Estragon je višegodišnja biljka iz porodice glavočika (Asteraceae). Poznat je i pod nazivima kozalac, estragonski pelin ili zmijska trava. U početku se koristio u ljekovite svrhe, a razvojem klasične francuske kuhinje u 16. i 17. stoljeću proširila se njegova upotreba u kulinarstvu. Posebno su poznati francuski i ruski tip estragona. Francuski estragon, lat. Artemisia dracunculus syn. Artemisia dracunculus var. sativa je prošireniji u uzgoju, dok je ruski estragon Artemisia dracunculus syn. Artemisia dracunculus var. inodora, syn. Artemisia dracunculoides forma divljeg estragona, slabije arome, ali rastom viši.

Biljka je porijeklom iz Sibira, a danas je rasprostranjena u dijelovima Europe, Azije i Sjeverne Amerike. Višegodišnja je zeljasta biljka, snažnog i razgranatog korijenovog sustava koji se razvija iz podanka. Stabljika estrogena je razgranata i naraste do 150 cm visine.U donjem dijelu stabljike razvijaju se prizemne vriježe koje se razvijaju iz podanka i bijele su boje. Listovi su ugodnog aromatičnog okusa. Cvjetovi su dvospolni, mali, neugledni, žućkastozeleni i okrugli, a oprašuju se vjetrom. Na vrhovima grana cvjetovi su skupljeni u razgranatim metlicama. Biljka cvate od svibnja do srpnja i voli sunčane položaje. Plod je ahenija ili roška tamnosmeđe boje. Sjeme estragona je vrlo sitno i slabe je klijavosti.

Razmnožava se sjemenom i rizomima

Upotrebljava se kao začin i kao lijek

Estragon se uzgaja za proizvodnju lista (Dracunculi folium) i nadzemnog dijela biljke (Dracunculi herba).

Suhi nadzemni dio biljke sadrži 0,3 do 0,6 % eteričnog ulja. Eterično ulje (Dracunculi aetheroleum) je svijetlozelene boje karakterističnog mirisa i gorkog okusa. Ovisno o tipu i mjestu uzgoja, estragon može biti više ili manje aromatičan te različite gorčine. Francuski estragon je aromatičniji i sadrži više od 3 % eteričnih ulja koja sadrže oko 60 % estragola i 10 % anetola te manje količine felandrena i pinena. S druge strane, ruski estragon sadrži tek oko 0,1 % eteričnih ulja, čiji su sastojci sabinen, metil eugenol i elemicin. S obzirom na to da ruski estragon ne sadrži estragol, ima manje slatkast okus nego ova druga vrsta.

Pridonosi i zdravlju cjelokupnog kardiovaskularnog sustava jer njegovi aktivni sastojci sprječavaju pojavu embolije i tromboze unutar krvožilnog sustava. Upotrebljava se kao začin u prehrambenoj industriji, najviše u proizvodnji senfa i octa. Mladi nadzemni dijelovi estragona dodaju se kao pikantan začin kolačima, juhama, salatama i mesnim jelima, a služe i kao začin za mariniranje i usoljavanje. Estragon je dosta jak začin, a ako se koristi umjereno, pojačat će okus drugog bilja i dati mu ugodnu aromu. Osnovni je sastojak u francuskoj kuhinji, gdje se koristi u jelima od peradi, ribe i jaja.

Estragon je vrlo cijenjen začin, a posebno u francuskoj kuhinjiOLYMPUS DIGITAL CAMERA

Kako uzgojiti estragon?

Estragon kao višegodišnja kultura može se na istoj površini uzgajati 5-10 godina. Umjerenih je potreba za toplinom, ali treba izbjegavati zasjenjena mjesta. Podnosi golomrazice do -15 °C. Relativno je velikih zahtjeva za vlagom i potrebno ga je uzgajati u humidnim područjima. Najviše vlage treba pred cvatnju i nakon prve košnje. Estragon se može uzgajati na dubokim i plodnim tlima dobrog vodozračnog režima. Propusna, pjeskovita i nestrukturna tla kao i teška, vapnenasta nisu pogodna za uzgoj. Najbolje pretkulture su jednogodišnje leguminoze i gnojene okopavine iza kojih tlo ostaje čisto od korova i bogato hranivima. Obradu tla treba započeti odmah nakon skidanja prethodnog usjeva. Krajem rujna ili početkom listopada treba obaviti duboko jesensko oranje, a u proljeće predsjetvenu površinsku obradu tla. Ako površina za uzgoj nije bila prethodne godine gnojena stajskim gnojem, onda u jesen pri oranju treba primijeniti oko 50 t/ha zrelog stajskog gnoja. U osnovnoj se gnojidbi primjenjuje mineralno ili organsko mineralno NPK gnojivo (70-90 kg/ha fosfora, 120-140 kg/ha kalija i 70 kg/ha dušika) prije početka vegetacije. Estragon se razmnožava vegetativno (stolonima), a ruski tip generativno (sjemenom). Za proizvodnju stolona najbolje su biljke stare tri do četiri godine. Izbojci se otkidaju kad dostignu visinu od 30 do 40 cm (tijekom svibnja), a potom se čiste od nadzemnih drvenastih dijelova. Izbojci se režu na dužinu 15-20 cm i još istog dana sade. Na površini od jednog hektara može se dobiti 3000-5000 kg stolona. Mogući način razmnožavanja je i diobom korijena. Biljke se vade štihačom ili plugom, razdijele se na dijelove s adventivnim korijenjem i s minimalno dva pupa, od jedne biljke. Od jedne biljke može se dobiti 5-10 novih biljaka. Estragon se sadi u jesen ili u proljeće, u brazde duboke 10-12 cm na razmak između redova 60-70 cm. Brazde nakon sadnje treba odmah zatvoriti i povaljati glatkim valjkom. Njega estragona obuhvaća međuredno kultiviranje, okopavanje i prihranjivanje koje je potrebno obavljati nekoliko puta godišnje kako bi se osigurala rastresitost tla i zaštita od korova. Prvo međuredno kultiviranje i okopavanje treba obaviti u rano proljeće, a drugo 10 do 25 dana kasnije. Sljedeće se kultiviranje i okopavanje obavlja prema potrebi, a obavezno odmah nakon prve žetve. Za prihranjivanje se koriste dušična gnojiva, a prvo prihranjivanje treba obaviti čim biljke malo ojačaju. U ovom slučaju se koristi dušično gnojivo KAN u količini od 150 – 200 kg/ha. Drugo prihranjivanje se obavlja nakon prve žetve, a pritom se koristi ista količina gnojiva. Od štetočina se u uzgoju estragona mogu pojaviti žičnjaci (Elatiridae) koji uništavaju nadzemni dio biljke i korijen, dok se od bolesti javljaju hrđa koju uzrokuje gljivica Puccinia dracunculi, a nakon nje se može javiti i kloroza. Biljkama koje se uzgajaju u manjim količinama i na kojima se pojavi hrđa treba odstraniti lišće, iskopati ih, oprati korijenje i posaditi ih ponovno u uzgojnu posudu ili vrt.

   Berba

Estragon se u našim područjima godišnje može brati dva puta. Prva berba se obavlja krajem lipnja ili početkom srpnja, odnosno prije cvjetanja, a druga krajem rujna. Manja količina estragona uzgojena u vrtu može se skupljati tijekom toplih mjeseci, sve do jeseni. Sušenje se može obaviti prirodno ili u sušnicama. Sušenje na prirodan način traje dulje pa se može dogoditi da vršni dijelovi potamne. Estragon je bolje sušiti u sušnicama, jer se postiže bolja kvaliteta.

U prvoj godini intenzivnog uzgoja moguće je ostvariti prinos od 800 do 1100 kg/ha suhih nadzemnih dijelova biljaka, dok je u kasnijim godinama uzgoja moguće ostvariti i veći prinos – od 1500 do 2000 kg/ha suhog lista, odnosno 4000-6000 kg/ha suhog nadzemnog dijela biljke.

Francuski estragon (Artemisia dracunculus syn. A. d. var. Sativa)
izvor: www.plantea.com.hr/estragon/

Ruski estragon (Artemisia dracunculus inodora, syn. A. dracunculoides)
Postavi pitanje autoru klikom ovdje
Prethodni članakJe li sustav krava-tele rješenje problema u govedarstvu?
Sljedeći članakKako uzgojiti kopar?
Avatar
Viši predavač na Visokom gospodarskom učilištu u Križevcima. Nositeljica je kolegija Ljekovito i aromatično bilje i suradnica na kolegiju Ukrasne biljne vrste u oblikovanju vrtova. Rođena je 28. ožujka 1969. godine u Koprivnici. Osnovnu školu i srednju poljoprivrednu školu završila je u Križevcima. Na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, smjer ratarstvo, diplomirala je 1997. godine. Poslijediplomski studij iz područja Bilinogojstva, smjer povrćarstvo, upisala je na istom fakultetu 2003. godine. Magistarski rad pod naslovom „Prinos i sadržaj biogenih elemenata ploda rajčice kao rezultat koncentracije NaCl-a u hranjivoj otopini“ obranila je 2008. godine na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Doktorsku disertaciju pod naslovom “Utjecaj supstrata i gnojidbe na rast, razvoj i kemijski sastav mirisave ljubičice (Viola odorata L.)“ obranila je 2013. Od 1997. godine zaposlena je u poljoprivrednom poduzeću „Jakšinić“ kao odgovorna osoba za promet zaštitnim sredstvima, a od 2003. godine na Visokom gospodarskom učilištu u Križevcima na radnom mjestu stručnog suradnika. Tijekom rada na Visokom gospodarskom učilištu radila u agrokemijskom laboratoriju i sudjelovala u izradi analiza tla, biljnog materijala i vina, te u izvođenju stručne prakse na ekonomiji Visokog gospodarskog učilišta. Akademske godine 2006./2007. sudjeluje u izvođenju vježbi i stručne prakse iz modula „Žitarice i zrnate mahunarke“, a od akademske godine 2008./2009. sudjeluje i u izvođenju vježbi iz modula „Poljoprivredna botanika“. Akademske godine 2006./2007., 2007./2008., 2008./2009., 2010./2011. sudjelovala u izvođenju vježbi iz kolegija „Aromatsko, ljekovito i ukrasno bilje“. Od 2011./2012. sudjeluje u izvođenju nastave na kolegiju Aromatsko, ljekovito i ukrasno bilje, a od 2012./2013. na kolegiju Hmeljarstvo i bobičasto voće. Od 2014./2015. nositeljica je kolegija Ljekovito i aromatično bilje i suradnica na kolegiju Ukrasne biljne vrste u oblikovanju vrtova. Osim navedenog sudjelovala je kao član povjerenstva na 60 završnih radova te bila mentor na 12 završnih radova. Temeljem sudjelovanja u istraživačkom radu do sad je objavila 14 znanstvenih i 6 stručnih radova. Sudjelovala je i u izradi te prezentiranju radova na 14 znanstvenih skupova s međunarodnim sudjelovanjem. Od prvih dana zaposlenja na Visokom gospodarskom učilištu bila je uključena u stručni i znanstveno-istraživački rad, a završetkom poslijediplomskoga studija uključena je i u rad na VIP projektu “ Unapređenje proizvodnje povrća korištenjem kalemljenih presadnica“. Trenutno radi na jednom VIP projektu „Korištenje kompostiranog biorazgradivog komunalnogotpada u održivoj poljoprivrednoj proizvodnji“ i jednom znanstvenom projektu „Taxonomy, Ecology and utilization of carob tree (Cerotonia siliqua L.) and bay laurel (Laurus nobilis L.)“. Izbor u nastavno zvanje višeg predavača proveden je u travnju 2015.