Purica s mlincima , pa onda štrukli. A gdje “stanuje” taj zagorski puran? Mnogo tih pernatih ljepotana “šepuri se” u Slivonja jarku, u općini Krapinske toplice, na OPG-u Slivonja. Tamo je ‘Puran zagorskih brega’. Slivonje ga uzgajaju tradicionalnim načinom već 50 godina. Ti purani jedinstvenog sivog soja okitili su se raznim odličjima i plaketama na regionalnim i državnim smotrama i natjecanjima u uzgoju peradi. Tradicionalni način uzgoja zagorskog purana jamči izvornost, rast u skladu s prirodnim ritmom, ispašu na otvorenom i hranidbu domaćim žitaricama.

Na gospodarstvu obitelji Slivonja ne samo da se uzgajaju purani “po starinski”, nego se i na tradicionalan način živi, hrani i radi. Uz redovne poslove u kojima su mlađi članovi obitelji zaposleni, svi zajedno bave se uzgojem domaćeg zagorskog purana, krava i kokoši. Na njihovom obiteljskom stolu često su štrukli i bučnica, domaći kruh od bijele autohtone kuruze, domaće kobasice i tvrdi sirevi, domaći sir s vrhnjem, ukiseljeni patlidžani, te domaći džemovi od kupina i malina, uz najfinijiu svježu jabučnicu i vino.

I tako sada, s puricom, mlincima i štruklima, Zagorci imaju cijeli ručak od glavnog jela do slastice zaštićenog oznakom zemljopisnog porijekla. Mnogi će za Božić krenuti Slivonjama po puricu.

Zagorski puran – simbol kvalitete

Taj geografski zaštićen zagorski puran ima i englesku priču. To je pismo Winstona Churchilla u kojem zahvaljuje braći Schiketanz na zagorskom puranu koji je u to vrijeme bio obvezan na božićnom stolu imućnih Engleza. Zagorski puran je nekada, više nego danas, bio pojam za kvalitetno pureće meso, a novim naraštajima malo je poznato da je središte otkupa i distribucije zagorskih purana bilo u Zlatar Bistrici. Upravo je zbog toga puran glavno obilježje grba te općine. Sve je počelo 1918. godine, nakon završetka I. svjetskog rata kad su demobilizirani austrougarski pukovnici braća Bernard i Karl Schiketanz odlučili svoju otpremninu uložiti u trgovačko društvo za promet poljoprivrednim proizvodima, prije svega jajima. Za sjedište svoje tvrtke “Jajex” odabrali su Zlatar Bistricu. Godine 1921. braća su s partnerima otkrila zanimljivu mogućnost, masovni izvoz zagorskih purana u Englesku.

Posao se ubrzo uhodao, pa su u razdoblju od 1. studenoga do 1. prosinca dnevno na posebnim rampama zlatarbistričke željezničke stanice otpremana dva do četiri vagona purana. Godine 1939. posao je dosegao svoj maksimum s deset vagona dnevno. Na tom je poslu, što stalno, što sezonski, zaposleno bilo oko dvije stotine radnika. Hoće li taj Puran Zagorec krenuti ponovno u svijet ovisi o Slivonjama i drugim uzgajivačima te ponosne i lijepe ptice.

Obitelj Slivonja

Sve stručne tekstove objavljene u Gospodarskom listu u razdoblju od 2015. do 2019. godine čitajte i u našoj Digitalnoj kolekciji koju možete naručiti ovdje

Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje
Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje