Početkom svibnja na Agronomskom fakultetu u Zagrebu, točnije na vinogradarsko-vinarskom pokušalištu Jazbina posađena je nova kolekcija autohtonih sorata vinove loze. U kolekciji je posađeno 155 primki od čega 126 predstavljaju autohtone sorte, a ostalih 29 predstavljaju lokalne sinonime nekih od tih sorata. Time Agronomski fakultet u Zagrebu postaje središnje mjesto očuvanja genskog fonda hrvatskih autohtonih sorata vinove loze.

Navedena kolekcija bit će najveća u Hrvatskoj, a neke od posađenih sorata prikazane su i na fotografijama u ovom članku. Zbog bogatstva sorata i njihovog dugogodišnjeg kontinuiranog i pravovremenog prikupljanja ovo je i jedna od najvećih kolekcija na području središnje i jugoistočne Europe.

    Izrazito rijetke sorte

Od sorata su posađene one najzastupljenije poput plavca malog, malvazije istarske, pošipa, grka, plavine, škrleta, kraljevine. Gotovo polovicu, njih 61 čine izrazito rijetke sorte poput zlatarice blatske, topola, dolcina, palagružonke, krivaje crvene, itd. Od regija iz kojih potječu sorte zastupljene su sve od Slavonije preko Međimurja, Hrvatskog Zagorja, Prigorja, Moslavine, Istre i Kvarnera. Daleko najveća zastupljenost sorata je s područja Dalmacije (zaleđe Zadra, Dalmatinska Zagora, okolica Splita, otoci Pag, Hvar, Brač, Vis, Korčula, pa sve do Konavala).

Važnost kolekcijskih nasada je višestruka, a najvažnija je očuvanje živog biljnog materijala kako bi se sorta u slučaju izumiranja mogla ponovno revitalizirati. Primjer je ranije spomenuta 61 rijetka sorta koje se službeno definiraju kao kritično ugrožene. Razlog tome je što ih nalazimo isključivo kao pojedinačne trsove u starim vinogradima koji se sve više zapuštaju. Zbog toga su one na pragu izumiranja i jedini siguran način njihovog očuvanja je u kolekcijama. Uz nadu da će neke od njih doživjeti sudbinu sorata malvasije dubrovačke i tribidraga, kod kojih je pronađeno zadnjih nekoliko trsova pred izumiranjem, ali su zahvaljujući projektima identifikacije pronađene, kolekcionirane, a ubrzo zatim i gospodarski revitalizirane.

Osim kao tzv. banke gena, kolekcije su bitne i za znanstvena i neka osnovna agrobiološka istraživanja. U kolekciji su sve sorte na istom mjestu i u istim klimatskim i kondicijskim uvjetima stoga je to idealna situacija za usporedbu razlika u njihovim svojstvima. Također su i izvor za brzo prikupljanje biljnog materijala za visoko sofisticirana genetička i biotehnološka istraživanja poput DNA analize roditeljstva ili in-vitro postupaka ozdravljivanja od virusa. Danas se sve više pažnje posvećuje i oplemenjivanju vinove loze i selekciji na otpornost na gljivične bolesti pri čemu ovakve kolekcije služe kao izvrsna banka gena za provođenje postupka klasičnih metoda križanja i selekcije novih sorata. Bitno je napomenuti da kolekcijski nasadi ne služe kao proizvodni jer je većina sorata prisutna s brojem od 5-10 trsova po sorti pa je bilo kakva rentabilna i visokokvalitetna proizvodnja grožđa i vina neosnovana.   

Prikupljanje sorata je višedesetljetni proces

Važno je spomenuti da podizanje nove kolekcije nije rezultat nekoliko posljednjih godina istraživanja i prikupljanja sorata već višedesetljetni proces koji danas provodi već četvrta generacija znanstveno-nastavnih djelatnika Zavoda za vinogradarstvo i vinarstvo Agronomskog fakulteta. Prva detaljna istraživanja i evaluaciju autohtonog sortimenta započeo je još prof. dr. sc. Nikola Mirošević 70-ih godina prošlog stoljeća. Početkom 80-ih, prof. Mirošević je po prvi puta u Hrvatskoj povijesti na Agronomskom fakultetu pokrenuo studijski predmet Ampelografiju koja predstavlja znanstvenu disciplinu proučavanja sorata vinove loze. Krajem 90-ih uviđa se važnost sustavnog očuvanja gen-fonda poljoprivrednih kultura i tada uz financijsku potporu resornih ministarstava znanosti i poljoprivrede kreću intenzivni projekti identifikacije i očuvanja sortimenta. U tom razdoblju prof. dr. sc. Edi Maletić, prof. dr. sc. Jasminka Karoglan Kontić i prof.dr.sc. Ivan Pejić intenzivno obilaze teren i rade na identifikaciji, prikupljanju i  kolekcioniranju autohtonog sortimenta vinove loze. Kruna tog posla bilo je podizanje Nacionalne kolekcije autohtonih sorata od 2000-te do 2005-e godine također na Jazbini. Usporedno sa zagrebačkom, podignute su i lokalne kolekcije na Institutu za jadranske kulture u Splitu i Institutu za poljoprivredu i turizam u Poreču. Većinu istraživanja u okviru Nacionalne kolekcije zadnjih petnaest godina provodila je treća generacija znanstvenika. Kod postojeće kolekcije je zbog niza specifičnosti po pitanju prostornih ograničenja (nemogućnost sadnje novoutvrđenih genotipova), održavanja, starosti trsova bilo nužno napraviti reviziju sorata i podignuti novi nasad. Podizanje nove kolekcije odradili su upravo znanstvenici i nastavnici treće generacije zajedno s četvrtom generacijom kolega koji su tek odnedavno zaposleni i tek rade svoje doktorske disertacije. Iako zbog situacije s pandemijom koronavirusa studenti nisu sudjelovali u sadnji, nova kolekcija će služiti upravo njima kao zalog za buduća istraživanja ili gospodarsku revitalizaciju nekih od sorata.

Novi nasad podignut je većinom od primki/sorata iz „stare“ kolekcije. Za jedan dio materijala treba zahvaliti i kolegama iz Instituta u Splitu i Poreču, privatnim uzdrživačima lokalnih kolekcija na Krku i u Hrvatskom Zagorju te manjim proizvođačima koji još uvijek uzgajaju neke od sorata. Svakako valja spomenuti i zahvaliti našim gradovima, općinama i županijama kroz čije se financiranje tematskih projekata u zadnjih petnaestak godina otkrilo još dvadesetak sorti od kojih desetak tek treba posaditi u novu kolekciju. Zahvalu također treba izraziti i ministarstvima iz područja znanosti i poljoprivrede na sufinanciranju kroz projekte, posebice kroz Nacionalni program očuvanja i održive upotrebe biljnih genetskih izvora za hranu i poljoprivredu. U sljedećim brojevima Gospodarskog lista, bit će više riječi o autohtonim sortama iz ove kolekcije.

Sadnja autohtonih sorata vinove loze na vinogradarsko – vinarskom pokušalištu Jazbina

Postavi pitanje autoru klikom ovdje