Posljednjih godina svjedoci smo sve izraženijih klimatskih promjena, a voćari se svake vegetacijske sezone susreću s novim izazovima posebno što se tiče vremenskih prilika. Stoga je znanje o načinu života i funkcioniranju voćaka neophodno kako bi voćkama mogli pomoći i ublažiti te stresove, a istovremeno osigurati i zadovoljavajuće prirode odnosno dobru kondiciju voćke za iduću godinu. S obzirom na cijelu trenutnu situaciju u našoj domovini, ali i svijetu, vezanu uz COVID-19, pojavom niskih temperatura i ovakvim varanjem vremenskih prilika, ovo će biti još jedna izuzetno teška sezona za naše voćare, a ponuda domaćeg voća bit će upitna.

Voćke kao višegodišnje vrste prolaze kroz razne faze životnog i godišnjeg ciklusa koje su ključne za njihov normalni rast. Godišnji ciklus karakterizira razdoblje vegetacije i razdoblje mirovanja, a njihova izmjena je usko vezana s aktivnošću hormona i vremenskim prilikama.

Kako se „stvara“ otpornost voćke na niske temperature?

U vegetaciji su značajni hormoni rasta ili promotori (auksini, citokinini i giberelini), a ključni hormoni mirovanja (dormeni) su etilen i apscizinska kiselina. Promotori pri ulazu i izlazu iz mirovanja djeluju na slabiju otpornost voćaka na hladnoću i niske temperature, dok djelovanje dormena ima suprotnu ulogu.

Upravo zbog neuobičajenih vremenskih prilika krajem prošle vegetacije – duge i tople jeseni, kao i produljene berbe, voćke su već nespremno ušle u „zimu što se je moglo loše odraziti na  diferencijaciju cvjetnih pupova (nevidljiva promjena unutar pupova koji iz vegetativne faze prelaze u generativnu fazu). Uz to treba spomenuti da je i prošla vegetacijska sezona bila specifična po mnogočemu. U nekim intenzivnim voćnjacima prirodi su bili dobri, međutim zbog nekih tehničkih problema (npr. manjak radne snage u berbi), kao i tople jeseni, berba plodova nekih voćnih vrsta (npr. jabuka) značajno se produljila. To je usporilo ulazak voćaka u mirovanje iz razloga što je bila veća produkcija giberelina u sjemenkama, pa time dormeni nisu mogli otpočeti svoje djelovanje (ranijim odstranjenjem mjesta sinteze giberelina otpornost je povećana). Uz to prirod je dosta i iscrpio voćke (posebno ako nisu redovito njegovane, a posebno prihranjivane).

U ekstenzivnim nasadima došlo je do izostanka priroda, što zbog izuzetno rodne 2018. godine (posljedica alternativna rodnost), što zbog loših vremenskih prilika na početku ili tijekom vegetacije. Stoga je u 2019. godini prirod gotovo potpuno izostao ili je bio vrlo nizak, a bio je izražen jak vegetativni rast.

Dulje razdoblje povišenih temperatura tijekom jesenskih mjeseci, neadekvatna berba u intenzivnim voćnjacima i izražen vegetativni rast u ekstenzivnim voćnjacima, rezultiraju duljim zadržavanjem lišća, pa su voćke dugo aktivne i ne steknu dobru kondiciju za povećanu otpornost na niske temperature.

Štete od ranoproljetnog mraza

U različitim dijelovima naše zemlje došlo je do smrzavanja cvjetnih pupova, cvjetova u različitim fenofazama ili tek zametnutih plodova. Najviše su stradale koštičave voćne vrste koje inače prve procvatu (marelica, breskva, šljiva, ponegdje i trešnja), zatim kruška, neke jagodaste vrste (borovnica, jagoda), a i druge. Kod vrsta koje su prolistale, mladi listići su posmeđili ili poprimili tamniju boju. Stupanj oštećenja prvenstveno ovisi o sorti, kao i fenofazi u kojoj su se voćke trenutno nalazile. Najviše je došlo do smrzavanja potpuno otvorenih cvjetova i tek zametnutih plodova, dok je kod nekih vrsta došlo i do oštećenja pupova koji još nisu krenuli, iz razloga što je hladna fronta trajala nekoliko dana i bila je praćena hladnim sjevernim vjetrovima koji još dodatno pothlađuju tkivo.

Kako prepoznati i uočiti štete od mraza i kako pomoći voćkama da se oporave možete pročitati u cjelovitom članku u tiskanom izdanju Gospodarskog lista u broju 7 od 15. travnja 2020.

Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje
Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje
Prethodni članakStiže pomoć hrvatskim ribarima, prerađivačima i školjkarima
Sljedeći članakCijene hrane bit će pod snažnim utjecajem potražnje i pada gospodarstva!
Avatar
Docentica na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Uža specijalnost – Voćarstvo: Uvjeti i tehnologije uzgoja voća, građa, svojstva i kvaliteta plodova, očuvanje starih sorata voća. Rođena je 16.08.1979. godine u Brežicama. Diplomirala je na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 2002. godine, a od 2003. godine zaposlena je na Zavodu za voćarstvo. Doktorski rad obranila je 2009. kada je izabrana u zvanje znanstvenog suradnika. U zvanje docenta izabrana je 2010. godine, a u zvanje višeg znanstvenog suradnika 2012. godine. Znanstveni interesi vezani su uz sustave i tehnologije uzgoja voća, građu, svojstva i analize plodova, kvalitetu plodova, oksidativni stres plodova, prikupljanje i očuvanje starih sorata voća i dr. Od 2011. godine voditelj je laboratorija Zavoda za voćarstvo. Aktivno sudjeluje u nastavi na Agronomskom fakultetu: kao koordinator modula: 'Voćarstvo' (preddiplomski studij), 'Primijenjene tehnologije uzgoja voća' i 'Ukrasne voćne vrste' (diplomski studij) 'Pomotehnika i kvaliteta ploda' (doktorski studij), a suradnik je na još nekoliko modula ('Osnove uzgoja drvenastih kultura', 'Voćarstvo 1', 'Uvod u hortikulturnu terapiju'). Do sada je bila voditelj 14 diplomskih i 4 završna rada te član povjerenstva 42 diplomska i 23 završna rada. Suradnik je na dva europska projekta: 1) IPA projekt: „Izobrazba kao priprema za posao u ukrasnoj hortikulturi“ (2013-2015) i 2) LIFE + projekt: „Low pesticide IPM in sustainable and safe fruit production“ (2014-2017). Bila je voditelj jednog nacionalnog znanstvenog projekta te je sudjelovala kao istraživač na dva znanstvena projekta, dva tehnologijska projekta te većem broju istraživanja iz područja voćarstva: Ima objavljenih 6 radova a1 skupine, 14 objavljenih radova a2 skupine, te 5 radova a3 skupine. Kao autor/koautor prezentirala je 29 radova na znanstvenom-stručnim skupovima (domaćim i međunarodnim). U razdoblju od 2004-2007. godine u nekoliko navrata znanstveno se usavršavala na Zavodu za staničnu biologiju i ekofiziologiju biljaka, Odjela za biologiju Sveučilišta J.J. Strossmayera u Osijeku.