Mukinja, (lat. Sorbus aria (L.) Crantz)  je vrijedna šumska voćkarica, ona je neizmjerno bogatstvo naših šuma te neizostavna karika u hranidbenom lancu. Poznata je i pod drugim nazivima: brašnava oskoruša, merala, muk i mukovnica. Mukinja samoniklo raste u šumama i šikarama i kao pojedinačno stablo. Sadi se i kao ukrasno drvo. Kod nas se ovo zdravo šumsko voće malo iskorištava. Ljudima treba dati na znanje koliko je vrijedno pa će se više iskorištavati.

Latinski sinonimi za mukinju suPyrus aria Ehrh., Crataegus aria L., Mespilus aria Scop., Aria nivea Host. Spada u red Rosales, porodica Rosaceae i rod Sorbus L. koji obuhvaća 80 – 100 vrsta. U nas dolazi 13 vrsta i podvrsta toga roda od kojih su neke posebno značajne (jarebika, oskoruša, brekinja i mukinja). Opisano je 6 vrsta s jestivim plodovima i 4 ljekovite vrste. Neke se vrste uzgajaju radi plodova, a neke kao ukrasne biljke. Plod je loptast i mesnat, vrlo lijep i daje biljkama posebnu dekorativnu vrijednost.

            Plodovi su ukusniji nakon mraza

Plodovi su kuglasti, crveni, 1 – 1,5 cm veliki, jezgričavi, s ostatkom čaške na vrhu, posuti su brojnim, sitnim, svijetlim lenticelama. Meso je žuto i brašnasto. Sadrže 2 – 4 sjemenke. Sjemenke su izdužene, crvenkastosmeđe, glatke, 6 – 7 mm dugačke i 3 mm široke. Dozrijevaju u kolovozu, rujnu i listopadu. Nakon dozrijevanja dugo ostaju na izbojcima te su ornitohorni (šire se s pomoću ptica). Sirovi plodovi su brašnjavi i bljutavi. Nakon prvog mraza postaju ukusniji, slatki i jestivi. Za jelo su vrlo ukusni, a mogu se jesti i osušeni. Od plodova se priprema kaša, a miješanjem s drugim voćem koriste se za pripravu kompota, želea, marmelada, sirupa, a od njih se mogu napraviti voćna vina i rakije. Nekada su ove plodove miješali s brašnom i pekli slatki kruh. U prezrelim mukinjama ima dosta invertnog šećera, zatim slobodnih kiselina (pretežno jabučne), vitamina C i karotena. Cijene se kao dobar izvor vitamina C. Ponekad se plodovi mukinje upotrebljavaju kao sredstvo protiv dizenterije te kao lijek kod kašlja i katara pluća.

 class=
Stablo mukinje

            Važne za ekosustav šuma                           

Plodovi mukinje imaju višestruku važnost u šumskim ekosustavima. Izvanredno su važne za stabilnost šuma jer su sastavni dio genskog bogatstva naših šuma, nezamjenjiva karika u hranidbenom lancu za niz vrsta od mikroorganizama, kukaca, ptica, glodavaca i velikih biljojeda do velikih grabežljivaca (lisica, osim mesa, rado jede šumsko voće, kao i smeđi medvjed koji se uglavnom hrani biljnom hranom).

Doprinose i biološkoj raznolikosti sastojina, služe kao potpora glavnim vrstama drveća i poboljšavaju kvalitetu tla. Mukinje se često sade kao zaštitni šumski pojas (poljozaštitni, snjegozaštitini, vodozaštitini i antierozijski); pogodne su za vjetrobrane pojaseve, kao pomoćna vrsta u plantažama četinjača i listača, za pošumljavanje područja černozema i za podstojnu etažu u sastojinama bora i hrasta na svježim i vlažnim tlima. Blagotvoran je učinak mukinje u urbanim sredinama na kvalitetu zraka zbog brzine taloženja štetnih čestica.

Poznata je činjenica kako su se u doba gladi puno koristili plodovi mukinje za prehranu. Djeca bi se penjala na stabla i konzumirala velike količine plodova bez nuspojava. Osušene i samljevene mukinje, koje imaju brašnastu teksturu, dodavale bi se pšeničnom brašnu zbog nedostatka istoga, a kruh bi dobivao lijepu boju, okus i miris.

 class=
Nakon mraza plodovi mukinje postanu ukusniji
 class=
Sjemenke mukinje

Svake 4 godine dobar urod mukinje

Prema istraživanjima, dobar urod stabala mukinje u Republici Hrvatskoj događa se u intervalima od svake četiri godine. Najbolji urodi stabala mukinje zabilježeni su 2003. i 2007. godine, a prosječan broj punih sjemenki u plodu u tom periodu iznosio je 1,1 komada. Najveći broj sjemenki u plodu mukinje dobiven je u godinama najboljeg uroda što upućuje kako sjeme mukinje za potrebe rasadničke proizvodnje sadnica treba sakupljati isključivo u godinama s obilnim urodom. Sadnice mukinje u rasadniku pokazuju najmanju otpornost spram biotskih i abiotskih čimbenika. Na osnovu istraživanja visinskog rasta i prirasta sadnica mukinje u rasadniku, predlaže se uzgoj u sijalištu samo jednu vegetaciju bez podrezivanja korjenskog sustava.

 class=
Mukinja u proljeće

Prethodni članakNovi štetnik u RH – fikusov štitasti moljac
Sljedeći članakPčelinji otrov je lijek!
izv. prof. dr. sc. Damir Drvodelić
Docent na Zavodu za ekologiju i uzgajanje šuma Šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Uža specijalnost: sjemenarstvo i rasadnička proizvodnja šumskih voćkarica, pošumljavanje, arborikultura i rasadnička proizvodnja ukrasnoga bilja. iIv.prof.sc. Damir Drvodelić, dipl. inž. šum. rođen je u Zagrebu 08.06.1974. godine. Osnovnu i srednju elektrotehničku školu, smjer elektroenergetika, završio je u Velikoj Gorici. Nakon mature 1993. godine upisuje studij šumarstva na Šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Diplomirao je u prosincu 1999. godine na kolegiju Zaštita prirode sa temom «Ekološki i prostorni značaj Turopoljskog luga». Od 15. ožujka 2002. godine zaposlen je na Šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu u Zavodu za ekologiju i uzgajanje šuma kao znanstveni novak. Godine 2010. obranio je disertaciju pod naslovom „Značajke sjemena i rasadnička proizvodnja nekih vrsta roda Sorbus L.“ U okviru nastavnih aktivnosti sudjeluje u izvođenju vježbi i terenske nastave iz kolegija Osnivanje šuma, Uzgajanje šuma posebne namjene, Njega i održavanje arborikultura, Arborikultura i Rasadnička proizvodnja ukrasnog drveća. Objavio je samostalno ili kao suautor tridesetak znanstvenih i stručnih radova, te sudjelovao na brojnim znanstveno-stručnim skupovima i radionicama u zemlji i inozemstvu. Autor je sveučilišne znanstvene monografije „Oskoruša: važnost, uporaba i uzgoj“ te tri poglavlja u knjigama. Bio je voditelj jednog domaćeg znanstvenog projekta i suradnik na brojnim domaćim znanstvenim projektima. Član je Hrvatskog šumarskog društva, ogranka Zagreb, Međunarodne organizacije za ispitivanje sjemena (ISTA) i Hrvatske udruge za arborikulturu (HUA).