Sustav krava-tele podrazumijeva pašni uzgoj goveda u kojem krave borave veći dio godine na pašnjaku zajedno sa svojom teladi koju othranjuju. Telad po završetku pašne sezone ostaje na gospodarstvu za rasplod ili tov, ili ide na tržište.
Osnovne prednosti takvog načina držanja goveda su bolja iskorištenost travnjačkih površina. Goveda 6-7 mjeseci provode na pašnjacima. i proizvodnja dovoljne količine vlastite teladi za proizvodnju goveđeg mesa. U uzgoju se koriste kombinirane (simentalac) i mesne pasmine goveda (charolais, limousine, angus, hereford). U novije vrijeme koriste se i blonde d’aquitaine, salers, aubrac i škotsko visinsko govedo (highland). U svakoj stočarskoj proizvodnji razlikujemo faze proizvodnje, pa se tako i sustav krava-tele sastoji od nekoliko faza:
- faza je teljenje. U pravilu se krave tele same ili uz minimalnu pomoć, a porođajna masa teladi je između 30 i 45 kg, ovisno o pasmini.
- faza je laktacija. Ona započinje telenjem, a završava odbićem teladi u dobi 6-7 mjeseci.
- faza je suhostaj. U tom razdoblju je jako bitno da se krava oporavi od sisanja teleta i da do sljedećeg pripusta stekne dobru rasplodnu kondiciju.
- faza je pripust. U sustavu krava-tele uglavnom se koristi prirodni pripust.
Ako vremenske prilike dozvoljavaju, goveda se od svibnja do studenog nalaze na pašnjacima. Ostatak godine se nalaze u manjem ograđenom prostoru s objektom u kojemu se hrane i koji im služi kao sklonište od nepovoljnih vremenskih prilika. Tehnologija hranidbe tijekom zimskog razdoblja se temelji uglavnom na sjenaži trava, rjeđe silaži kukuruza i lucerne, uz dodatke neophodnih vitamina i minerala. Telad je s kravama na pašnjaku do prodaje (uglavnom 5-7 mjeseci), kad su teški oko 180-220 kg.
Koja je prosječna veličina stada?
Prosječna veličina stada u EU, na specijaliziranim farmama na kojima je sustav krava-tele dominantna ili jedina proizvodnja, iznosi od 80–120 krava s pripadajućom teladi, podmlatkom za obnovu stada i odgovarajućim brojem bikova za prirodni pripust. Veličina takvih farmi se kreće od 100 do 160 hektara zemljišta. Od toga su 80 % prirodni ili zasijani travnjaci. 20 % su ratarske površine za proizvodnju koncentrirane krme, silaže i slame.
Ukupan broj krava je nakon ulaska Hrvatske u EU u značajnom padu. Međutim trend smanjivanja broja krava prisutan je već zadnjih 15 godina. Problem je što je jako teško doći do točnog podatka koliko je krava u klasičnom sustavu krava-tele. Većina je upisana kao krave dojilje, a osim broja krava, problem u Hrvatskoj predstavlja i prosječna veličina stada.
U više od 86 % stada nalazi se do 10 krava te je u njima gotovo 37 % svih krava. Istovremeno se u stadima koja broje više od 100 krava uzgaja gotovo 18 % svih krava. Ta stada čine samo 0,4 % svih stada u RH. S obzirom na ovakvu strukturu i veličinu farme, očekivani dohodak na farmama koje drže krave, bilo da su u proizvodnji mlijeka ili u sustavu proizvodnje teladi za tov (krave dojilje i sustav krava-tele), je relativno nizak i uvelike ovisi o potporama.
Potpore u sektoru
Visina potpora u sektoru mlijeka i mesa dijeli se na potpore koje se ostvaruju na osnovu zemljišta (osnovno plaćanje, zeleno plaćanje, preraspodijeljeno plaćanje za prvih 20 ha, plaćanje za mlade poljoprivrednike prvih 5 godina) te proizvodno vezane potpore koje se ostvaruju u proizvodnji mlijeka, sustavu krava dojilja i tovu junadi. Proizvodno vezana potpora za krave dojilje dodjeljuje se korisnicima koji proizvode telad u sustavu krava dojilja.
Prihvatljiva grla za su ženska grla koja nisu mliječne pasmine i križanci mliječnih pasmina. Prisutna su na poljoprivrednom gospodarstvu i imaju registrirano barem jedno teljenje. Važno je napomenuti da se farma mora pridržavati uzastopnog dvomjesečnog razdoblja držanja teladi koje započinje prvog dana nakon teljenja. Ukupni iznos potpore utvrđuje se na temelju jediničnog iznosa potpore. On ne može biti veći od 2.500 kuna po prihvatljivom ženskom grlu mesnih pasmina i/ili križanaca s mesnim pasminama goveda u sustavu krava-tele.
Zbog ekstenzivnosti i karakteristika ove proizvodnje treba računati na rizike koji se mogu javiti. Iako se na prvi pogled čini kako je pašni uzgoj jednostavan (samo pustiš goveda van), može se dogoditi da nije bilo trave zbog suše, nije bilo dobro sijeno ili ga nije bilo dosta. Također, može se dogoditi da sve krave nisu bile bređe, neke su krave uginule, telad ima proljev od kojeg ugiba, u trenutku odgovarajuće mase i dobi nema potražnje za teladi na tržištu, imate blokirano gospodarstvo, ne možete pronaći potrebne radnike, itd.
Zbog svih mogućih problema bilo bi dobro prije upuštanja u ovu proizvodnju razgovarati s osobama koje imaju iskustva i znanja. Jedan od uzgajivača je i Rodoljub Džakula iz Sjeverovca. Džakula je vrlo bogat znanjem i iskustvom i spreman iskreno dijeliti svoje znanje sa drugima.
U novije vrijeme je česta pojava da se mljekarske farme manjeg i srednjeg kapaciteta nastoje održati uvođenjem dodatnih ili alternativnih proizvodnji. Neke pak u potpunosti prestaju s proizvodnjom. Najčešće se zapaža prelazak na ekološku proizvodnju, sustav krava-tele, tov teladi ili preradu mlijeka na vlastitom gospodarstvu. Za to treba primjereno znanje, infrastruktura, oprema i tržište. Za razliku od proizvodnje mlijeka u kojoj su tržni proizvodi mlijeko i tele, u sustavu krava-tele tržni proizvod je samo tele za tov. Zbog toga se sustav krava-tele zasniva na jeftinijoj hranidbi, nižim ulaganjima u stajske objekte i infrastrukturu farme, što manjem sudjelovanju ljudskog rada i visokoj plodnosti krava (85-95 %).
Za razliku od industrijske proizvodnje u kojoj je cilj što ranije pripustiti junice, u sustavu krava-tele pripuštaju se zrele junice. To su junice koje se tele iznad 30 mjeseci. One daju veću životnu proizvodnju, veću težinu odbijene teladi i kraći im je međutelidbeno razdoblje. Kad je u pitanju dob kod prvog teljenja postoje pasminske razlike. Kombinirane pasmine (simentalac) ulaze u proizvodnju iznad 30 mjeseci, dok kod mesnih pasmina ulaze s 36 mjeseci.
Pretpostavimo kako gospodarstvo koje se bavilo proizvodnjom mlijeka odluči prijeći na sustav krava-tele. Što može očekivati? Premije na mlijeko su prihod kojeg nema kod sustava krava-tele. Zato je veći poticaj za krave dojilje, pa poticaj čini čak 50 % prihoda. S troškovne strane, izdaci su u mljekarstvu znatno veći. Ako se računa da je isti iznos amortizacije, tada ona u mljekarskoj proizvodnji čini oko 70 % izdataka. Ona značajno premašuje iznos izdataka u sustavu krava-tele.
Ova jednostavna usporedba ukazuje da je pri prelasku na sustav krava-tele potrebno prilagoditi broj krava postojećim uvjetima gospodarstva (fiksni troškovi). Sve to kako bi se zadržala ista razina dohotka. Neka gospodarstva radi razlike prihoda rade na brendiranju proizvoda, ulaze u ekološku proizvodnju ili pokreću neku dodatnu proizvodnju. Npr. proizvodnju povrća, eko-žitarica, eko-jaja itd. U sustavu krava-tele, ali i općenito u sektoru proizvodnje mesa, ističe se kao glavni problem ograničeni broj kupaca primarnih proizvoda. Zatim je tu niska prodajna cijena, neodgovarajuća marketinška priprema i promocija te nedostatak sezonske radne snage.
Trebalo bi poraditi na unaprjeđenju ovog sustavu, ali i pomoći cijelom sektoru. Neki od načina su: regulacija tržišta (poznate cijene za različite kategorije goveda), smanjenje PDV-a u poljoprivredi, poticanje udruživanja tovljača i proizvođača teladi (mjerama iz Programa ruralnog razvoja), pomoć oko promocije i plasmana ovih proizvoda te povezivanje s turističkom ponudom, stavljanjem u funkciju svih pašnjačkih i ostalih, još uvijek neraspodijeljenih državnih površina, edukacije u pripremi hrane (prvenstveno odabirom odgovarajućih sorti trava i djetelina), vrijeme košnje i upravljanje pašnjacima.
