U Hrvatskoj se u zadnjih nekoliko godina pojavio trips kaline, novi štetnik koji se hrani lišćem ove ukrasne vrste koja se kod nas nalazi na mnogim okućnicama kao živa ograda – živica. Napadnutim biljkama može prijevremeno otpasti lišće, što dovodi do narušavanja izgleda i svrhe žive ograde. Kako možete na vrijeme uočiti prve znakove napada?

Kalina (Ligustrum spp.) je zimzeleni trajni grm iz porodice maslinovki. Rasprostranjena je u prirodi na području Europe, zapadne Azije i sjeverne Afrike. Često se uzgaja na okućnicama, u vrtovima i parkovima kao ukrasna, solitarna biljka ili za oblikovanje živih ograda.

Trips kaline (Dendrothrips ornatus) nađen je prvi put u Hrvatskoj na biljkama kaline u živoj ogradi u Čazmi, u lipnju 2020. Polifagan je štetnik, što znači da ima veći broj biljnih vrsta koje su mu domaćini. Tako živi i razmnožava se na listovima kaline, jorgovana, jasena, johe, lijeske i lipe.

Odrasle ženke su smeđe boje, dok su mužjaci žućkasto bijeli. Vrlo su sitni i ubrajaju se u manje vrste tripsa. Duljina tijela ženke kreće se od 1,02 do 1,23 mm, a mužjaka od 0,71 do 0,84 mm. Vrstu karakteriziraju prednja krila koja su prugasta i imaju četiri tamne te tri bijele poprečne pruge. Ličinke su crvolike, prozirne, žućkasto-bijele boje. Trips kaline razvija tijekom godine dvije ili više generacija i prisutan je na biljkama domaćinima od travnja do studenog.

Kao i ostale vrste tripsa i trips kaline tijekom života prolazi kroz pet razvojnih stadija: stadij jaja, dva aktivna stadija ličinke koji se hrane, slijede dva relativno neaktivna stadija kukuljice i na kraju odrasli razvojni stadij. Zimu štetnik preživljava kao odrasla ženka skrivena u otpalom lišću, ispod kore biljke domaćina ili u mahovini. Ženke napuštaju mjesto prezimljenja tijekom travnja i svibnja, dopunski se hrane na listovima i odlažu jaja na naličju lista ili u peteljke, samo izuzetno na licu lista. Nakon otprilike tjedan dana iz jaja izlaze ličinke koje se hrane sisanjem na naličju lista. Odrasle ženke i mužjaci jako skaču, što je posljedica aktivnosti mišića stražnjih nogu povezanih s iznimno velikom, izduženom vilicom na prsištu.

Ishrana ličinki i odraslih stadija tripsa uzrokuje na listovima pojavu srebrnastih pjega na licu, koje se s vremenom proširuju i zahvaćaju cijeli list, što rezultira srebrolikim mramoriranjem lista. Istodobno se na naličju lista pojavljuju brojne sitne, tamne kapljice izmeta tripsa. Lišće kaline jako napadnuto tripsom se uvija, otvrdne, osuši i prijevremeno otpadne. Time se izravno narušava estetska vrijednost i funkcionalnost žive ograde.

Kako smanjiti populaciju tripsa kaline?

Smanjenju brojnosti štetnika na napadnutim biljkama kaline doprinosi sakupljanje i uništavanje otpalog lišća u jesen. Tijekom vegetacije potrebno je redovito zalijevati biljke vodom i po potrebi prihraniti. Kod sadnje žive ograde preporuča se izbjegavati pregustu sadnju. Jako napadnute izboje u vegetaciji dobro je porezati i uništiti.

Za signaliziranje početka napada i za smanjenje brojnosti tripsa na biljkama dobro je koristiti plave ljepljive ploče. Kod masovne pojave štetnika na biljkama prije samog kemijskog tretiranja preporuča se obaviti orezivanje i oblikovanje žive ograde od kaline, uz uništavanje orezanog zaraženog biljnog materijala. Zatim se preporuča poprskati biljke, naročito s donje strane lista jakim mlazom čiste hladne vode, moguće i pomoću visokotlačnog čistača te na kraju provesti tretiranje nekim insekticidom.

Budući da u Hrvatskoj niti jedan pripravak nije službeno registriran za ciljano suzbijanje tripsa kaline, za kemijsko suzbijanje mogu se koristiti sredstva registrirana za suzbijanje tripsa općenito na ukrasnom drveću i grmlju (npr. abamektin), sukladno uputama za uporabu.

Živa ograda kaline napadnuta tripsom kaline (snimio: Ž. Bačani)
Simptomi napada tripsa kaline na listovima kaline (snimila: M. Pintar)

Prethodni članakKivano – rogata dinja
Sljedeći članakRazmnožite sami omiljeno ukrasno bilje zrelim reznicama
dr. sc. Mladen Šimala
Rođen je u Zagrebu, gdje je i diplomirao. Magistrirao je 1994. na Agronomskom fakultetu u Zagrebu, a doktorirao 2008. na Poljoprivrednom fakultetu u Osijeku. 1989. se zapošljava u Institutu za zaštitu bilja na Fakultetu poljoprivrednih znanosti u Zagrebu, a kasnije na Zavodu za zaštitu bilja u okviru Hrvatskog centra za poljoprivredu, hranu i selo, gdje radi do danas. Dr. sc. Mladen Šimala, rođen je u Zagrebu 1963. Diplomirao je 1989. na Fakultetu poljoprivrednih znanosti u Zagrebu, magistrirao 1994. na Agronomskom fakultetu u Zagrebu, a doktorirao 2008. na Poljoprivrednom fakultetu u Osijeku. 1989. se zapošljava u Institutu za zaštitu bilja na Fakultetu poljoprivrednih znanosti u Zagrebu, kasnije Zavodu za zaštitu bilja u poljoprivredi i šumarstvu Republike Hrvatske, tj. Zavodu za zaštitu bilja u okviru Hrvatskog centra za poljoprivredu, hranu i selo, gdje radi do danas. Od 1989. do 2006. aktivno sudjeluje u provođenju bioloških istraživanja insekticida, akaricida i nematocida u ratarskim kulturama, povrću te na ukrasnom bilju. Stečenim iskustvima koristi se danas pri ocjenjivanju dokumentacije iz područja učinkovitosti u postupku registracije sredstava za zaštitu bilja. Postupak ocjene dokumentacije SZB sukladno jedinstvenim načelima specijalizirao je tijekom 2005. i 2006. u instituciji PSD u Yorku, Velika Britanija. U razdoblju od 2001. do 2016. koordinirao je provođenje 8 programa Ministarstva poljoprivrede vezanih uz poseban nadzor štetnih organizama, te je surađivao na 15 programa. Specijalizirao je u Nizozemskoj dijagnostiku štitastih moljaca (Aleyrodidae), tripsa (Thysanoptera) i lisnih buha (Psyllidae), te području biološke zaštite kultura u zaštićenom prostoru. Od 2010. do 2012. rukovoditelj je Odjela za dijagnostiku, a od 2012. do 2013. predstojnik Zavoda za zaštitu bilja kao ustrojstvene jedinice HCPHS-a. Rukovoditelj Laboratorija za zoologiju je od 2013. Objavio je 38 znanstvenih i više od 40 stručnih radova, samostalno ili u suautorstvu. Publicirao je 7 brošura i niz popularnih članaka. Krajem 2009. u znanstvenom zvanju stječe status znanstvenog suradnika. Član je Hrvatskoga entomološkog društva i Hrvatskog društva biljne zaštite.