Šljiva (Prunus domestica L.) je jedna od najraširenijih vrsta voćkarica na području Jugoistočne Europe. Zbog svojih plodova kultivira se već stoljećima. Postoje dvije velike skupine sorata šljiva: šljive europskog podrijetla i šljive japansko–kineskog podrijetla. Izvorne vrste ovih dviju skupina sorata su potpuno različite. Europska šljiva potječe s Kavkaza i zapadne Azije odakle je prvo dospjela u Grčku, a zatim se proširila i diljem većeg dijela umjerene zone. Među europskim sortama ima stranooplodnih, djelomično samooplodnih i samooplodnih sorata. Japansko–kineske sorte vode podrijetlo od jedne vrste divlje šljive koja raste u Kini. Njihov je uzgoj bio poznat oko 300. godine prije Krista. Cvatu ranije od europskih, a i osjetljivije su na hladnoću pa se mogu uzgajati samo u mediteranskom području. Japansko–kineske sorte su stranooplodne, a među njima postoje i sorte koje se ne mogu međusobno oploditi.
Uvjeti za uzgoj
Šljiva najbolje uspijeva u umjereno kontinentalnoj klimi sa
srednjom godišnjom temperaturom od 9 do 11 °C. Srednja temperatura zraka u
lipnju, srpnju i kolovozu trebala bi biti između 18 i 20 °C, a godišnja
količina padalina bi između 700 i 1000 mm. Ako se u razdoblju od 20 do 30 dana
nakon cvatnje pojavi suša, dolazi do jakog otpadanja zametnutih plodova. Stoga
je za uspješan uzgoj šljive za tržište nužno natapanje u gotovo svim područjima
uzgoja jer se u posljednje vrijeme sve više pojavljuje manjak padalina i
povećana temperatura zraka tijekom vegetacije kao posljedica klimatskih
promjena.
Podloge za šljivu
Kao generativna podloga za šljivu u Hrvatskoj se često rabi džanarika. Odlikuje se velikom genetskom raznolikošću, tako da se u literaturi navodi da postoji više od 300 tipova. Nema dobru podudarnost sa sortama ruth gerstetter, californian blue, stanley i dr. pa njih ne bi trebalo cijepiti na džanariku. Slabo podnosi teška i vlažna tla i ima veliku bujnost pa nije za manje okućnice. Opasan virus šarke šljive, koji je gotovo uništio mnoge šljivike u Hrvatskoj, ne prenosi se sjemenom pa se generativne podloge mogu upotrebljavati bez veće opasnosti, pazeći da nakon nicanja sjemenjaka ne dođe do napada lisnih uši koje prenose virus s oboljelih stabala.
Od bujnijih vegetativnih podloga preporučljiva je INRA Marianna 8.1 koja je podudarna s velikim brojem europskih i japansko–kineskih sorata šljiva i prilagodljiva je različitim tipovima tla. Srednju bujnost imaju podloge GF 43, INRA Julijana GF 655–2, i St. Julien A. Nažalost, dvije posljednje podloge tjeraju korijenove izdanke, a St. Julien A ne podnosi veću količinu fiziološki aktivnog vapna. U novije se vrijeme javljaju podloge Jaspi, Fereley i dr. o kojima je teško davati preporuke jer nisu dovoljno istražene u ekološkim uvjetima Hrvatske. Odlikuju se dobrom podudarnošću ne samo sa šljivom nego i drugim koštičavim voćkama, što im povećava vrijednost.
Uzgojni oblici za šljivu i rezidba za pojedini uzgojni oblik po godinama
…
Popravljena pramida
…
Vretenasti grm
…
Rodni izbojci šljive
…
Preporuke za rezidbu
Rezidba na oblik
…
Rezidba na rod
…
Sorte šljive
…
Gnojidba
…
Berba i skladištenje plodova
…
Zaštita šljiva od uzročnika bolesti i štetnika
…
Najvažniji uzročnici bolesti šljiva i zaštita od njih
…
Koji su uzgojni oblici šljive te kako se pojedini uzgojni oblik orezuje u kojoj godini, koji su rodni izbojci šljive te kako se obavlja rezidba na rod i oblik ovisno o tome kojoj skupini pripada pojedina sorta saznajte u nastavku priloga kojeg cijelog možete pročitati u tiskanom izdanju Gospodarskog lista br. 4/2020. U prilogu na 15 stranica saznajte detaljno i o desetak najpoznatijih sorata šljive, gnojidbi, berbi i skladištenju plodova, kao i o načinima zaštite šljiva od najvažnijih uzročnika bolesti i štetnika koji čine velike ekonomske štete u šljivicima. Autori priloga su prof. dr. sc. Tomislav Jemrić, Marko Vuković, mag. ing. agr. i mr. sc. Milorad Šubić
 je jedna od najraširenijih vrsta voćkarica na području Jugoistočne Europe.){kind=link}