Održano je 22. Urbanovo, festival Pušipela u Štrigovi, na kojem je pod krilaticom ”Razmišljaj vinski”, predstavljeno čak 130 različitih etiketa vina dok je ove godine na ocjenjivanju vina bilo 23 uzorka, od 58 vinara iz Hrvatske i Slovenije.
Novi predsjednik Udruge Hortus Croatiae, Robert Horvat, kazao je da se prvi put naša autohtona sorta poznata pod različitim nazivima od moslavac, šipon u Sloveniji, odnosno furmint u Mađarskoj, a mosler u Austriji, spominje kod nas još od 1882. godine u novinama, kad je jedan svećenik prodavao vinograd, kojih danas u Međimurju ima blizu 800 ha.
Međimurci pobrali lani 25 Decantera
Prema Horvatovim riječima, udruga je kao prva u Hrvatskoj osnovana još 1992.g. te je njezin prvi predsjednik bio Franjo Lovrec, čiji sin Krešimir, agronom po struci, danas vodi prvu ekološku vinariju u Međimurju. Naime, međimurski vinari su samo lani pobrali na Decanteru 25 medalja, a ove godine je zbog većeg broja prijavljenih, objava o broju medalja biti poznata tek tijekom lipnja, otkrio nam je Branimir Jakopić, čija je obitelj uspješno spojila vinarstvo i ugostiteljstvo u restoranu Terbotz te njeguje prirodno ”vino predaka”, što je rezultiralo prvom pobjedom na manifestaciji Vino od davnina u Zagrebu.
Horvat je otkrio da danas pušipel, ali i druga vina iz Međimurja, postižu bolju izvoznu cijenu u Njemačku, do 30 posto, nego što je to slučaj na domaćem tržištu, posebno onome turističkom, na Jadranu. Osim toga, bilo je i velikih planova s izvozom vina iz Međimurja na tržište Kine, što je uključivalo i kupnju vinarije Kutjevo, što se nije ostvarilo. Horvat ima i vino nazvano PK32, što znači broj klonova pušipela, dok su zajedničku etiketu međimurski vinari s pojedinačnim logom vinarija imali još 2007.g., a onda je slijedila i posebna čaša kao i boca, što je sve dalo i bolje tržišne rezultate njegove prodaje.
O svim ,,licimaʺ pušipela, ali i rajnskog rizlinga, sauvignona, traminca mirisavog te pušipela izborne berbe bobica, govorio je sommelier Tomo Jakopović na radionici u vinskoj kući i prvom vinskom kampu Hažić kod Svetog Martina na Muri, ali i nazočne vinarke i vinari: Tatjana Hažić, Tea Dvanajščak Vuković, Filip Jakopić, Petar Kocijan i drugi.
Golem gospodarski potencijal pušipela
Jakopović je kazao da je pušipel nastao od autohtonog moslavca, sorte s golemim gospodarskim potencijalom, koji je uspješno potvrđen i u nizu vinskih zemalja, najviše u Mađarskoj. Dodao je da pušipel može dati širok spektar vina od pjenušaca, odležanih vina, maceriranih do visoko predikatnih, koji je već niz godina potvrđen i brojnim nagradama na svjetskim vinskim smotrama.
Degustacija je otvorena, kako i priliči, šampionom u kategoriji pjenušaca, a to je Zlatna zvir vinarije Tomić, napravljen tradicionalnom metodom. Drugo vino bilo je pušipel Pet Nat iz podruma Štrigova, koja je sve popularnija forma pjenušca. Na red je došao i pušipel classic 2022. vinarije Kossi. Kao predstavnik najmasovnijeg žanra mladih, svježih vina, zadovoljio je sud žirija i postao ove godine laurat. Četvrti pušipel bio je K32 iz 2021. vinarije Horvat. On daje sve što ova sorta može dati izvan uobičajne tržišne niše, kao i pušipel vinarije Cmrečnjak. Ovo vino ima potpune čiste i slojevite arome, a probali smo i predikat u razini izborne berbe bobica vinarije Novak.
–Šest pušipela je dalo i šest potpuno različitih vina što je potencijal sorte, odnosno njezin raspon, jer imamo i arhivski pušipel kojega nismo kušali. U sjeverozapadnoj Hrvatskoj izvrsno se ,,snašaoʺ i rizling, kao što je onaj vinarije Kocijan, koja već godinama proizvodi izvrsna vina od ove svjetske sorte, drži Jakopović.
Vina koja nemaju problema
Kako se čulo, pušipeli, bili oni svježi ili odležani, nikada ne daju banalno vino, koje onda nema prepoznatljivu aromu, okus i tijelo vina. Važna je i njegova nadogradnja, kao što je prepoznatljiva čaša i boca pušipela, koju su htjele mlade snage u vinarijama, koje su polako preuzele obiteljske vinari te napravile iskorak u kvaliteti, ali i u promociji vina. Idejni tvorac pušipel boce je Ivan Goričanec, koji je lani predstavio i prve novine posvećene u cijelosti pušipelu. Inače, posebnu bocu mogu koristiti samo članovi udruge, a vino, prije punjenja, mora proći i interno kušanje, kao i dobiti minimalno 75 bodova na Zavodu za vinogradarstvo i vinarstvo.
Predsjednica ocjenjivačke komisije na Urbanovu, dr. sc. Ivana Alpeza ističe da iz godine u godinu, unatoč klimatskim nedaćama, koje ih nisu zaobišle ni ove godine, vinari prijavljuju na ocjenjivanje sve bolja vina, koja više nemaju problema. Ona je istaknula nagradu koja nosi ime legendarnog vinskog neimara Franje Lebara za najbolji sauvignon, koju je ove godine dobila vinarija Cmrečnjak, koja je prva u Međimurju, 2018. godine, donijela Decanterovo zlato.
Sauvignon, ali i rajnski rizling iz Međimurja
Horvat je ponosan i na projekt Mlado Međimurje, koji je okupio deset vinarija, a kojim se na tržište već u studenom plasiraju mladi chardonnay, sivi pinot i silvanac.
–Udruga aktivno radi i na promociji sauvignona koji upravo u ovoj regiji daje najbolje rezultate u Hrvatskoj, ističe Jakopović.
Naime, kako je pojasnio, ima puno pokušaja uzgoja sauvignona kod nas, jer ga ima gotovo svaki drugi vinar, a izdvajaju se dva prepoznatljiva stila te dominira intenzivan miris vina u čaši. No, zahtjevan je za uzgoj jer s hlapljivim kiselinama, posebno kod izborne berbe bobica, mogu brzo nastati problemi.
Tatjana Hažić otkriva da je traminac mirisavi, nakon sauvingnona, njihovo najprodavanije vino. Kod vina s ostatkom šećera, okus je najvažniji te on iznosi 25 grama neprovrelog šećera, što je po legislativi poluslatko vino. Kocijan se pak uzda u odležavanje vina, jer sad na red za punjenje dolaze vina iz 2020.g., koja ostaju osam mjeseci u boci, koja ima tradicionalni duguljasti oblik za sortu koja je po kvaliteti vina vodeća. To je, kaže, velika prednost ove poznate vinske sorte, koja dolazi iz Njemačke, a daje i izvrsne rezultate.
