorenim prostorijama (mamaca i peleta) nije dopuštena za primjenu na otvorenim poljima, a naročito ne na gredicama gdje se uzgaja povrće. Vrlo su otrovne djelatne tvari (problem štetnih rezidua ili ostataka).

Primjena gašenog vapna na vrtovima

Moguće je posipavanje rubova vrtnih gredica prema površinama iz koje dolaze puževi. Također, vapneni se materijali koriste za popravak pH-vrijednosti (“kiselosti”) zemljišta. Većina vrtnih biljaka zahtjeva pH-vrijednost oko 6.5. Za većinu biljka nije dobro niti previše kiselo niti previše alkalno zemljište. Primjenu vapnenog materijala na vrtovima ne obavljati napamet, već to prvenstveno ovisi o stvarno izmjerenoj pH-vrijednosti i teksturi zemljišta (na jače kiselim i težim tlima trebalo bi primijeniti nešto veću količinu). Nestručna i prevelika primjena vapnenog materijala na vrtu može značajno narušiti kvalitetu nekih vrsta povrća (npr. na gomoljima većine sorata krumpira na previše vapnenom zemljištu se razvija krastavost). Bolje je kalcizaciju jako kiselog zemljišta obavljati više godina s manjim količinama vapnenog materijala (primjerice, bez poznavanja stvarne pH vrijednosti za 500 m² ne bih preporučio primjenu više od 30-40 kg vapnenog materijala).

Postavi pitanje autoru klikom ovdje
Prethodni članakMaraške ne damo ispod pet, šest kuna!
Sljedeći članakNajveća kolekcija autohtonih sorata vinove loze u Hrvatskoj
mr. sc. Milorad Šubić
Milorad (Ivan) Šubić, magistar znanosti i diplomirani inženjer agronomije, pročelnik Poljoprivredne savjetodavne službe u podružnici Međimurske županije. Savjetnik je iz područja zaštite bilja, član Hrvatskog društva biljne zaštite i Američkog fitopatološkog društa, suradnik Gospodarskog lista, autor više stručnih radova, koautor 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova, te stručni suradnik i predavač u raznim obrazovnim institucijama. Rođen je 9. rujna 1969. Godine. Osnovnu školu završio je u Murskom Središću, a srednju poljoprivrednu školu u Križevcima. Diplomirao je na Agronomskom fakultetu u Zagrebu 1994. godine. Diplomski rad naslova "Istraživanje djelotvornosti biljnih ekstrakta na krumpirovu zlaticu – Leptinotarsa decemlineata (Say.) tijekom 1992. godine" izradio je na Zavodu za poljoprivrednu zoologiju, pod mentorstvom akademika prof.dr. Milana Maceljskog. Studijski program zaštite bilja završio s prosječnom ocjenom 4,63. Nakon završetka studija počinje se baviti patologijom bilja zaposlivši se krajem 1994. godine kao mlađi asistent na Zavodu za fitopatologiju Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Sudjelovao u provođenju nastave studentima biljnih smjerova V semestra iz predmeta "Opća fitopatologija", te dijela predmeta "Specijalna fitopatologija" koji se odnosi na bakterijske i virusne bolesti biljaka (samo za studente smjera zaštita bilja VI semestar). Osim nastavnih aktivnosti bio je uključen u znanstveno-istraživački projekt "Scientific Research into the factors of Integrated control" financiran od strane Ministarstva znanosti i tehnologije. U akademskoj godini 1994/95. upisao poslijediplomski studij na inženjerskom smjeru Molekularna biologija Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu, a u razdoblju od sredine 1995. do početka 1997. proučavao karantensku i bakterijsku palež jabučastog voća (Erwinia amylovora). U siječnju 1996. godine boravio na studijskom usavršavanju iz biljne bakteriologije u Bologni (Instituto di Patologia Vegetale, Scienze e Tecnologie Agroindustriali ed Agroambientali, Universita degli Studi di Bologna, kod prof.dr. Carla Bazzia) kao stipendist Ministarstva tehnologije i znanosti Republike Hrvatske. Zbog rješavanja stambenih i obiteljskih problema prekida rad na fakultetu i poslijediplomski studij na PMF-u, te se vraća u Međimurje. Od 1. svibnja 1997. godine počinje raditi u Uredu za gospodarstvo Međimurske županije kao voditelj službe za zaštitu bilja, a 1. veljače 1998. godine prelazi u Hrvatski zavod za poljoprivrednu savjetodavnu službu, Odsjek Međimurske županije u svojstvu savjetnika za zaštitu bilja. Krajem 1998. postaje rukovoditelj odsjeka. Rukovodeće poslove obavlja u Javnoj poljoprivredno savjetodavnoj službi pri Hrvatskoj poljoprivrednoj komori (2011. i 2012.), te u Poljoprivredno savjetodavnoj službi (2012., 2013. i 2014.) i Savjetodavnoj službi (danas). U okviru provođenja međunarodnog projekta vlada Kraljevine Nizozemske i Republike Hrvatske "Unapređenje proizvodnje krumpira u Hrvatskoj" tijekom ožujka 1999. godine boravio na stručnoj izobrazbi u Centru za obuku "IPC Plant" Emmeloord. Poslijediplomski studij na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (područje Biotehničkih znanosti, polje Agronomija, znanstvena grana Fitomedicina) upisuje 1998. godine, a magistrirao 2002. godine obranivši magistarski rad naslova: "Mogućnosti prognoze i suzbijanja plamenjače krumpira (Phytophthora infestans (Mont.) De Bary) u Međimurju", izrađen pod vodstvom prof.dr. Bogdana Cvjetkovića. Znanstveno i stručno usavršavanje Od 1997. godine aktivno sudjeluje u radu godišnjih Seminara biljne zaštite stručnim izlaganjima iz područja integrirane zaštite voćnjaka, vinograda i povrtlarskih kultura. Koautor je 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova. Stručni je suradnik "Gospodarskog lista" i autor kolumne zaštite bilja u županijskim novinama "Međimurje", a od 1998. godine stručni suradnik Gospodarske škole Čakovec, Pučkog otvorenog učilišta Čakovec i Privatnog učilišta "Novak" iz Čakovca pri izvođenju nastave "Tečaj za vinogradare i vinare" (predavač poglavlja "Zaštita vinograda od štetočinja") i nastave za osposobljavanje ratara (predavač poglavlja "Zaštita ratarskih kultura od štetnih organizama"). Tijekom 2010. godine bio je vanjski suradnik Pučkog otvorenog učilišta Čakovec pri obrazovanju odraslih za zanimanje Proizvođač merkantilnog krumpira (predavač za poglavlja "Značaj plodoreda u suvremenom uzgoju krumpira" i "Zaštita krumpira od štetnih organizama") Član je Hrvatskog društva biljne zaštite (HDBZ) i Američkog fitopatološkog društva (APS). Nagrađen je u veljači 2012. godine od Hrvatskog društva biljne zaštite Poveljom, uz brončanu plaketu radi doprinosa popularizaciji i afirmaciji struke. Oženjen, otac kćeri Lucije i sina Ivana.