Estragon je višegodišnja biljka iz porodice glavočika (Asteraceae). Poznat je i pod nazivima kozalac, estragonski pelin ili zmijska trava. U početku se koristio u ljekovite svrhe, a razvojem klasične francuske kuhinje u 16. i 17. stoljeću proširila se njegova upotreba u kulinarstvu. Posebno su poznati francuski i ruski tip estragona. Francuski estragon, lat. Artemisia dracunculus syn. Artemisia dracunculus var. sativa je prošireniji u uzgoju, dok je ruski estragon Artemisia dracunculus syn. Artemisia dracunculus var. inodora, syn. Artemisia dracunculoides forma divljeg estragona, slabije arome, ali rastom viši.

Biljka je porijeklom iz Sibira, a danas je rasprostranjena u dijelovima Europe, Azije i Sjeverne Amerike. Višegodišnja je zeljasta biljka, snažnog i razgranatog korijenovog sustava koji se razvija iz podanka. Stabljika estrogena je razgranata i naraste do 150 cm visine.U donjem dijelu stabljike razvijaju se prizemne vriježe koje se razvijaju iz podanka i bijele su boje. Listovi su ugodnog aromatičnog okusa. Cvjetovi su dvospolni, mali, neugledni, žućkastozeleni i okrugli, a oprašuju se vjetrom. Na vrhovima grana cvjetovi su skupljeni u razgranatim metlicama. Biljka cvate od svibnja do srpnja i voli sunčane položaje. Plod je ahenija ili roška tamnosmeđe boje. Sjeme estragona je vrlo sitno i slabe je klijavosti.

Razmnožava se sjemenom i rizomima

Upotrebljava se kao začin i kao lijek

Estragon se uzgaja za proizvodnju lista (Dracunculi folium) i nadzemnog dijela biljke (Dracunculi herba).

Suhi nadzemni dio biljke sadrži 0,3 do 0,6 % eteričnog ulja. Eterično ulje (Dracunculi aetheroleum) je svijetlozelene boje karakterističnog mirisa i gorkog okusa. Ovisno o tipu i mjestu uzgoja, estragon može biti više ili manje aromatičan te različite gorčine. Francuski estragon je aromatičniji i sadrži više od 3 % eteričnih ulja koja sadrže oko 60 % estragola i 10 % anetola te manje količine felandrena i pinena. S druge strane, ruski estragon sadrži tek oko 0,1 % eteričnih ulja, čiji su sastojci sabinen, metil eugenol i elemicin. S obzirom na to da ruski estragon ne sadrži estragol, ima manje slatkast okus nego ova druga vrsta.

Pridonosi i zdravlju cjelokupnog kardiovaskularnog sustava jer njegovi aktivni sastojci sprječavaju pojavu embolije i tromboze unutar krvožilnog sustava. Upotrebljava se kao začin u prehrambenoj industriji, najviše u proizvodnji senfa i octa. Mladi nadzemni dijelovi estragona dodaju se kao pikantan začin kolačima, juhama, salatama i mesnim jelima, a služe i kao začin za mariniranje i usoljavanje. Estragon je dosta jak začin, a ako se koristi umjereno, pojačat će okus drugog bilja i dati mu ugodnu aromu. Osnovni je sastojak u francuskoj kuhinji, gdje se koristi u jelima od peradi, ribe i jaja.

Estragon je vrlo cijenjen začin, a posebno u francuskoj kuhinjiOLYMPUS DIGITAL CAMERA

Kako uzgojiti estragon?

Estragon kao višegodišnja kultura može se na istoj površini uzgajati 5-10 godina. Umjerenih je potreba za toplinom, ali treba izbjegavati zasjenjena mjesta. Podnosi golomrazice do -15 °C. Relativno je velikih zahtjeva za vlagom i potrebno ga je uzgajati u humidnim područjima. Najviše vlage treba pred cvatnju i nakon prve košnje. Estragon se može uzgajati na dubokim i plodnim tlima dobrog vodozračnog režima. Propusna, pjeskovita i nestrukturna tla kao i teška, vapnenasta nisu pogodna za uzgoj. Najbolje pretkulture su jednogodišnje leguminoze i gnojene okopavine iza kojih tlo ostaje čisto od korova i bogato hranivima. Obradu tla treba započeti odmah nakon skidanja prethodnog usjeva. Krajem rujna ili početkom listopada treba obaviti duboko jesensko oranje, a u proljeće predsjetvenu površinsku obradu tla. Ako površina za uzgoj nije bila prethodne godine gnojena stajskim gnojem, onda u jesen pri oranju treba primijeniti oko 50 t/ha zrelog stajskog gnoja. U osnovnoj se gnojidbi primjenjuje mineralno ili organsko mineralno NPK gnojivo (70-90 kg/ha fosfora, 120-140 kg/ha kalija i 70 kg/ha dušika) prije početka vegetacije. Estragon se razmnožava vegetativno (stolonima), a ruski tip generativno (sjemenom). Za proizvodnju stolona najbolje su biljke stare tri do četiri godine. Izbojci se otkidaju kad dostignu visinu od 30 do 40 cm (tijekom svibnja), a potom se čiste od nadzemnih drvenastih dijelova. Izbojci se režu na dužinu 15-20 cm i još istog dana sade. Na površini od jednog hektara može se dobiti 3000-5000 kg stolona. Mogući način razmnožavanja je i diobom korijena. Biljke se vade štihačom ili plugom, razdijele se na dijelove s adventivnim korijenjem i s minimalno dva pupa, od jedne biljke. Od jedne biljke može se dobiti 5-10 novih biljaka. Estragon se sadi u jesen ili u proljeće, u brazde duboke 10-12 cm na razmak između redova 60-70 cm. Brazde nakon sadnje treba odmah zatvoriti i povaljati glatkim valjkom. Njega estragona obuhvaća međuredno kultiviranje, okopavanje i prihranjivanje koje je potrebno obavljati nekoliko puta godišnje kako bi se osigurala rastresitost tla i zaštita od korova. Prvo međuredno kultiviranje i okopavanje treba obaviti u rano proljeće, a drugo 10 do 25 dana kasnije. Sljedeće se kultiviranje i okopavanje obavlja prema potrebi, a obavezno odmah nakon prve žetve. Za prihranjivanje se koriste dušična gnojiva, a prvo prihranjivanje treba obaviti čim biljke malo ojačaju. U ovom slučaju se koristi dušično gnojivo KAN u količini od 150 – 200 kg/ha. Drugo prihranjivanje se obavlja nakon prve žetve, a pritom se koristi ista količina gnojiva. Od štetočina se u uzgoju estragona mogu pojaviti žičnjaci (Elatiridae) koji uništavaju nadzemni dio biljke i korijen, dok se od bolesti javljaju hrđa koju uzrokuje gljivica Puccinia dracunculi, a nakon nje se može javiti i kloroza. Biljkama koje se uzgajaju u manjim količinama i na kojima se pojavi hrđa treba odstraniti lišće, iskopati ih, oprati korijenje i posaditi ih ponovno u uzgojnu posudu ili vrt.

   Berba

Estragon se u našim područjima godišnje može brati dva puta. Prva berba se obavlja krajem lipnja ili početkom srpnja, odnosno prije cvjetanja, a druga krajem rujna. Manja količina estragona uzgojena u vrtu može se skupljati tijekom toplih mjeseci, sve do jeseni. Sušenje se može obaviti prirodno ili u sušnicama. Sušenje na prirodan način traje dulje pa se može dogoditi da vršni dijelovi potamne. Estragon je bolje sušiti u sušnicama, jer se postiže bolja kvaliteta.

U prvoj godini intenzivnog uzgoja moguće je ostvariti prinos od 800 do 1100 kg/ha suhih nadzemnih dijelova biljaka, dok je u kasnijim godinama uzgoja moguće ostvariti i veći prinos – od 1500 do 2000 kg/ha suhog lista, odnosno 4000-6000 kg/ha suhog nadzemnog dijela biljke.

Francuski estragon (Artemisia dracunculus syn. A. d. var. Sativa)
izvor: www.plantea.com.hr/estragon/

Ruski estragon (Artemisia dracunculus inodora, syn. A. dracunculoides)
Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje
Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje
Prethodni članakJe li sustav krava-tele rješenje problema u govedarstvu?
Sljedeći članakKako uzgojiti kopar?
Avatar
Viši predavač na Visokom gospodarskom učilištu u Križevcima. Nositeljica je kolegija Ljekovito i aromatično bilje i suradnica na kolegiju Ukrasne biljne vrste u oblikovanju vrtova. Rođena je 28. ožujka 1969. godine u Koprivnici. Osnovnu školu i srednju poljoprivrednu školu završila je u Križevcima. Na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, smjer ratarstvo, diplomirala je 1997. godine. Poslijediplomski studij iz područja Bilinogojstva, smjer povrćarstvo, upisala je na istom fakultetu 2003. godine. Magistarski rad pod naslovom „Prinos i sadržaj biogenih elemenata ploda rajčice kao rezultat koncentracije NaCl-a u hranjivoj otopini“ obranila je 2008. godine na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Doktorsku disertaciju pod naslovom “Utjecaj supstrata i gnojidbe na rast, razvoj i kemijski sastav mirisave ljubičice (Viola odorata L.)“ obranila je 2013. Od 1997. godine zaposlena je u poljoprivrednom poduzeću „Jakšinić“ kao odgovorna osoba za promet zaštitnim sredstvima, a od 2003. godine na Visokom gospodarskom učilištu u Križevcima na radnom mjestu stručnog suradnika. Tijekom rada na Visokom gospodarskom učilištu radila u agrokemijskom laboratoriju i sudjelovala u izradi analiza tla, biljnog materijala i vina, te u izvođenju stručne prakse na ekonomiji Visokog gospodarskog učilišta. Akademske godine 2006./2007. sudjeluje u izvođenju vježbi i stručne prakse iz modula „Žitarice i zrnate mahunarke“, a od akademske godine 2008./2009. sudjeluje i u izvođenju vježbi iz modula „Poljoprivredna botanika“. Akademske godine 2006./2007., 2007./2008., 2008./2009., 2010./2011. sudjelovala u izvođenju vježbi iz kolegija „Aromatsko, ljekovito i ukrasno bilje“. Od 2011./2012. sudjeluje u izvođenju nastave na kolegiju Aromatsko, ljekovito i ukrasno bilje, a od 2012./2013. na kolegiju Hmeljarstvo i bobičasto voće. Od 2014./2015. nositeljica je kolegija Ljekovito i aromatično bilje i suradnica na kolegiju Ukrasne biljne vrste u oblikovanju vrtova. Osim navedenog sudjelovala je kao član povjerenstva na 60 završnih radova te bila mentor na 12 završnih radova. Temeljem sudjelovanja u istraživačkom radu do sad je objavila 14 znanstvenih i 6 stručnih radova. Sudjelovala je i u izradi te prezentiranju radova na 14 znanstvenih skupova s međunarodnim sudjelovanjem. Od prvih dana zaposlenja na Visokom gospodarskom učilištu bila je uključena u stručni i znanstveno-istraživački rad, a završetkom poslijediplomskoga studija uključena je i u rad na VIP projektu “ Unapređenje proizvodnje povrća korištenjem kalemljenih presadnica“. Trenutno radi na jednom VIP projektu „Korištenje kompostiranog biorazgradivog komunalnogotpada u održivoj poljoprivrednoj proizvodnji“ i jednom znanstvenom projektu „Taxonomy, Ecology and utilization of carob tree (Cerotonia siliqua L.) and bay laurel (Laurus nobilis L.)“. Izbor u nastavno zvanje višeg predavača proveden je u travnju 2015.