Duga tradicija uzgoja i potrošnje mesa kunića u Mađarskoj dovela je do stvaranja vlastitog hibridnog kunića. On je nazvan panonski bijeli kunić. Znanstvenici s Instituta za animalne znanosti su 1988. godine započeli s odabirom muških i ženskih jedinki novozelandskog bijelog i kalifornijskog kunića. Njihovim međusobnim križanjem iskorišten je heterozis efekt te su 1992. godine stvorene 4 hibridne linije srednje teškog tovnog tipa muških i ženskih kunića namijenjene za proizvodnju mesa.

Selekcijski rad je u prvim generacijama imao naglasak na prosječnim dnevnim prirastima. U godinama koje su slijedile bilježi se stalan rad na poboljšanju proizvodnih pokazatelja. Zahvaljujući metodi CT analize (kompjuterske tomografije) prati se porast mišićne mase kod živih životinja što dovodi do uspješnije daljnje selekcije na kvalitetu i količinu proizvedenog mesa. Osobito se radilo na povećanju volumena dugačkog leđnog i bedrenog mišića. Također je u selekciji naglasak dan na težinu legla u dobi od 21 dan.

Dobar klaonički radman

Panonski bijeli kunić ima bijeli, srednje dugi, gusti i meki dlačni pokrivač. Oči su mu crvene boje, što je nasljedna albino karakteristika. Od novozelandskog bijelog kunića razlikuje se po duljim ušima koje su uspravne. Duljina trupa im je oko 60 cm, a trup karakterizira dobra zbijenost i popunjenost mesom. Ranozrele su životinje pa se ženke mogu pripuštati već u dobi od 5 mjeseci, a mužjaci sa sedam. Ženke godišnje mogu imati i do 7 legala s oko 8 do 10 mladih.

Ova slika ima prazan alt atribut ; naziv datoteke je slika-1-54-764x1024.jpg
U leglu je od 8 do 10 mladih

Nakon odbića, u dobi kunića od 35 dana, prosječno preživi od 7 do 8 mladih. Oni su teški od 0,7 do 0,9 kg. Težina 10 tjedana starih kunića se kreće od 2,4 do 2,6 kg. U dobi od 90 dana postižu tjelesnu masu od 3 kg uz prosječni utrošak krmne smjese od 3 kg /kg prirasta. Kod starijih je životinja moguće postići težine i do 5 kg. Klaonički randman se kreće od 60 do 62 %.

S obzirom da se radi o hibridnim kunićima, zahtjevi za uvjete držanja i hranidbu su nešto veći nego što su oni kod uzgoja čistih pasmina ili križanaca. No, ipak jako dobro podnose nagle promjene mikroklimatskih uvjeta i jako se dobro adaptiraju na visoke i niske temperature. Kavezi u kojima se uzgaja panonski bijeli kunić mogu biti smješteni u objektima ili pod nadstrešnicama. Najmanja potrebna veličina kaveza za ovu pasminu je; širina 80 do 85, visina 60 do 65 i dubina 80 cm.

Žičana mreža od koje se izrađuje kavez mora biti od pocinčanog materijala, glatke površine, debljine 1,8 do 2,2 mm. Veličina otvora ne smije prelaziti veličinu od 20×22 mm. Kako bi se spriječila pojava žuljeva na stražnjim nogama kunića, na pod se mogu staviti tanke, malo razmaknute letvice. Kad su kavezi smješteni ispod nadstrešnice, bočne stranice mogu biti izgrađene od lima, dasaka ili OSB ploča.

U objektima je potrebno voditi računa o ventilaciji i izmjeni zraka u svakom njegovom dijelu bilo prirodnim putem, otvaranjem prozora i vrata ili pomoću ventilatora. Zbog izlučivanja fecesa i urina koji obično pada na pod objekta ili na tacne koje se nalaze ispod kaveza dolazi do razvoja štetnih plinova (amonijaka, sumporovodika). Oni mogu štetno djelovati na zdravlje kunića. Stoga ventiliranju objekta treba posvetiti veliku pozornost, osobito tijekom ljetnih mjeseci. Danje svjetlo tijekom godine nije dostatno za normalno odvijanje svih procesa u uzgoju i tovu kunića. Stoga treba osigurati dodatno osvjetljenje do najčešće 16 sati svjetla.

Pravilna hranidba izuzetno važna

Ako se panonski bijeli kunić ne hrani adekvatno, ne mogu se očekivati dobri reproduktivni i proizvodni pokazatelji. Hranidba je uz mikroklimatske čimbenike najznačajnija za potpuno ispoljavanje genskih pokazatelja. Osim toga, loše upravljanje hranidbom može dovesti do poremećaja zdravstvenog statusa životinja.

U uzgoju je osobito važna pravilna hranidba

Preporuka je u intenzivnom uzgoju hraniti rasplodne i tovne kuniće kompletnim krmnim smjesama,. U poluintenzivnom i ektenzivnom uzgoju može se koristiti zrnevlje žitarica (zob, ječam i kukuruz), sijeno i zelena krmiva (lucerna, djeteline, trave), kuhani krumpir, mrkva te se svakako ne smiju izostaviti vitaminsko – mineralni dodaci. Treba voditi računa da hrana bude zdravstveno ispravna, svježa, bez gnjiloće i lošeg mirisa.

Iako se u uzgoju panonskih bijelih kunića zdravstveni problemi ne pojavljuju često, potrebno je, osobito kod nabave novih rasplodnih životinja voditi računa o tome je li kod njih provedeno preventivno cijepljenje. Najčešće bolesti kunića su problemi s probavom (proljev, nadutost, zatvor), problemi sa zubima, prehlada, kokcidioza, pastereloza, upala sluznice, spirohetoza, problemi s disanjem, miksomatoza i gljivice. Svaka od tih bolesti uzrokovana je različitim uzročnicima, neke su posljedica nezdrave i nepravilne prehrane. Druge su uzrokovane kontaktom s drugim zaraženim životinjama. Svaka od spomenutih bolesti ima različite simptome pa ih nije preteško razlikovati.

Ono što predstavlja jedini, ali i najveći problem kod postavljanja dijagnoze jest činjenica da kunići najčešće prekasno pokažu da su bolesni. Samo prepoznavanje simptoma i lošeg stanja sprječava upravo sam kunić. On zbog navike života u grupama, skriva svoju bolest kako ga ostali kunići ne bi odbacili.

Da bi se to spriječilo, važno je svakodnevno provjeravati ponašanje i izgled kunića. Isto tako treba voditi računa da rasplodne ženke i mužjaci ne potječu iz istog legla, odnosno da su genski što više udaljeni. Parenjem u uskom srodstvu kod potomstva dolazi do slabijih proizvodnih, a isto tako i reproduktivnih pokazatelja.

Sve stručne tekstove objavljene u Gospodarskom listu u razdoblju od 2016. do 2020. godine čitajte i u našoj Digitalnoj kolekciji koju možete naručiti ovdje

Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje
Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje
Prethodni članakMatična mliječ – eliksir života
Sljedeći članakKakvi su križanci domaće i divlje svinje?
Avatar
Redoviti profesor Sveučilišta u Zagrebu zaposlen na Agronomskom fakultetu Zagreb od 1994. godine. Kao autor ili koautor objavio je pedesetak indeksiranih radova, te tridesetak stručnih i popularnih članaka, sveučilišni udžbenik i jednu monografiju. Voditelj nekoliko znanstvenih i stručnih projekata. Već dvadeset godina radi na zaštiti hrvatskih izvornih pasmina peradi, kokoši hrvatice i zagorskog purana. Zlatko Janječić rođen je 21. studenoga 1969. godine u Sisku, gdje je završio osnovnu i srednju školu. Na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je 1994. godine na smjeru Stočarstvo. Tijekom studija sudjelovao je u obrani Domovine. Magistrirao je 1998. godine, a doktorsku disertaciju obranio 2002. godine. Od 1994. godine radi kao znanstveni novak u Zavodu za specijalno stočarstvo, te od 1997. godine do danas na Zavodu za hranidbu životinja. U znanstveno-nastavno zvanje asistenta izabran je 1998. godine, u zvanje višeg asistenta 2002. godine, u zvanje docenta 2005. godine, a u zvanje izvanrednog profesora 2009 godine. U znanstveno zvanje znanstvenog savjetnika izabran je 2011. godine, a u nastavno zvanje redovitog profesora 2014. godine. Do sada je objavio pedeset znanstvenih radova, od kojih je 11 radova iz skupine a1, 38 radova iz skupine a2 i 1 rad iz skupine a3. Uz navedeno, dr. sc. Zlatko Janječić autor je ili koautor 3 znanstvena rada objavljena u nacionalnim znanstvenim časopisima koji nisu svrstani u skupine a1, a2 i a3, te 17 znanstvenih radova recenziranih i objavljenih u zbornicima radova s domaćih znanstvenih skupova. Dr. sc. Zlatko Janječić aktivno je sudjelovao na 13 međunarodnih i 29 nacionalnih znanstvenih skupova. Bio je voditelj jednog i suradnik na šest nacionalnih znanstvenih projekata. Član je međunarodnog znanstvenog društva – WPSA. Uvođenjem novog programa bolonjskog studija nositelj je jednog i suradnik na šest modula preddiplomskog studija (Bs), te nositelj dva modula i suradnik na dva modulu diplomskog studija (Ms), od kojih se većina izvodi na više različitih studija na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Koordinator je na dva modula koje predaje na Veleučilištu Marko Marulić u Kninu. Na poslijediplomskom doktorskom studiju Poljoprivredne znanosti nositelj je jednog modula. Bio je mentor jednog doktorskog rada i 38 diplomskih radova. Koautor je jednog sveučilišnog udžbenika i jedne monografije. Stručna djelatnost ogleda se u tridesetak članaka objavljenih u domaćim časopisima. Bio je suradnik na jednom tehnologijskom projektu. Trenutno je voditelj jednog VIP-projekta, a bio je voditelj tri i suradnik na tri nacionalna stručna projekta. Od 2007. godine je član stručnog Savjeta za provedbu uzgojnog programa za male životinje pri Hrvatskom stočarskom centru. Član je nekoliko stručnih Povjerenstava osnovanih od strane Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske. Od 2011. godine je glavni urednik časopisa Krmiva. Trenutno je član Fakultetskog vijeća, Povjerenstva za savjetovanje dekanice, Odbora za znanost i Povjerenstva za strateško planiranje Agronomskog fakulteta u Zagrebu, te obnaša dužnost Predstojnika Zavoda za hranidbu životinja. Član je Vijeća biotehničkog područja Sveučilišta u Zagrebu. Aktivno govori engleski i služi se njemačkim jezikom. Znanstveno se usavršavao u Izraelu, Sloveniji i SAD.