Stablo jabuke je diljem većeg dijela svijeta najraširenija voćka, a njezini plodovi imaju dugu povijest uporabe u svojstvu narodnog lijeka. Otpale zrele jabuke u seoskim dvorištima i voćnjacima oduvijek su bile prvorazredna voćna hrana za domaće životinje (perad i svinje).

Iako rasadnici imaju u ponudi različite sorte, danas više ne nalazimo onu raznolikost koja je postojala nekada. Prema vremenu sazrijevanja razlikujemo rane ili ljetne, srednje rane ili jesenske te kasne ili zimske sorte.

Kad jabuke potpuno dozriju na stablu, one nisu samo slatke i sočne. U njima je sakupljeno obilje svih važnih hranjivih tvari. Izvrstan su izvor vitamina, minerala, aminokiselina i vlakana, a usto imaju veći postotak fosfora od bilo kojeg drugog voća i povrća. Poslije kalcija, fosfor je najzastupljeniji mineral u organizmu i u svojem je djelovanju jako povezan s kalcijem. Fosfati su uglavnom anioni unutarstanične tekućine. Mnogi enzimi, koenzimi i hormoni ovise o fosforilaciji (spajanju s fosforom) uslijed koje postaju aktivni u organizmu. Većina vitamina B skupine ne bi mogla djelovati bez fosfora. U 100 g zrelog ploda ima prosječno 85 g vode, 9 do 12 g šećera, 0,34 g bjelančevina, 0,4 g masti, 47 makrograma betakarotena, 0,5 mg vitamina E, 12 mg vitamina C, nešto vitamina B1, B2, B3 i B6, folne kiseline, biotina i organske kiseline. Od mineralnih sastojaka u plodu se nalaze kalij, fosfor, kalcij, sumpor, magnezij, natrij, silicij, željezo, mangan, bakar, cink, fluor i jod. Kora jabuke sadrži 6 puta više vitamina nego pulpa (meso). Samo vitamin C je prilično ravnomjerno raspoređen u pulpi. Glede minerala u jabuci, nema gornjih vrijednosti, ali postoji dobar prosjek. Budući da se minerali u plodu vežu za organsku tvar, tijelo ih može apsorbirati na najbolji mogući način. Stoga za jabuku možemo kazati da je uravnoteženo voće.

Domaće jabuke uzgojene na prirodan način možete davati peradi bez bojazni

Posebno su zanimljive različite voćne kiseline u jabuci. One čine prepoznatljive okuse pojedinih sorti. S udjelom od 90 % jabučna kiselina je najviše sadržana među voćnim kiselinama. U organizmu voćne kiseline oksidiraju tijekom probave i djeluju, unatoč njihovom pogrešnom imenu, protiv zakiseljavanja. Fenolne kiseline i flavanoidi kao takozvane sekundarne biljne tvari su faktori koji reguliraju krv. Također djeluju protiv bakterija i virusa. Taninske kiseline imaju protuupalni učinak.

Plod jabuke je uglavnom najpoznatiji po svom sadržaju pektina (oko 30 %). Pektini su vrsta vlakana. Oni koriste bakterijsku floru u ptičjem organizmu jer kao rastvorljiva vlakna djeluju na njezino održavanje u crijevu, što podupire zdravlje ptica. Crijevo peradi također postaje fleksibilnije i razvija istovremeno zaštitne tvari. Rezultat je bolja probava hrane. Dozrijevanjem plodova smanjuje se sadržaj pektina. Pektini vežu zagađivače i uklanjaju ih iz tijela, uključujući na primjer olovo i živu. Međutim, njegova ljekovita svojstva postaju farsa ako je jabuka kontaminirana pesticidima. Domaće jabuke uzgojene na prirodan tradicijski ili kontrolirani integrirani način ne sadrže otrovne štetne tvari i možete ih bez bojazni davati svojoj peradi. Jabuka sadrži oko 85 % vode koja se razlikuje od one u pojilicama za perad. To je rafinirana voda koja se naziva stanična voda. Amnionska tekućina (voćna voda) iz jabuka ima istu snagu površinske napetosti kao krv. Ona je visoko strukturirana voda što dovodi do velikog sklada u organizmu. Pored toga, organizam ptica štedi puno energije jer za prenošenje biljne vode u staničnu vodu tijela treba znatno manje energije nego za prijenos vode za piće iz pojilice.

Sjemenke jabuke mogu djelovati toksično na ljude ako ih se uzima u velikim količinama, jer sadrže tvar amigdalin (vitamin B17) koja se tijekom probave pretvara u cijanovodičnu kiselinu. Kod peradi to izgleda posve drugačije. Fitosteroli, druga skupina sekundarnih biljnih tvari, nalaze se u sjemenkama. Oni štite stanice u probavnom traktu od degeneracije. Ne utječu samo pojedinačne tvari na zdravstvenu dobrobit, već kombinacija svih sekundarnih biljnih tvari s drugim sastojcima u jabuci. Zato se jabuka smatra voćem koje izuzetno djeluje na vitalnost pa se njezina upotreba ne bi trebala propustiti ni u jednoj hranidbi peradi.

Kako pripremiti jabuke za hranidbu peradi?

Jabuke se za hranidbu mogu pripremiti na različite načine. Mnogi uzgajatelji jednostavno bacaju nekoliko jabuka na ispust. Perad ih obično kljuca do kraja, samo ponekad ostane pokoji neiskorišteni komad. Naravno da jabuke možete prerezati i na pola i ponuditi ih za kljucanje.

Ponekad se plodovi učvrste čavlima na dasci kako se ne bi zaprljale prilikom kljucanja.

Neki uzgajatelji ih dodaju nasjeckane ili samljevene u meku hranu. Udio vode u jabuci osigurava dobru vlagu u hranidbi, što je čini vrlo poželjnom ljeti.

Nema ograničenja u hranidbi jabukama.

Pogodne su za hranidbu raznih vrsta peradi: kokoši, purana, biserki, fazana, prepelica, pataka i gusaka. Patkama treba ponuditi nasjeckane ili ribane jabuke.

Jabučni ocat

Ako zdravi plod divlje jabuke padne na zemlju ili leži na travi, tijekom vremena doći će do njegova truljenja. Kad se životinje zaraze ili otruju one instinktivno traže trulo voće. Čekaju tako dugo dok od alkohola vrenjem ne nastane octena kiselina. Tek tada jedu kisele i trule plodove da bi izbacile otrove iz tijela i oslobodile ga uzročnika bolesti. Ovo čine i u slučaju poremećaja metabolizma. Zato je korisno provesti proljetnu i jesensku kuru s domaćim jabučnim octom koji se dodaje u vodu za piće u količini od 10 %. Kura traje deset dana. Octena kiselina potiče disanje stanica, pojačava stvaranje molekula bjelančevina u njima, povećava dobivanje energije što se ogleda u vitalnosti peradi.

Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje
Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje