Biostimulatori su fiziološki aktivne tvari i mikroorganizmi izvedeni iz prirodnih ili bioloških izvora, koji biljkama u malim količinama pomažu u rastu i razvoju ; zajedničkim djelovanjem, njihove komponente međusobno utječu na sustav tlo-biljka-korijen te na kraju krajeva pojačavaju ,,imunitet” biljaka. U uzgoju povrtnih i biljnih kultura oni imaju veliku ulogu kod presadnica u zaštićenom i na otvorenom prostoru. Sami po sebi nisu hranive tvari, ali potiču rast i razvoj biljaka tijekom životnog ciklusa, od klijavosti sjemena do zrelosti biljke.

Primjena biljnih biostimulatora u uzgoju povrća

Kad se biljni biostimulatori primjenjuju na biljke, ili u rizosferu, utječu na poboljšanje asimilacije, uporabe i translokacije hranjivih tvari. S time se smanjuje gubitak hranjivih tvari u okoliš, poboljšava učinkovitost metabolizma zbog povećanja prinosa i kvalitete usjeva te povećava tolerantnost na abiotske stresove i učinkovitije se koristi voda. Također, biostimulatori poboljšavaju fizikalno-kemijska svojstva tla potičući razvoj mikroorganizama u tlu.

Rizosfera obuhvaća zonu tla uz korijen biljke što uključuje tkivo i samu površinu korijena koja je pod njegovim izravnim utjecajem. Također predstavlja područje odvijanja složenih interakcija između mikroorganizama, biljaka i tla.

Danas je tržište bogato raznim biološkim preparatima iako postojeća zakonska regulativa u Hrvatskoj zasebno ne regulira takve preparate. Trenutno je na snazi Zakon o gnojivima i poboljšivačima tla (NN 163/03, NN 40/07, NN 81/13 i NN 14/14) koji u samo jednoj stavci spominje takve preparate kao tvari dodane u tlo s osnovnom namjenom poboljšanja fizikalnih i/ili kemijskih svojstava i/ili biološke aktivnosti tla. U Zakonu nije naveden utjecaj biostimulatora na samu fiziologiju bilja. Osim toga, biostimulatori nemaju izravan utjecaj na štetnike pa stoga ne ulaze u regulatorni okvir pesticida.

Smanjivanje upotrebe gnojiva

Najnoviji trendovi u proizvodnji povrća vode ka smanjivanju upotrebe gnojiva, pogotovo pojedinačnih dušičnih gnojiva. Velike količine dušičnih gnojiva mogu imati štetan utjecaj na okoliš, primjerice otjecanje nitrata u vode može povećati efekt staklenika emisijama dušikova oksida. Smanjenje upotrebe gnojiva moguće je u slučaju efektivnijeg korištenja hraniva od strane biljke jer je poznato da biljke ne iskoriste sva dostupna hraniva u mediju u kojem rastu. Smanjenje primjene gnojiva na otvorenom polju i u hidroponskom uzgoju, gdje je poseban naglasak na zaštiti okoliša, moguće je upotrebom biostimulatora.

Danas se biostimulatori obično koriste folijarno za hortikulturne usjeve kao prirodne i sigurne tvari. Isto tako, dokazano je da se primjenom biostimulatora povećava ukupan sadržaj dušika u listu i stopa fotosinteze te se povećava koncentracija biljnih pigmenata, ponajviše klorofila. Neki biostimulatori također mogu potaknuti endofitske i ne-endofitske bakterije, kvasce i gljivice da proizvode tvari koje će biti od koristi biljkama. Primjenom biostimulatora, osim što se može povećati prinos i smanjiti stres u slučaju nepovoljnih temperatura, smanjuju se štetne posljedice kod suša, smrzavanja, mehaničkih i kemijskih oštećenja kao i kod virusnih infekcija.

Mnoga dosadašnja istraživanja sugeriraju kako se kombiniranjem nekoliko biljnih biostimulatora može postići bolji učinak nego njihovom pojedinačnom primjenom. Budući da su učinci biostimulatora specifični za vrste i proizvode, što se zna o jednom biostimulatoru ili o jednoj biljnoj vrsti ne vrijedi isto i za drugi biostimulator ili biljnu vrstu. Kako bi se dobilo i osnovno i primijenjeno znanje o učinkovitosti biostimulatora za određene biljne vrste, potrebno je provoditi opsežna istraživanja s raznim proizvodima, tretmanima, fazama rasta itd. To znači da se rezultati istraživanja navedeni u ovom članku ne moraju ponoviti u nekim drugim uvjetima.

Preslica je u sastavu nekih biostimulatora

Podjela biostimulatora

Biostimulatori su niz godina bili slabo definirani, a njihova primjena je promatrana sa sumnjom zbog njihove zajedničke prirode i poteškoća u određivanju pozitivnog djelovanja određenih specifičnih komponenti. Stoga je odabir odgovarajućeg biostimulatora i njegovog djelovanja te poznavanje vremena primjene od posebnog značaja. Biostimulatori koji sadrže huminske kiseline, aminokiseline, proteine, peptide, polisaharide i vitaminske komplekse, aktivno pomažu kod razvoja korijena te povećavaju otpornost korijena u slučaju tla tretiranog pesticidima ili zaslanjenog tla. Folijarni biostimulatori na bazi aminokiselina (prolin i triptofan) pojačavaju fotosintetsku aktivnost biljke, pomažući brzo prevladavanje usporenog rasta koji je uzrokovan nepovoljnim uvjetima okoline. Biostimulatori koji sadrže glukozide (energetski faktor rasta) i aminokiseline (arginin i asparagin) stimuliraju razvoj korijena. Ova grupa biostimulatora ima poseban značaj jer se mogu primijeniti od faze sjetve pa do prije presađivanja i poslije presađivanja. Kako je opasnost od propadanja biljke najveća kod presađivanja, ovi preparati stimuliraju stvaranje novih izdanaka korijena i korjenovih dlačica te pomažu bržem oporavku biljaka od stresa izazvanog presađivanjem.

Biostimulatori se dijele prema fiziološkoj aktivnoj tvari, a to su humusne tvari (huminske i fulvo kiseline), proteinski hidrolizati i aminokiseline, ekstrakti morskih algi te mikrobiološki inokulanti (mikorizne gljivice, Trichoderma sp., rizobakterije koje potiču rast biljaka).

Humusne tvari

Proteinski hidrolizati i aminokiseline

Zaštitni učinak biostimulatora Megafola

Ekstrakti algi imaju brojna djelovanja

Mikrobiološki inokulanti

Pregled nekih biljnih biostimulatora dostupnih na hrvatskom tržištu

Što su humusne tvari, koja je njihova uloga i utjecaj na biljku i tlo; što su proteinski hidroizolati, a što aminokiseline te na koji način utječu i stimuliraju rast biljke; koliko je sigurna upotreba proteinskih hidorizolata; kako biostimulator Megafol djeluje na biljke i na kojim biljkama ima najbolji učinak; jesu li ekstrakti morskih algi doista snažni biostimulatori te kako djeluju na tlo i biljku; koje biostimulatore na bazi algi upotrijebiti; što su mikrobiološki inokulanti, koji je njihov utjecaj i na koji se način koriste te pregled biljnih biostimulatora dostupnih na hrvatskom tržištu saznajte u nastavku priloga kojega cijelog možete pročitati u tiskanom izdanju Gospodarskog lista br. 6/2020.

Sve stručne tekstove objavljene u Gospodarskom listu u razdoblju od 2016. do 2020. godine čitajte i u našoj Digitalnoj kolekciji koju možete naručiti ovdje

Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje
Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje
Prethodni članakDubrovačka ljuta naranča – simbol juga
Sljedeći članakDo bolje kvalitete i većih prinosa upotrebom biostimulatora tvrtke Pro-eco
izv. prof. dr. sc. Božidar Benko
Docent na Agronomskim fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Uža specijalnost: zaštićeni prostori (plastenici i staklenici), konvencionalni i hidroponski uzgoj povrća u zaštićenim prostorima. Božidar Benko rođen je 1977. Dodiplomski studij završava 2001. godine. Iste godine se zapošljava kao znanstveni novak u Zavodu za povrćarstvo Agronomskog fakulteta. Kao suradnik, sudjeluje u znanstvenim i stručnim projektima vezanima za hidroponski uzgoj povrća. Magistarski rad je obranio 2005., a doktorsku disertaciju 2009. godine. U znanstveno-nastavno zvanje docenta izabran je 2012. godine. Koordinator je četiri modula na preddiplomskim i diplomskim studijima Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Pod njegovim mentorstvom dosad je izrađeno i obranjeno 40 diplomskih i završnih radova. Aktivno je sudjelovao na osamnaest međunarodnih i tri nacionalna znanstvena skupa, s cjelovitim radovima ili njihovim sažecima, a dosad je kao autor i koautor objavio 50-ak znanstvenih i stručnih radova. Član je International Society for Horticultural Science, Znanstveno se usavršavao na Mediterranean Agronomic Institute of Bari (CIHEAM-MAIB), a stručno u Izraelu.