Zbog dugačkog i elegantnog vrata te gracioznog i dostojanstvenog držanja na kopnu i na vodi, labudolika guska spada u ljepše članove obitelji gusaka. Smatra se da potječe od istočnoazijske divlje labudolike guske (Anser cygnoides) koja se gnijezdi na Dalekom istoku, Mongoliji i sjevernoj Kini.

U Europu je stigla u 16. i 17. stoljeću, a ubrzo nakon toga bijeli doseljenici donijeli su je u Sjevernu Ameriku. Za razliku od većine drugih pasmina gusaka, u labudolike guske postoji nekoliko različitih tipova, stoga je ona u nekim područjima poznata i po drugim imenima. Od svog divljeg pretka domaća sivosmeđa forma ne razlikuje se u boji, nego po velikoj tamnoj kvrgi nad kljunom koja je izraženija u gusana i povećava se s godinama. U mladih ptica izbočina na čelu postaje dovoljno izražena u dobi od 6 do 8 tjedana, tako da se može pouzdano koristiti za prepoznavanje spola. Pored sive boje, labudolika guska pojavljuje se i u bijeloj boji perja. Bijela forma ima plave oči, čisto bijelo perje, narančastocrveni kljun, kvrgu i noge. Dok je paperje guščića bijelih europskih pasmina uglavnom sive boje sa žutom podlogom, u labudolikih guščića bijelog soja ono je svijetložuto. Kod zrelih ptica sive forme, oči su smeđe, kljun je crn, a noge smeđenarančaste ili tamnonarančaste. To je guska manjeg tijela, elegantnog izgleda s kratkim, cilindričnim, kompaktnim i visoko podignutim torzom bez nabora kože na donjem dijelu trbuha. Dugačak graciozan vitak vrat je lučno savijen i susreće se s tijelom pod kutom od 45 stupnjeva. Izdužena glava je visoka, čelo i gornja linija ravni, obrazi uski i ravni. Srednje dugi, relativno uzak kljun spaja se u gornjoj liniji sa zaobljenom kvrgom koja slijedi liniju čela. Stav mužjaka je obično više okomit u odnosu na ženku i drži glavu uspravno s kljunom prema gore. Rep drži visoko, što je pokazatelj njegove dobre vitalnosti. Ženki je svojstven više horizontalan stav, a glavu drži ravno ili neznatno usmjerenu prema dolje. Njezin trbuh je umjereno pun, ali nema masnih nabora, osim tijekom sezone polaganja jaja kada može razviti jedan nabor. Spolno zreli mužjak teži 4,5 do 5,5 kg, a ženka 3,5 do 4,5 kg.

Najbolja nesilica među guskama

Temperament labudolikih gusaka može biti prilično različit među pojedinim uzgojnim linijama, premda kao i kod drugih domaćih gusaka način držanja i postupanje s njima određuje njihovu narav. Valja biti oprezan s gusanima kad guska sjedi na jajima, jer oni u tom razdoblju znaju biti posebno napasni za posjetitelje. Za one koji traže ‘psa čuvara’ u svom dvorištu s peradi, labudoliki gusani su izvrstan izbor. Ne samo zbog svoje agresivnosti nego i radi bučnog glasanja koje će danju i noću upozoravati ako se uoči prijetnja od uljeza.

Labudolika guska je vrlo plodna i smatra se najboljom nesilicom među guskama, ali nije osobito pogodna za proizvodnju mesa. Obično tijekom razdoblja nesivosti polaže između 40 i 60 jaja. No, postoje izvještaji o linijama koje nesu do 100 jaja. Njezina sezona nesenja traje oko pet mjeseci (od veljače do kraja lipnja). Jaja su uglavnom bijele boje, a prosječna težina iznosi 120 g. Zbog velike nosivosti instinkt sjedenja na jajima i vođenje guščića u većine gusaka nije sačuvan. No, i među njima postoje iznimke koje se pouzdano razmnožavaju.

Labudolika guska

Guska položi oko 12 do 15 jaja na kojima čvrsto sjedi 28 do 32 dana. Općenito, takve životinje su otporne na klimatske utjecaje i dobro se rasplođuju. Kad je guska spremna za sjedenje na jajima napravit će gnijezdo iz svega što je dostupno, tako da možete osigurati slamu i drugi materijal na mjestu pogodnom za inkubiranje jaja. Kutija za gniježđenje treba biti duljine 100 cm, širine 60 cm i visine 50 cm. Labudolika guska je prikladna za mala gospodarstva, pod uvjetom da ima slobodan pristup većem pašnjaku i vodi za kupanje jer ona kao tipična pašna životinja koja jede mnogo trave i drugih zeljastih biljaka, od proljeća do jeseni namiruje svoje potrebe za hranom na dobro osmišljenom travnjaku. Poznata je izjelica zelene hrane i može se prema potrebi puštati u vinograde, voćnjake, nasade jagoda, duhana i druge usjeve da suzbija korove. Iako ima duga krila, njezina sposobnost letenja je ipak ograničena. Ove guske su otporne na klimatske utjecaje i bolesti. Radoznale su i oprezne, živahnog temperamenta, a u pogledu smještaja su nezahtjevne, jedino u slučaju jačeg mraza preporučljivo je imati suhi izolirani objekt. Vrlo su aktivne noću i mogu dobro vidjeti u mraku. Ako im dopustite, ostat će cijele noći na otvorenom. Jednom mužjaku dodjeljuju se najviše četiri ženke. Osim svoje domovine, oduvijek su imale samo marginalnu ulogu u proizvodnji mesa ili perja u usporedbi s drugim pasminama gusaka. No, vrijedno je spomenuti tamno, vrlo ukusno meso ovih gusaka. U odnosu na ostale pasmine postoji manja količina masti u mesu.

Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje
Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje
Prethodni članakKako uzgajati mušmulu i oskorušu?
Sljedeći članakKokosnjača
Avatar
Stručni suradnik u Gospodarskom listu od 1999. godine. Bavi se avikulturom, ornitologijom i problematikom održivog razvoja. Rođen je 1962. godine u Zagrebu. Praktično i teoretski bavi se avikulturom, ornitologijom i problematikom održivog razvoja. Na tu temu je od 1987. godine do danas objavio više od 250 članaka i nekoliko stotina fotografija u raznim časopisima i dnevnom tisku. U Gospodarskom listu piše od 1999. godine. Autor je dvije knjige o papigama i koautor Zelene knjige izvornih pasmina Hrvatske. Godine 1984. postao je suradnikom Zavoda za ornitologiju HAZU a 1996. dobiva međunarodni certifikat za dizajn bioloških cjelina.